Richard Rogers

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Richard Rogers
moderna arhitektura
(high-tech arhitektura)
Richard Rogers
Richard Rogers s kraljicom Elizabetom II. na otvorenju zgrade Senedd u Cardiffu 2006. god.
Rođenje 23. srpnja 1933.
Firenca, Italija
Nacionalnost britansko
Vrsta umjetnosti arhitektura
Praksa Architectural Association School of Architecture
Sveučilište Yale
Rogers Stirk Harbour + Partners
Utjecao Frank Gehry, Vlado Milunić i dr.
Utjecali Frank Lloyd Wright, Ludwig Mies van der Rohe, Le Corbusier, Oscar Niemeyer, Richard Buckminster Fuller
Poznata djela Centar Georges Pompidou
Lloyd's zgrada
Milenijumska kupola
Europski sud za ljudska prava
Zračna luka Madrid-Barajas
Heatrowski terminal 5
Nagrade Zlatna medalja RIBA-e (1985.)
Nagrada Stirling (2006. i 2009.)
Pritzkerova nagrada (2007.)
Medalja Minerva (2007.)
Nagrada Praemium Imperiale (2000.)
Portal o životopisima

Richard George Rogers, Baron Rogers of Riverside (Firenca, 23. srpnja 1933.) je jedan od najznačajnijih britanskih modernih arhitekata i pionir high-tech arhitekture[2].

Centar Georges Pompidou u Parizu; izveden u suradnji s talijanskim arhitektom Renzom Pianom (1971.-77.)

Životopis[uredi VE | uredi]

Lloyd's zgrada (1978.)

Rogers je sin liječnika, a njegova majka se bavila modernim dizajnom. Godine 1938. obitelj se preselila iz Italije u Englesku, gdje je Richard upisao školu. Bio je loš učenik, jer je imao disleksiju koja se tada još nije dijagnosticirala. No, završio je srednju školu 1951. godine i u skladu sa željama roditelja upiasao je studij za stomatologa. Kada je posjetio Britanski sajam, ostao je fasciniran modernim privremenim zgradama. Tijekom dvije godine vojne službe u Trstu upoznao se s djelom Ernesta Nathana Rogers (BBPR), jednog od poznatijih talijanskih arhitekata i bratića njegova oca. Tada se odlučio za studij na Školi arhitektonskog udruženja (Architectural Association School) u Londonu (1954.-59.). God. 1961. dobio je Fulbright stipendiju koja mu je omogućila da nastavi studij arhitekture na Sveučilištu Yale, gdje je i magistrirao. Na Yaleu je studirao s Normanom Fosterom i upoznao je studenticu urbanizma, Su Brumwell, koja će mu kasnije postati suprugom. Tu je razvio i zanimanje za rad Franka Lloyda Wrighta[1]. Nakon diplome radio je za tvrtku Skidmore, Owings & Merrill u New Yorku, a zatim se 1963. vratio natrag u Englesku gdje je sa suprugom, Normanom Fosterom i Wendy Cheeseman (kasnijom suprugom N. Fostera) osnovao ured Team 4. Ured se raspao 1967., ali su Richard i Su Rogers nastavili surađivati, zajedno s Johnom Youngom i Laurie Abbott. Od 1969. surađivao je s Renzom Pianom na nekoliko projekata koji nikad nisu realizirani, a kad su pobijedili na natječaju za Centar Georges Pompidou u Parizu (1971.-77.) oni su se razdvojili. Ured Richard Rogers Partnership je osnovao 1977. godine i danas ima urede u Londonu, Barceloni, Madridu i Tokyju. U travnju 2007. god. Richard je proširio partnerstvo i promijenio ime u Rogers Stirk Harbour & Partners.

Od 1998. do 2005. bio je i predsjednik Rogers Urban Task Force, radne skupine britanske vlade o pitanjima urbane obnove.

Rogers je danas oženjen za Ruth Rogers, kuharicu i suvlasnicu restorana River Caféa u Londonu, s kojom je imao dva sina (od kojih je jedan preminuo). Također s bivšom partnericom i suprugom Su ima tri sina, te je tako djed desetero unučadi.

God. 1981., Richard Rogers je proglašen vitezom na ceremoniji kraljičinog rođendana, a 2008. je počašćen titulom životnog plemstva, postavši Baron Rogers of Riverside.

Dobitnik je brojnih nagrada od kojih se ističu Zlatna medalja RIBA-e (1985.), Pritzkerova nagrada (koju mnogi smatraju „Nobelovom nagradom za arhitekturu”) 2007., te dva puta britanska Stirling nagrada za arhitekturu (2006. i 2009.).

Kontroverse i sporovi[uredi VE | uredi]

Milenijumska kupola u Londonu, koju je Richard Rogers izveo u suradnji s inžinjerskom tvrtkom Buro Happold 1999. godine, bila je predmetom žestoke političke i javne rasprave zbog troškova izgradnje iako nije premašila proračun od 43 milijuna £[3].

U veljači 2006. god. Richard Rogers je sudjelovao u organizaciji „Arhitekti i urbanisti za pravdu u Palestini” (Architects and Planners for Justice in Palestine, APJP), no nakon neslužbene prijetnje da će se židovski investitori povući iz projekata njegove tvrtke u New Yorku, on se povukao iz te organizacije[4].

U arhitektonskom sporu s princom Charlesom Richard Rogers je optužio prijestolje za zlostavljanje svoje ustavne uloge i uplitanje u političke procese. Naime, u ljeto 2009. god. arapski vlasnik bivše "Chelsea vojarne" u Londonu je odustao od dogovorenog preoblikovanja kojega je trebao izvesti Rogers, jer je princ Charles predložio katarskoj kraljevskoj obitelji više klasičan dizajn Arhitektonske zaklade samog princa[5].

Djela[uredi VE | uredi]

Richard Rogers je postao međunarodno poznat po zgradama kao što su Centar Georges Pompidou u Parizu (u suradnji s Renzom Pianom, 1971.), Zgradi Lloyd's osiguranja u Londonu, Zgradi europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i Milenijskoj kupoli (Millenium Dome) u Londonu. Tekući projekti uključuju izgradnju 378 metara vosokog nebodera World Trade Center 3 na Ground Zero-u u New Yorku, čije se dovršenje očekuje 2014. god., te 338 metara visok neboder u Seulu, poznat kao Toranj Parc 1 A.

Njegov arhitektonski jezik odlikuje demonstrativno korištenje high-tech elemenata koje Rogers često uzima iz pomorske, automobilske i računalne tehnologije, s kojima također postiže i visoke ekološke standarde.

Wikicitati „Želio bih biti poznat po zgradama prepunima svjetla, koje su lagane, fleksibilne, štedljive, koje su čitke - tako da se može pročitati kako su sastavljene.”
([1])

Kronološki popis značajnijih djela[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Richard Rogers
  1. 1,0 1,1 1,2 British Architect Richard Rogers Wins Pritzker Prize, New York Times, 29. ožujka 2007. (engl.) preuzeto 5. veljače 2013.
  2. High-tech architecture, Quazen.com (engl.) Preuzeto 5. veljače 2013.
  3. Millennium Dome na stranicama tvrtke RHSP (engl.) Preuzeto 5. veljače 2013.
  4. Oliver Burkeman, Israel-Palestine conflict engulfs Rogers's .7bn New York project, The Guardian (London), 9. ožujka 2006. (engl.) Preuzeto 5. veljače 2013.
  5. Richard Rogers: 'Prince Charles wrecked my Chelsea project', The Guardian (London), 16. lipnja 2009. (engl.) Preuzeto 5. veljače 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]