Cirena

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Arheološki lokalitet Cirena

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Arheološki lokalitet Cirena
Flag of Libya (1977-2011).svg Libija
Godina uvrštenja: 1982. (6. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iii, iv
Ugroženost: -
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/190 UNESCO

Cirena ili Kirena (grč. Κυρήνη, Kyrēnē), starogrčka kolonija na afričkoj obali Sredozemlja. Njezini ostaci se nalaze u mjestu Šahhat, u bogatoj dolini planine Džebel Ahdar, oko 15 km istočno od grada Al Bajda (Libija). Ime joj potječe od rijeke Kire koju su stari Grci posvetili Apolonu koji je prema mitu bio zaljubljen u nimfu Kurinu koju je tu zatočio[1]. Prema njoj se cijela Libija nekoć zvala Cyrenaica, što je naziv i današnje libijske istočne pokrajine Cirenaike. U njoj je Sokratov učenik Aristip u 3. stoljeću pr. Kr. osnovao tzv. Cirensku školu filozofije. Zbog toga su je zvali "Afrička Atena"

Upisana je 1982. godine UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi kao najstariji od pet starogrčkih gradova u ovom području, a koji je bio zatrpan potresom više od 1500 godina.

Karta Arheološkog nalazišta Cirene iz 1860. god.

Povijest[uredi VE | uredi]

Cirena je bila kolonija koju su oko 630. pr. Kr. osnovali Grci s otoka There (Santorini). Detalje o osnutku grada opisao je Herodot u IV. knjizi Povijesti, gdje spominje kako su stanovnici grada 440. pr. Kr. iskoristili sukob njihovog kralja Aristotela (kasnije poznatog kao Battus) koji se sukobio s Perzijancima, kako bi u gradu ustanovili demokraciju. Slijedećih godina grad je doživio veliki kulturni procvat.

Cirena je ipak u 4. stoljeću pr. Kr. postala dio Ptolomejskog egipatskog kraljevstva, a kasnije Rimskog Carstva. U Cireni je rođen Eratosten i veliki broj filozofa od kojih su najpoznatiji Kalimah, Karnead, Aristip, Theodor i Arete. Glavna sirovina koju je Cirena izvozila bila je danas izumrla biljka Silphium koja se koristila kao začin, ali i u medicini. Bila je toliko važna za gospodarstvo grada da je bila i na cirenskom novcu. Stanovništvo Cirene se u vrijeme rimskog diktatora Lucija Kornelija Sule (85. pr. Kr.) dijelilo na četiri klase: građani, seljaci, stranci i Židovi. To znamo po tome što je Sula bio primoran poslati svog generala Lukula da suzbije pobunu Židova. God. 74. pr. Kr. Cirena je postala glavnim gradom rimske provincije Creta et Cyrenaica, a Židovi koji su imali jednaka prava počeli su predstavljati opasnost po autohtone Grke. Kulturni sukobi su kulminirali pobunom cirenskih Židova 117. godine, za vladavine Trajana. Pobunu je ugušio Marcije Turbon, ali tek nakon što je ubijeno oko 200,000 cirenskih Grka i Rimljana[2].

Kompleks Apolonovog svetišta
Cirenski novac iz oko 322.-13. pr. Kr.

Cirena se spominje i u Novom zavjetu, prvi put kad Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ (Evanđelje po Marku, 15:21), te u Djelima Apostolskim (6:9, 11:20, 13:1). Cirenska luka Apollonia (Marsa Susa), iako nikada važna i velika poput onih u Kartagi i Aleksandriji, imala je veliku važnost sve do potresa 365. godine. Cirena se nikada nije oporavila od depopulacije poslije potresa. Biskup Sinezije Cirenski je opisao grad u slijedećem stoljeću kao ruševinu u kojoj povremeno borave nomadi.

Cirena je danas važno arheološko nalazište u kojemu je talijanski arheološki tim sa Sveučilišta u Urbinu pronašao 76 netaknutih rimskih skulptura iz 2. stoljeća. Bile su stoljećima zatrpane zidom hrama koji se srušio tijekom potresa 375. godine.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Jedan od najznačajnijih spomenika Cirene je na sjeveru grada, Apolonov hram iz 7. stoljeća pr. Kr. Oko njega je vremenom nastalo Apolonovo svetište u kojemu se nalazi i slavna česma koju su opjevali Pindar, Herodot i Kalimah; nadalje, tu su Artemidin hram (7.-6. stoljeće pr. Kr.) i hramovi Perzefone, Hada i Hekate, te votivni spomenici i riznica. Djelomično je rekonstruiran Zeusov hram. Rimljani su dovršili svetište, i dodali neke građevine od kojih su najljepše Trajanove terme iz 2. stoljeća. Grčko kazalište Rimljani su pretvorili u amfiteatar.

500 metara jugoistočno od svetišta nalazi se grčka agora i rimski forum, koji su bili svjetovna središta. Karakteristični su koegzistirajući oblici i rimske i grčke urbanizacije okružene masivnim građevinama kao što su grčka vijećnica Bouleuterion i rimska uprava -Kapitolij, te dva Nomophylakiona (javni arhiv) koji okružuju Herou (javni oltar heroju) Battusa.

Na obližnjem uzvišenju je djelomično rekonstruirani Zeusov hram iz 5. stoljeća pr. Kr.

Također, uz cestu od Cirene do njezine luke Appolonije proteže se nekropola u kojoj su grobnice usječene u liticu brda.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Cirena na temehu.com (engl.) Preuzeto 13. svibnja 2011.
  2. Dion Kasije Kokejan, Rimska povijest 68.32
  3. Vidi sličan spomenik Nika sa Samotrake
  • James Copland Thorn, The Necropolis of Cyrene. Two Hundred Years of Exploration, L'Erma Tues Bretschneider, Rim, 2005.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Cirena

Koordinate: 32°49′N 21°51′E / 32.817°N 21.85°E / 32.817; 21.85