Šimun Cirenac

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta kršćanstvo. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Sveti Šimun Cirenac
Σίμων Κυρηναῖος
Prikaz Šimuna Cirenca kako pomaže Isusu nositi križ.
Prikaz Šimuna Cirenca kako pomaže Isusu nositi križ.
Rođen Cirena
Preminuo 100.
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Sveti Šimun Cirenac (hebrejski: שמעון, Šimʿon, grčki: Σίμων Κυρηναῖος, Simōn Kyrēnaios, engleski: Simon of Cyrene; umro je 100. godine) - čovjek iz Cirene, koji se spominje u Novom zavjetu, koji je Isusu pomogao nositi križ.

Wikicitati »I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.«
(Mk 15, 21)

Bio je i otac učenika Rufa i Aleksandra.

Cirena se nalazila u istočnoj Libiji u sjevernoj Africi. To je bio grčki grad u pokrajini Cirenaiki, imao je židovsku zajednicu u koju je 100 000 judejskih Židova bilo prisiljeno naseliti se za vrijeme vladavine Ptolomeja Sotera (323. – 285. pr. Kr.) i bio je rano središte kršćanstva. Cirenski Židovi imali su sinagogu u Jeruzalemu, kamo su mnogi odlazili na godišnje blagdane.[1]

Biblijski izvještaji[uredi | uredi kôd]

Šimunov čin nošenja križa, dio je pete postaje križnog puta. Neki tumače odlomak kao naznaku da je Šimun izabran, jer je možda pokazao suosjećanje s Isusom. Drugi ističu da sam tekst ništa ne govori, da nije imao izbora i da nema osnove da se nošenje križa smatra činom suosjećajne velikodušnosti.[2]

Marko 15,21 identificira Šimuna kao "oca Aleksandrova i Rufova".[3] Predaja kaže da su postali misionari; uvrštavanje njihovih imena može sugerirati da su imali neki položaj u starokršćanskoj zajednici u Rimu. Također je sugerirano, da je Ruf (na grčkom: Ῥοῦφον ili Rhouphon) kojeg je Pavao spomenuo u Poslanici Rimljanima 16,13, sin Šimuna iz Cirene.[4] Neki također povezuju samog Šimuna s "ljudima iz Cirene" koji su propovijedali Evanđelje Grcima u Djelima apostolskim 11,20. S druge strane, samo Šimunovo ime ne dokazuje da je bio Židov, a i Aleksandar i Ruf bila su uobičajena imena.

U grobnoj špilji u dolini Kidron, koju je 1941. otkrio E. L. Sukenik, a koja je pripadala cirenskim Židovima i datira prije 70. godine, pronađena je kosturnica ispisana dvaput na grčkom "Aleksandar sin Šimunov". Međutim, ne može biti sigurno da se to odnosi na istu osobu.[5]

Prema vizijama Anne Catherine Emmerich, Šimun je bio poganin. Rimljani su prepoznali, da on nije Židov po tome kako je bio odjeven, a zatim su mu naredili, da pomogne Isusu nositi križ.[6]

U umjetnosti[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. T.A. Bryant, compiler. Today's Dictionary of the Bible. Minneapolis: Bethany House, 1982. Page 580.
  2. D. A. Carson, "Matthew". In The Expositor's Bible Commentary, Frank E. Gaebelein, ed. Vol. 8. Grand Rapids: Regency (Zondervan), 1984. Page 575.
  3. https://biblija.ks.hr/evandelje-po-marku/15 Preuzeto 22. studenog 2021.
  4. Walter W. Wessel. "Mark", in The Expositor's Bible Commentary, Frank E. Gaebelein, ed. Vol. 8. Grand Rapids: Regency (Zondervan), 1984. Page 778.
  5. James H. Charlesworth (editor), Jesus and Archaeology, page 338 (Wm B. Eerdmans Publishing Co., 2006). ISBN 0-8028-4880-X
  6. https://www.jesus-passion.com/THE_PASSION_3.5.htm#CHAPTER Preuzeto 22. studenog 2021.
  7. Šimun Cirenac, Leksikon hrvatske književnosti - Djela, 2008.
  8. Miljenko Grgić, Glazbeni događaji: Oratorij "Šimun Cirenac" Š. Marovića na Splitskom ljetu, Sveta Cecilija 4/1991.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta