Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta kršćanstvo. Kliknite ovdje za više informacija.

Šimun Cirenac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Sveti Šimun Cirenac
Σίμων Κυρηναῖος
Prikaz Šimuna Cirenca kako pomaže Isusu nositi križ.
Prikaz Šimuna Cirenca kako pomaže Isusu nositi križ.
Rođen Cirena
Preminuo 100.
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Sveti Šimun Cirenac (hebrejski: שמעון, Šimʿon, grčki: Σίμων Κυρηναῖος, Simōn Kyrēnaios, engleski: Simon of Cyrene; umro je 100. godine) - čovjek iz Cirene, koji se spominje u Novom zavjetu, koji je Isusu pomogao nositi križ.

Wikicitati »I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.«
(Mk 15, 21)

Bio je i otac učenika Rufa i Aleksandra.

Cirena se nalazila u istočnoj Libiji u sjevernoj Africi. To je bio grčki grad u pokrajini Cirenaiki, imao je židovsku zajednicu u koju je 100 000 judejskih Židova bilo prisiljeno naseliti se za vrijeme vladavine Ptolomeja Sotera (323. – 285. pr. Kr.) i bio je rano središte kršćanstva. Cirenski Židovi imali su sinagogu u Jeruzalemu, kamo su mnogi odlazili na godišnje blagdane.[1]

Biblijski izvještaji[uredi | uredi kôd]

Šimunov čin nošenja križa, dio je pete postaje križnog puta. Neki tumače odlomak kao naznaku da je Šimun izabran, jer je možda pokazao suosjećanje s Isusom. Drugi ističu da sam tekst ništa ne govori, da nije imao izbora i da nema osnove da se nošenje križa smatra činom suosjećajne velikodušnosti.[2]

Marko 15,21 identificira Šimuna kao "oca Aleksandrova i Rufova".[3] Predaja kaže da su postali misionari; uvrštavanje njihovih imena može sugerirati da su imali neki položaj u starokršćanskoj zajednici u Rimu. Također je sugerirano, da je Ruf (na grčkom: Ῥοῦφον ili Rhouphon) kojeg je Pavao spomenuo u Poslanici Rimljanima 16,13, sin Šimuna iz Cirene.[4] Neki također povezuju samog Šimuna s "ljudima iz Cirene" koji su propovijedali Evanđelje Grcima u Djelima apostolskim 11,20. S druge strane, samo Šimunovo ime ne dokazuje da je bio Židov, a i Aleksandar i Ruf bila su uobičajena imena.

U grobnoj špilji u dolini Kidron, koju je 1941. otkrio E. L. Sukenik, a koja je pripadala cirenskim Židovima i datira prije 70. godine, pronađena je kosturnica ispisana dvaput na grčkom "Aleksandar sin Šimunov". Međutim, ne može biti sigurno da se to odnosi na istu osobu.[5]

Prema vizijama Anne Catherine Emmerich, Šimun je bio poganin. Rimljani su prepoznali, da on nije Židov po tome kako je bio odjeven, a zatim su mu naredili, da pomogne Isusu nositi križ.[6]

U umjetnosti[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. T.A. Bryant, compiler. Today's Dictionary of the Bible. Minneapolis: Bethany House, 1982. Page 580.
  2. D. A. Carson, "Matthew". In The Expositor's Bible Commentary, Frank E. Gaebelein, ed. Vol. 8. Grand Rapids: Regency (Zondervan), 1984. Page 575.
  3. https://biblija.ks.hr/evandelje-po-marku/15 Preuzeto 22. studenog 2021.
  4. Walter W. Wessel. "Mark", in The Expositor's Bible Commentary, Frank E. Gaebelein, ed. Vol. 8. Grand Rapids: Regency (Zondervan), 1984. Page 778.
  5. James H. Charlesworth (editor), Jesus and Archaeology, page 338 (Wm B. Eerdmans Publishing Co., 2006). ISBN 0-8028-4880-X
  6. https://www.jesus-passion.com/THE_PASSION_3.5.htm#CHAPTER Preuzeto 22. studenog 2021.
  7. Šimun Cirenac, Leksikon hrvatske književnosti - Djela, 2008.
  8. Miljenko Grgić, Glazbeni događaji: Oratorij "Šimun Cirenac" Š. Marovića na Splitskom ljetu, Sveta Cecilija 4/1991.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta