Crveni koralji
| Crveni koralji | ||
|---|---|---|
| Osnivanje | Zagreb, 1962. | |
| Žanr/ovi | pop, rock | |
| Djelatno razdoblje | 1962. - 1976. 1977. do danas | |
| Producentska kuća | Jugoton, PGP RTB, Croatia Records | |
| Članovi (članice) | ||
| Originalna postava Crvenih Koralja iz šesdesetih Miro Lukačić Davorin Sarajlić-Krog Rudolf Šimunec Josip Badrić Jelenko M. Perkovic Boris Babarović | ||
| Bivši članovi | ||
| Jelenko Miran Perković Mika Hižak Vlado Kirby Bastajić Boris Turina Krešo Pavlić Željko Marinac Vlatko Medocki Marijan Miše Berislav Klemenčić Zvonko Gorički | ||
| Nagrade | ||
| 1. nagrada stručnog žirija ( Zagrebački festival 1966.) | ||
| Značajni instrumenti | ||
| Framus gitara soliste Mire Lukačića | ||
| Portal o glazbi | ||
Crveni koralji su zagrebačka vokalno instrumentalna rock and roll grupa, čija se aktivnost odvijala od ranih 1960-ih pa sve do današnjih dana. To je bio prvi domaći sastav koji je prodao preko 100 000 ploča, što je u ono doba bilo pravo čudo, jer u čitavoj tadašnjoj Jugoslaviji nije bilo toliko gramofona.
Sadržaj
Povijest grupe[uredi VE | uredi]
Šesdesete[uredi VE | uredi]
Bogata glazbena karijera hrvatskog rock sastava Crveni koralji započela je 1962., kada je grupa osnovana pod imenom - Crveni đavoli, odnosno Crveni dječaci. Kao i brojne druge grupe iz tog doba i oni su bili poneseni glazbom britanskih vodećih zvijezda; Cliffa Richarda i grupe The Shadows.
Grupu su osnovali Miro Lukačić (solo gitara), Davorin 'Dino' Sarajlić-Krog (bas-gitara), Rudi Šimunec (ritam gitara), Medo Josip Badrić (nije u rodu sa Ninom Badrić) (bubnjevi) i Jelenko Miran Perković (vokal), dok im se Boris Barba Babarović pridružio nakon nekoliko mjeseci. Jelenko je nakon nekoliko mjeseci napustio sastav i pridružio se VIS Kon Tiki s kojim je nastupao dvije godine a onda je 1965. otišao u Švedsku u namjeri da si kupi mikrofone i pojačalo i vrati se u Zagreb i nastavi karijeru. Međutim, namjera mu se nije ostvarila. Njegova tadašnja djevojka Stanka došla je za njim u Helsingborg gdje su se uskoro vjenčali i nakon par godina dobili dvoje djece. Sin Jelenko Jejo je vrhunski bubnjar u poznatom švedskom hardrock sastavu Mustasch i uspješniji je od svog oca, a kćer Andrea je Air Steward u skandinavskoj aviokompaniji SAS. Jelenko se nije vratio u Zagreb i nije nastavio karijeru.
U grupi su tijekom dugogodišnje karijere svirali i Željko Hižak-Mika, Vlado Kirby Bastajić, Boris Turina, Krešo Pavlić, Željko Marinac, Vlatko Medvecki, Božidar Delač, Marijan Miše, Berislav Klemenčić, Zvonko Gorički-Deda, Marijan Žuljević-Žulj i Boris Kaiser.
Prvu ploču Crveni koralji izdali su 1963. godine, a pjesma - Rekla si: volimo se (Dino Sarajlić-Krog) postala je udarni hit, te je prodana u 100 000 primjeraka, što je u ono vrijeme bilo gotovo identično broju postojećih gramofona u cijeloj bivšoj državi Jugoslaviji. Sastav je žario po plesnjacima diljem Zagreba, a osobito na svom kultnom mjestu Ribnjaku(u ono vrijeme najposjećenijem plesu u Zagrebu). Šezdesete su bile njihove zlatne godine, jer tad su bili na vrhuncu slave, a sve njihove ploče prodane su u srebrnim i zlatnim nakladama. Grupa je poslužila i mnogim drugim popularnim pjevačima, kao prateća grupa za izvedbu - električarske glazbe, jer tada su Koralji slovili i kao najkorektniji glazbenici od svih drugih sličnih grupa. Tako su snimili Crvene Ruže, sa Ivicom Šerfezijem, veliki domaći hit, a i desetak vrlo prodanih ploča sa Karlom Metikošem(Matt Colinsom), pratili su i Zdenku Vučković, u par njezinih uspješnica.
Tijekom turneje po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, 1964. godine, proglašeni su najomiljenijom rock grupom. Uz brojne festivalske nagrade, grupa je tri puta bila nominirana u kategoriji najboljeg sastava bivše Jugoslavije u izboru muzičkog magazina Ritam.
Na Zagrebačkom festivalu 1966. godine, dobili su prvu nagradu stručnog žirija i drugu nagradu publike za skladbu Mirjana (Alfonsa Vučera). Sljedeće godine sa skladbom Nemoj reći zbogom, dobijaju treću nagradu publike. Zatim su slijedile inozemne turneje, prvo po Njemačkoj, u sklopu programa - Našim građanima u svijetu, s poznatim voditeljem Vikijem Glovackim, i skupinom najpoznatijih estradnih zvijezda; Ivicom Šerfezijem, Ivom Robićem, Arsenenom Dedićem.
Sedamdesete[uredi VE | uredi]
Na svoju prvu turneju po Sovjetskom Savezu, Crveni koralji otišli su početkom sedamdesetih, kasnije su slijedile brojne druge. Na tim turnejama nastupali su uz tada najveće zvijezde bivše države; Ivicu Šerfezija, Ladu Leskovara, kvartet 4M, Zdenku Kovačiček, Josipu Lisac, Radmilu Karaklajić, Đorđe Marjanovića, i Karla Metikoša(Matt Colins). Početkom sedamdesetih grupu je nakratko napustio Boris Babarović, a zamijenio ga je Marijan Miše. No on se uskoro vratio u sastav. Sedamdesetih Crveni Koralji postaju stalni gosti u gotovo svim radijskim i TV emisijama zabavnog karaktera u bivšoj državi, ali ta - slatka pozicija i rutina dovela je uskoro sastav u nemirne vode.
Bubnjar i nesuđeni šef grupe, Medo Badrić napušta grupu 1976. godine, mijenja ga Boris Turina, ali ne zadugo, pa onda u grupu uskače višegodišnji član Zlatnih akorda Željko Mačor Marinac. Zatim grupu napušta i ritam gitarista Rudolf Šimunec.
Osamdesete, Devedesete do danas[uredi VE | uredi]
Grupa povremeno nastupa, praktički na poziv, prilikom nekih obljetnica ili nostalgičarskih okupljanja. Došlo je novo vrijeme sa novom publikom i novim grupama. Isto tako i povremeno nešto snimi; kao 1985. za - Zbirku rock’n’rolla 63-65, te LP "JA SAM TVOJ ČOVJEK" koji LP predstavlja prvu pravo izvornu LP ploču Crvenih koralja.Do tada su sve bile tzv.singlice i zbirke pjesama. Ovo je prva dugosvirajuća ploča osmišljena upravo za Crvene koralje, a to za njihovu 25 godišnjicu.
Diskografija[uredi VE | uredi]
Singl ploče[uredi VE | uredi]
- Rekla si: volimo se, (PGP RTB 1963.)
- Crvene ruže (Roses are red), Ja za ljubav dosad nisam znao (Things), sa Ivicom Šerfezijem (Jugoton 1964.)
- Bez djevojke, Još uvijek se nadam, (Jugoton 1969.)
EP ploče[uredi VE | uredi]
- Napuljska gitara, Maštanje, Zvjezdana noć, Dolazak - Andrlea, ( Jugoton, 1964. EPY 3370)
- Peggy sue, Koliko dugo (Blowing in the Wind), Svadja, Noćas, sa Matt Collinsom (Jugoton 1964.)
- Najljepši san, dok je drugi ljubi (Then he kissed me), Ponoć je prošla, Rekla si: volimo se, (PGP RTB 1964.)
- Zizi, Au revoir, Reci, reci, reci... (Dis, dis, dis...), Suviše lijepo (Trop beau), sa Zvonkom Spišićom (Jugoton 196?)
- Otiđi od nje (You better move on), Perfidia (Dominiguez), Tema mladih ljubavnika (Young Lovers), Svega mi je dosta (It's all over now), (PGP RTB 1965.)
- Volim je (And i love her), Sretne godine, Johnny guitar, Izgubljenoj ljubavi, (PGP RTB 1966.)
- Sam (What's they gonna do), Kad bih bio drvosječa (If I were a Carpenter), Bila si jedina, Ne želim više tu ljubav, (PGP RTB 1968., EP 50553)
- Moja gitara, Noćas sam sanjao, U jutro (Al matino), Otac je rekao (Simon says), (PGP RTB 1969.)
