Prijeđi na sadržaj

Kudravi nesit

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Dalmatinski pelikan)
Kudravi nesit
Status zaštite

Status zaštite: blizu ugroženosti (nt)[1]
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Red:Pelecaniformes
Porodica:Pelecanidae
Rod:Pelecanus
Vrsta:P. crispus
Dvojno ime
Pelecanus crispus
Bruch, 1832.
Rasprostranjenost
Baze podataka

Kudravi nesit[2] (dalmatinski pelikan, lat. Pelecanus crispus) je najveća vrsta pelikana. Gnijezdi se na Balkanu, Maloj Aziji, Levantu, Ukrajini, južnoj Rusiji, sve do Mongolije i Kine. Naseljava močvare i obale jezera. Prvi znanstveni opis ove vrste napravio je njemački ornitolog Carl Friedrich Bruch 1832. prema primjerku ulovljenom na Neretvi. U bečkom prirodoslovnom muzeju čuvaju se jaja koja su danas jedini dokaz da se u dolini Neretve gnijezdila ova ptica.[3] Nema postojećih podvrsta, ali je u pleistocenu postojala paleopodvrsta Pelecanus crispus palaeocrispus. Opisana je prema fosilima iz Binagadya u Azerbajdžanu.[4]

Dugačak je 170-190 cm, s rasponom krila preko 3 metra. Težak je 11 – 15 kg. Na glavi ima duže kovrčasto perje, zbog čega ga ponekad nazivaju kudravi pelikan. Sivobijele je boje sa sivim nogama i narančastim donjim dijelom kljuna, koji postaje crven u doba parenja. Na vrhovima krila nalazi se malo crnog perja. Stopala i noge su olovno sive boje. Glasa se siktanjem i klepetanjem.

Način života

[uredi | uredi kôd]

Životni prostor ove ptice su šašem obrasle obale ribom bogatih mora, jezera i riječnih ušća. Hrani se pretežito ribom, koja može biti i do 50 cm dužine. Dnevno pojede oko 1 kilogram hrane. Migrira na kratke udaljenosti. U letu izgleda jako elegantno. Ima držanje slično kao čaplje.

Razmnožavanje

[uredi | uredi kôd]
Jaje Pelecanus crispus

Gniježdenje se događa u velikim kolonijama. Gnijezdo gradi na rubu vode ili gradi plutajuća gnijezda. Gnijezdi se jednom godišnje. Najčešće snese 2 – 3 bijela jaja. Oba roditelja inkubiraju jaja 30 – 32 dana. Nakon tri tjedna života, mladi žive bez roditeljskog nadzora, ali ih još uvijek hrane roditelji. Nakon šestog tjedna sami love ribe, a nakon desetog tjedna dobivaju sposobnost leta.

Rasprostranjenost

[uredi | uredi kôd]

Najveća populacija ovih pelikana se nalazi u laguni Karavasta u Albaniji. Ima ga na Skadarskom jezeru, gdje je postao njegov zaštitni znak, i u rezervatu Srebrna u Bugarskoj. U Dalmaciji je nestao, a zadnja kolonija bila je u dolini donje Neretve. Do 19. stoljeća gnijezdio se i u Srbiji, ali je melioracijom i pretvaranjem močvara u poljoprivredna zemljišta nestao. Danas se u Srbiji može vidjeti samo rijetko u prolazu, kao što je slučaj na ribnjaku Baranda u blizini Beograda.[5] 2001. međunarodnim radnim sastankom održanom u Zagrebu, u organizaciji Zoološkog vrta Zagreb započet je projekt Povratak dalmatinskog pelikana u Hrvatsku.[6] U Hrvatskoj se gnijezdio do početka 20. stoljeća u porječju Neretve.[7]

Status

[uredi | uredi kôd]

Prema kriterijima IUCN-a sadašnje stanje ukupne populacije dalmatinskog pelikana, unatoč laganom rastu pojedinih populacija u Grčkoj, ocijenjeno je kao „ranjivo“. Tako je ocijenjeno zbog nastavka negativnog trenda ukupne populacije i naglog opadanja brojnog stanja tijekom 20. stoljeća. Prema Crvenoj listi IUCN-a, europske države u kojima je ranije postojala gnijezdeća populacija, ali je u međuvremenu izumrla, su Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Njemačka, Mađarska i Sjeverna Makedonija.[8] Zbog toga se u ovim i većini ostalih europskih zemalja pojavljuje samo kao skitnica. Brojno stanje gnijezdećih parova u Europi krajem 20. stoljeća procijenjeno je na 800 do 1200 parova, a ukupna svjetska populacija na 10.000 – 13.900 jedinki.[9]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ BirdLife International. 2018. Pelecanus crispus. IUCN-ov crveni popis ugroženih vrsta. 2018. doi:10.2305/IUCN.UK.2017-3.RLTS.T22697599A122838534.en. Pristupljeno 14. veljače 2022. Nepoznati parametar |article-number= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |amends= zanemaren (pomoć)
  2. ↑ Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018
  3. ↑ http://www.index.hr/xmag/clanak/jaja-dalmatinskog-pelikana-cuvaju-se-u-becu/127348.aspx
  4. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. studenoga 2013. Pristupljeno 4. srpnja 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  5. ↑ http://www.b92.net/zivot/vesti.php?nav_id=249182&fs=1
  6. ↑ http://www.hazu.hr/~jasmina/hr.php?cat=6&subcat=4
  7. ↑ Zoran Vitas, U godišnjem izboru: Na najljepšoj je fotografiji dalmatinski pelikan, Večernji list, objavljeno 6. prosinca 2020., pristupljeno 3. siječnja 2022.
  8. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2011. Pristupljeno 4. srpnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  9. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. srpnja 2010. Pristupljeno 4. srpnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Pelecanus crispus
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pelecanus crispus
Wikivrste imaju podatke o taksonu Pelecanus crispus