Death/doom

Izvor: Wikipedija
Death/doom
Stilski začetak: death metal
doom metal
Kulturni začetak: krajem 1980-ih
razne lokacije
Glazbala: električna gitaradeath growl vokalibas-gitarabubnjevisintesajzer
Popularnost:Slaba
Regionalna scena
Ujedinjeno KraljevstvoSADFinskaNizozemska

Death/doom ili death-doom je ekstremna podvrsta heavy metala. Nastaje kombinacijom sporog tempa i pesimističkog odnosno depresivnog raspoloženja doom metala s dubokim grubim i growlanim vokalima i brzom bubnjarskom "double-kick" tehnikom death metala.[1] Žanr se po prvi put javlja sredinom i krajem 1980-ih, postaje popularniji tijekom 1990-ih ali polako pada u zaborav početkom 21. stoljeća.[1] Međutim, death/doom je dao i veliki publicitet funeral doom žanru (koji je ujedno i jedan od žanrova najsličniji death/doomu) te melodičnijem i romantičnijem žanru gothic metala.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Death/doom nastaje sredinom 1980-ih, u doba kada su praoci žanra (kao što je primjerice američki sastav Dream Death) počeli miješati tradicionalni doom metal sa zvucima thrash metala i tada još razvijajućeg death metala.[2] Rani albumi sastava kao što su Autopsy, Winter, Paradise Lost, My Dying Bride i Anathema (Paradise Lost, My Dying Bride i Anathema također su znani i kao Peaceville Trio jer je u to doba diskografska kuća Peaceville Records objavljivala njihove albume) spajali su glazbeni izričaj sastava kao što su Celtic Frost i Candlemass sa ženskim vokalima,[3] klavijaturama te, u slučaju grupe My Dying Bride, violinama. Grupe kao što su Within Temptation, Lacuna Coil, The Gathering, Celestial Season i Saturnus naveli su prethodno spomenute sastave kao svoje uzore.[1][4] Oznaka "death/doom" počela je gubiti na popularnosti krajem desetljeća pošto je tada većina osnivača žanra napustila svoj stari zvuk kako bi prigrlili pristupačniji i profinjeniji glazbeni izričaj.[1] Međutim, glazbeni stil i dalje postoji u obliku funeral dooma, vrlo bliskog žanra koji je nastao sredinom 1990-ih; među poznatijim funeral doom sastavima finske su grupe Thergothon, Unholy i Skepticism.[5]

Popis poznatijih death/doom i funeral doom sastava[uredi | uredi kôd]

Sastav Država Osnovan Izvor
Amorphis Finska 1990. [3][6]
Anathema Ujedinjeno Kraljevstvo 1990. [3][7]
Asphyx Nizozemska 1987. [8]
Beyond Dawn Norveška 1990. [9]
Celestial Season Nizozemska 1991. [1]
Daylight Dies SAD 1996. [10][11]
Demenzia Bugarska 2003. [12]
Disembowelment Australija 1989. [1][3][5]
Esoteric Ujedinjeno Kraljevstvo 1992. [13]
Evoken SAD 1994. [14]
Funeral Norveška 1991.
The Gathering Nizozemska 1989. [3][15]
Katatonia Švedska 1991. [16][17]
Morgion SAD 1990. [1][3][18]
My Dying Bride Ujedinjeno Kraljevstvo 1990. [1][3][19]
Necare SAD 1997.
Novembers Doom SAD 1989. [1][20]
Opera IX Italija 1988. [21]
Orphaned Land Izrael 1991. [22]
Paradise Lost Ujedinjeno Kraljevstvo 1988. [1][3][23]
Paramaecium Australija 1990. [24]
Pyogenesis Njemačka 1991. [25]
Rapture Finska 1997. [26]
Runemagick Švedska 1990. [27]
Saturnus Danska 1991. [1]
Skepticism Finska 1991. [1][5]
Swallow the Sun Finska 2000. [28]
Thergothon Finska 1990. [1][5]
Unholy Finska 1990. [1][5]
Winter SAD 1988. [1][3][29]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g h i j k l m n o Tracey, Ciaran (Ožujak 2006). "Doom/Death: United in Grief", Terrorizer #142, str.54-55.
  2. Bardin, Olivier (Svibanj 2006). "Forgotten Doom: Raiders of the Lost Art", Terrorizer #144, str.56
  3. a b c d e f g h i Purcell, Nathalie J. 2003. Death Metal Music: The Passion and Politics of a Subculture. McFarland & Company. str. 23. ISBN 0-7864-1585-1. Pristupljeno 1. travnja 2008.
  4. Metal Hammer #173
  5. a b c d e Hinchcliffe, James (Travanj 2006). "Funeral Doom / Dron Doom: Hearse Play", Terrorizer #143, str.44-45.
  6. Sharpe-Young, Garry. Amorphis. MusicMight. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. lipnja 2012. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  7. Huey, Steve. Anathema. Allmusic. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  8. Nief, Todd. The Rack review. Allmusic. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. veljače 2021. Pristupljeno 22. svibnja 2011.
  9. Hinchcliffe, James (Svibanj 2006). "Doom/Death & Gothic Doom Top Ten: Beyond Dawn, Pity Love", Terrorizer #144, str.53.
  10. Rivadavia, Eduardo. Daylight Dies. Allmusic. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  11. Sharpe-Young, Garry. Daylight Dies. MusicMight. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. ožujka 2012. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  12. Born, R. Demenzia. MusicMight. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. ožujka 2012. Pristupljeno 20. kolovoza 2009.
  13. Rivadavia, Eduardo. Esoteric. Allmusic. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  14. Borges, Mario Mesquita. Evoken. Allmusic. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  15. Chantler, Chris (Svibanj 2006). "Doom/Death & Gothic Doom Top Ten: The Gathering, Always", Terrorizer #144, str.53.
  16. Huey, Steve. Katatonia. Allmusic. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  17. Sharpe-Young, Garry. Katatonia. MusicMight. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. ožujka 2012. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  18. Rivadavia, Eduardo. Morgion. Allmusic. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  19. Anderson, Jason. Turn Loose the Swans review. Allmusic. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  20. Rivadavia, Eduardo. To Welcome the Fade review. Allmusic. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  21. Rivadavia, Eduardo. Opera IX. Allmusic. Pristupljeno 25. kolovoza 2009.
  22. Sharpe-Young, Garry. Orphaned Land. MusicMight. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2008. Pristupljeno 19. kolovoza 2009.
  23. Rivadavia, Eduardo. Gothic review. Allmusic. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  24. Sharpe-Young, Garry. Paramaecium. MusicMight. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. ožujka 2012. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  25. Pyogenesis - Encyclopaedia Metallum: The Metal Archives. www.metal-archives.com. Pristupljeno 13. rujna 2015.
  26. Rivadavia, Eduardo. Rapture. Allmusic. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  27. Rivadavia, Eduardo. Runemagick. Allmusic. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  28. Jurek, Thom. Swallow the Sun. Allmusic. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.
  29. Rivadavia, Eduardo. Winter. Allmusic. Pristupljeno 5. kolovoza 2009.