Desanka Maksimović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Spomenik Desanki Maksimović u Valjevu.

Desanka Maksimović (Rabrovici kod Valjeva, 16. svibnja 1898. - Beograd. 11. veljače 1993.) bila je srpska pjesnikinja, profesorica književnosti i članica Srpske akademije znanosti i umjetnosti.

Životopis[uredi VE | uredi]

Desanka Maksimović je rođena 1898. u selu Rabrovici, u okolini Valjeva. Bila je najstarije dijete oca Mihaila, učitelja, i majke Draginje. Odmah poslije njenog rođenja, Mihailo Maksimović je dobio premještaj, te se obitelj odselila u Brankovinu. U Brankovini je provela djetinjstvo sve do kraja osnovne škole, a u Valjevu je završila gimnaziju.

Poslije Prvog svjetskog rata upisala se na Filozofski fakultet u Beogradu gdje je studirala na odjelu za svjetsku književnost, opću povijest i povijest umjetnosti. Kada je 1923. diplomirala, najprije je radila u Obrenovačkoj gimnaziji, a zatim je postavljena za suplenta u Trećoj ženskoj gimnaziji u Beogradu.

Desanka Maksimović je provela godinu dana u Parizu na usavršavanju kao stipendist francuske vlade. Nakon što je od 3. rujna 1925. radila oko godinu dana u učiteljskoj školi u Dubrovniku, prešla je ponovo u Beograd gdje je radila u Prvoj ženskoj gimnaziji. Jedna od njenih učenica bila je i Mira Alečković, koja je također postala pesnikinja i prijateljica Desanke Maksimović. Početkom Drugog svjetskog rata otišla je u mirovinu, ali se u službu vratila 1944. i u istoj školi ostala do konačnog umirovljenja, 1953.

Početkom kolovoza 1933. Desanka Maksimović se udala za Sergeja Slastikova. Nisu imali djece. Putovala je širom tadašnje Jugoslavije i imala veliki broj prijatelja među piscima i pjesnicima; u njih su spadali i Miloš Crnjanski, Ivo Andrić, Isidora Sekulić, Gustav Krklec, Branko Ćopić, Oton Župančič i mnogi drugi.

Desanka Maksimović preminula je 11. veljače 1993. godine, u svojoj 95. godini, u Beogradu. Sahranjena je u Brankovini kod Valjeva.

Književna djela[uredi VE | uredi]

Desanka Maksimović je bila pjesnik, pripovedač, romanopisac, pisac za djecu, a povremeno se bavila i prevođenjem, mahom poezije, s ruskoga, slovenskoga, bugarskoga i francuskoga jezika.

Objavila je oko pedeset knjiga poezije, pjesama i proze za djecu i mlade, pripovjedačke i putopisne proze. Svoje prve pjesme je objavila 1920. godine u časopisu „Misao“.

Neke od njenih najpopularnijih pesama su: „Predosećanje“, „Strepnja“, „Opomena“, „Na buri“, „Tražim pomilovanje“ i „Pokošena livada“.

Čuvši za streljanje đaka u Kragujevcu 21. listopada 1941., pesnikinja je napisala jednu od svojih najpoznatijih pjesama „Krvava bajka“ - koja svjedoči o teroru okupatora nad nedužnim narodom u Drugom svjetskom ratu. Pjesma je objavljena tek poslije rata.