Gustav Krklec
| Gustav Krklec | |
|---|---|
 Gustav Krklec, 1969. | |
| Rođenje | Udbinja, 23. lipnja 1899. |
| Smrt | Zagreb, 30. listopada 1977. |
| Nacionalnost | Hrvat |
Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899. - Zagreb, 30. listopada 1977.) hrvatski književnik, prevoditelj s ruskog, češkog, slovenskog i njemačkog jezika, prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Jedan od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća.[1]
Životopis[uredi VE | uredi]
Gustav Krklec rodio se u mjestu Udbinja kraj Karlovca kao prvo dijete u obitelji Augusta i Hermine Krklec rođ. Wells.[1] Djetinjstvo je proveo u Maruševcu, u Hrvatskom zagorju, što je ostavilo trajan trag u njegovu poetskom opusu. Gimnaziju je polazio u Varaždinu, Zagrebu i na Sušaku, a u Zagrebu je studirao filozofiju.
Drugi svjetski rat zatječe ga u Beogradu gdje doživljava bombardiranje grada, zatim se u rujnu 1941. godine preselio u Zemun.[1] U Zemunu je radio kao državni činovnik i surađivao u listu Graničar sve do bombardiranja Zemuna, u ožujku 1944. godine.[1] Bio je predsjednikom Veslačkog kluba Zemun.[2] Nakon toga se sa suprugom Mirjanom nakratko preselio u Slankamen a kraj rata je dočekao u Samoboru. U rujnu 1945. godine u Zagreb dolazi i njegova supruga, te od tada Krklec živi i radi u Zagrebu sve do smrti 30. listopada 1977. godine.[1]
Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]
Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Njegovo antologijsko pjesništvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza očituje vedrinu i životnu radost, ali i metafizičku tjeskobu. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja.
Djela[uredi VE | uredi]
- Lirika, 1919.
- Srebrna cesta, 1921.
- Beskućnici, 1921.
- Nove pjesme, 1923.
- Ljubav ptica, 1926.
- Izlet u nebo, 1928.
- San pod brezom, 1940.
- Darovi za bezimenu, 1942.
- Ranjeni galeb: pjesme šestorice, Naklada "Hrvatski orač", Zagreb, 1942. (suautori Frano Alfirević, Salih Alić, Nikola Šop, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović)[3]
- Tamnica vremena, 1944.
- Lica i krajolici, 1954.
- Pisma Martina Lipnjaka iz provincije, 1956.
- Noćno iverje, 1960.
- Telegrafske basne, 1952.
- Zagorski vinograd, 1958.
Nagrade[uredi VE | uredi]
- 1944.: Antunovska nagrada.[2]
- 1968.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo.
Spomen[uredi VE | uredi]
- Prigodom stote obljetnice piščeva rođenja 23. lipnja 1999. godine, na pročelju kuće u Maruševcu u kojoj je hrvatski pjesnik proživio sretno djetinjstvo, Matica hrvatska u Varaždinu i Općina Maruševec postavile su mu spomen-ploču.[1]
- U varaždinskoj Gradskoj knjižnici nalazi se i spomen-soba Gustava Krkleca.[1]
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Matica hrvatska: Ernest Fišer: Uz stotu godišnjicu rođenja Gustava Krkleca. Čudnovati dvostruki život (Arhivirano 5. travnja 2012.), preuzeto 28. srpnja 2012.
- ↑ 2,0 2,1 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 210.-211.
- ↑ Nova Istra: Bio-bibliografije članova Društva hrvatskih književnika iz Istre: Balentović, preuzeto 28. srpnja 2012.
Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]