Gustav Krklec

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Gustav Krklec
Gustav Krklec 1969.jpg
Gustav Krklec, 1969.
Rođenje Udbinja, 23. lipnja 1899.
Smrt Zagreb, 30. listopada 1977.
Nacionalnost Hrvat

Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899. - Zagreb, 30. listopada 1977.) hrvatski književnik, prevoditelj s ruskog, češkog, slovenskog i njemačkog jezika, prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Jedan od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Gustav Krklec rodio se u mjestu Udbinja kraj Karlovca kao prvo dijete u obitelji Augusta i Hermine Krklec rođ. Wells.[1] Djetinjstvo je proveo u Maruševcu, u Hrvatskom zagorju, što je ostavilo trajan trag u njegovu poetskom opusu. Gimnaziju je polazio u Varaždinu, Zagrebu i na Sušaku, a u Zagrebu je studirao filozofiju.

Drugi svjetski rat zatječe ga u Beogradu gdje doživljava bombardiranje grada, zatim se u rujnu 1941. godine preselio u Zemun.[1] U Zemunu je radio kao državni činovnik i surađivao u listu Graničar sve do bombardiranja Zemuna, u ožujku 1944. godine.[1] Bio je predsjednikom Veslačkog kluba Zemun.[2] Nakon toga se sa suprugom Mirjanom nakratko preselio u Slankamen a kraj rata je dočekao u Samoboru. U rujnu 1945. godine u Zagreb dolazi i njegova supruga, te od tada Krklec živi i radi u Zagrebu sve do smrti 30. listopada 1977. godine.[1]

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Njegovo antologijsko pjesništvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza očituje vedrinu i životnu radost, ali i metafizičku tjeskobu. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Lirika, 1919.
  • Srebrna cesta, 1921.
  • Beskućnici, 1921.
  • Nove pjesme, 1923.
  • Ljubav ptica, 1926.
  • Izlet u nebo, 1928.
  • San pod brezom, 1940.
  • Darovi za bezimenu, 1942.
  • Ranjeni galeb: pjesme šestorice, Naklada "Hrvatski orač", Zagreb, 1942. (suautori Frano Alfirević, Salih Alić, Nikola Šop, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović)[3]
  • Tamnica vremena, 1944.
  • Lica i krajolici, 1954.
  • Pisma Martina Lipnjaka iz provincije, 1956.
  • Noćno iverje, 1960.
  • Telegrafske basne, 1952.
  • Zagorski vinograd, 1958.

Nagrade[uredi VE | uredi]

Spomen[uredi VE | uredi]

  • Prigodom stote obljetnice piščeva rođenja 23. lipnja 1999. godine, na pročelju kuće u Maruševcu u kojoj je hrvatski pjesnik proživio sretno djetinjstvo, Matica hrvatska u Varaždinu i Općina Maruševec postavile su mu spomen-ploču.[1]
  • U varaždinskoj Gradskoj knjižnici nalazi se i spomen-soba Gustava Krkleca.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]