Gustav Krklec
| Gustav Krklec | |
|---|---|
 Gustav Krklec, 1969. | |
| Pseudonim | Martin Lipnjak |
| Rođenje | Udbinja, 23. lipnja 1899. |
| Smrt | Zagreb, 30. listopada 1977. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Period pisanja | 1919. - 1977. |
| Portal o životopisima | |
Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899. – Zagreb, 30. listopada 1977.), bio je hrvatski književnik, prevoditelj s ruskog, češkog, slovenskog i njemačkog jezika, prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Jedan od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Gustav Krklec rodio se u mjestu Udbinja kraj Karlovca kao prvo dijete u obitelji Augusta i Hermine Krklec rođ. Wells.[1] Djetinjstvo je proveo u Maruševcu, u Hrvatskom zagorju, što je ostavilo trajan trag u njegovu poetskom opusu. Gimnaziju je polazio u Varaždinu, Zagrebu i na Sušaku, a u Zagrebu je studirao filozofiju.
Drugi svjetski rat zatječe ga u Beogradu gdje doživljava bombardiranje grada, zatim se u rujnu 1941. godine preselio u Zemun.[1] U Zemunu je radio kao državni činovnik i surađivao u listu Graničar sve do bombardiranja Zemuna, u ožujku 1944. godine.[1] Bio je predsjednikom Veslačkog kluba Zemun.[2] Nakon toga se sa suprugom Mirjanom nakratko preselio u Slankamen, a kraj rata dočekao je u Samoboru. U rujnu 1945. godine u Zagreb dolazi i njegova supruga, te od tada Krklec živi i radi u Zagrebu sve do smrti 30. listopada 1977. godine.[1]
Književno stvaralaštvo[uredi | uredi kôd]
Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Njegovo antologijsko pjesništvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza očituje vedrinu i životnu radost, ali i metafizičku tjeskobu. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja.
Djela[uredi | uredi kôd]
Nepotpun popis:
- Lirika, Zagreb, 1919.
- Grobnica: rapsodija u tri djela, Zagreb, 1919.
- Srebrna cesta, 1921.
- Beskućnici: roman izgubljenog naraštaja, 1921.
- Nove pjesme, 1923.
- Ljubav ptica, 1926.
- Izlet u nebo, 1928.
- San pod brezom, 1940. (digitalizirano izdanje)
- Darovi za bezimenu, 1942. (Mladinska knjiga, Zagreb, 1991.) (digitalizirano izdanje)
- Ranjeni galeb: pjesme šestorice, Naklada "Hrvatski orač", Zagreb, 1942. (suautori Frano Alfirević, Salih Alić, Nikola Šop, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović)[3]
- Tamnica vremena, 1944.
- Izabrane pjesme, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947.
- Telegrafske basne, 1952. (2. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2003.)
- Lica i krajolici, 1954.
- Pisma Martina Lipnjaka iz provincije, 1956.
- Zagorski vinograd, 1958.
- Noćno iverje, 1960.
- Izabrane pjesme, uredio Dragutin Tadijanović ; izbor i pogovor Saša Vereš, Matica hrvatska, Zagreb, 1961.
- Izabrani epigrami, Zora, Zagreb, 1963.
- Drveni bicikl, Naša djeca, Zagreb, 1964.
- Drveni klinci: izabrani epigrami, aforizmi i telegrafske basne, "August Cesarec", Zagreb, 1973.
- Crni kos: izabrane pjesme, Nolit, Beograd, 1974.
- Odabrana djela Gustava Krkleca, Alfa, Zagreb, 1977.
- Knjiga 1: Srebrna cesta: pjesme
- Knjiga 2.: Žubor života: pjesme
- Knjiga 3.: Lica i krajolici
- Knjiga 4.: Pisma iz provincije
- Knjiga 5.: Noćno iverje
- Knjiga 6.: Majmun i naočari
- Izbor iz djela, priredio Cvjetko Milanja, Riječ, Vinkovci, 2000.
- Bog u noćnim ulicama, priredio Branko Maleš, Riječ, Vinkovci, 2007.
Nagrade[uredi | uredi kôd]
- 1944.: Antunovska nagrada[2]
- 1968.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
Spomen[uredi | uredi kôd]
- Prigodom stote obljetnice piščeva rođenja 23. lipnja 1999. godine, na pročelju kuće u Maruševcu u kojoj je hrvatski pjesnik proživio sretno djetinjstvo, Matica hrvatska u Varaždinu i Općina Maruševec postavile su mu spomen-ploču.[1]
- U varaždinskoj Gradskoj knjižnici nalazi se i spomen-soba Gustava Krkleca.[1]
- Osnovna škola Gustava Krkleca, Zagreb[4]
- Osnovna škola Gustav Krklec, Maruševec[5]
- Gradska knjižnica i čitaonica Gustav Krklec, Ivanec[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f g Matica hrvatska: Ernest Fišer: Uz stotu godišnjicu rođenja Gustava Krkleca. Čudnovati dvostruki život Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2012., preuzeto 28. srpnja 2012.
- ↑ a b Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 210.-211.
- ↑ Nova Istra: Bio-bibliografije članova Društva hrvatskih književnika iz Istre: Balentović Inačica izvorne stranice arhivirana 20. ožjuka 2012., preuzeto 28. srpnja 2012.
- ↑ Osnovna škola Gustava Krkleca Zagreb Inačica izvorne stranice arhivirana 29. listopada 2020., os-gkrkleca-zg.skole.hr
- ↑ Osnovna škola "Gustav Krklec" Maruševec Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2019., os-gkrklec-calinec.skole.hr
- ↑ Gradska knjižnica i čitaonica Gustav Krklec Ivanec, library.foi.hr
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Mrežna mjesta
- Izabrane pjesme Gustava Krkleca, ezgeta.com
- Drago Šimundža, Gustav Krklec — pjesnik životne radosti i tihih rezignacija, Crkva u svijetu 3/1989.
- Zbirka Gustava Krkleca u Gradskoj knjižnici i čitaonici Metel Ožegović u Varaždinu
| ||||||||