Prijeđi na sadržaj

Deverika

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o vrsti. Za rod kojem ova vrsta pripada (Abramis) pogledajte članak Deverike.
Deverika
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Actinopterygii
Red:Cypriniformes
Porodica:Cyprinidae
Rod:Abramis
Vrsta:A. brama
Dvojno ime
Abramis brama
Linnaeus, 1758.
Baze podataka

Deverika (Abramis brama) vrsta je slatkovodne ribe porodice šarana (latinski) Cyprinidae, najpoznatiji je predstavnik roda deverike (latinski Abramis), reda šaranki (latinski Cypriniformes).

Poznata je i pod nazivima: Platnica, Hajn i Ljeskarica.

Osnovna obilježja

[uredi | uredi kôd]
Deverika, oceanarij u Sankt Peterburgu.
Deverika (Abramis brama).

Prosječna im je dužina 25–50 cm i težina 1–6 kilograma. Izuzetno 82 cm dužine te 36 cm visine i težine 9–11 kilograma, povremeno (u Švedskoj i mjestima u Rusiji) do 13 i 18 kilograma. Ima visoko (oko 1/3 dužine), bočno jako spljošteno tijelo, pokriveno s velikim mekanim ljuskama, uređenim u pravilnim redovima. Glava je malena s malim tupim ustima. Također s relativno malim očima. Boja ljuski im varira od srebrno–sive do smeđe (brončane) kod starijih, posebno u bistrim vodama. Leđni dio ima tamnije nijanse maslinasto–zelene boje. Trbuh prljavo–bijeličast, pri donjem dijelu glave prelazi u crvenkastu boju. Peraje su sivkaste do modro–crne, nikada obojene. Leđna peraja je visoka i uska, predrepna, koja započinje na dnu tijela iza leđne je posebno duga.

Mlade deverike imaju više izduženo tijelo i veće oči, do težine 700 grama bijelo–srebrnaste boje, zatim posive, peraje potamne, a na grlu i trbuhu pojavljuje se crvenkasta nijansa. Trogodišmje već postaju žuto–zlatne nijanse s tamnijim leđima, a najveće deverike zlatne. Boja ovisi o svojstvima vode.

U idealnim uvjetima može doživjeti 16 godina.

Krupatica gore, deverika dolje.

Slične ribe po izgledu

[uredi | uredi kôd]

Lako se može zamijeniti s krupaticom (Blicca bjoerkna), pogotovo u mlađim stadijima, no lako se razlikuje po tamnim perajama.

Stanište i ponašanje

[uredi | uredi kôd]

Odrasli se obično pojavljaju u mirnim i sporo–tekućim vodama gdje se kreću u velikim jatima pri dnu. Deverika općenito živi u rijekama (pogotovo u donjim područjima) i hranom–bogatim jezerima te barama s mnogo algi i blatnim dnom. Također se može pronaći u morskoj bočatoj vodi.

Deverika je jedna od češćih ribljih vrsta u Europi. Njezino stanište proteže se istočno od Pireneja preko Irske i Engleske na zapadu, sjeverno od Alpa te u srednjoj Aziji, u slivovima Sjevernog, Baltičkog, Crnog, Kaspijskog i Aralskog mora. Na sjeveru doseže sve do Švedske. Naseljuje sve vodotoke dunavskog porječja, gdje je pronađena gotovo posvuda u mrenskom, deverikinom i poplavnom pojasu te stajaćim vodama. Može preživjeti izvan vode duže razdoblje.

Jasno izražena izdužena cjevasta usta.

Način hranjenja

[uredi | uredi kôd]

Ove ribe svejedi su čistači dna i hrane se materijom biljaka, beskralježnjacima (malim mekušcima, ličinkama kukaca, crvima, malim rakovima, školjkašima i puževima). Hrani se kukcima, naročito komarcima. Veći primjerci mogu se hraniti manjom manjom ribom, ali su i plijen većim. Mlađ se hrani zooplanktonom.

Noću se deverike mogu hraniti u neposrednoj blizini obale. U čistoj vodi s pješčanim dnom, tijekom dana mogu biti viđene jame nastale hranjenjem. Riblja izdužujuća cjevasta usta pomažu joj pri kopanju za ličinkama komaraca, školjkašima i puževima.

Deverika na izložbi Podvodna Vlatava, Prag 2011.

Razmnožavanje

[uredi | uredi kôd]

Mrijesti se od travnja do lipnja kada je temperatura vode oko 17°C. U to vrijeme mužjaci formiraju teritorije i keje svaka ženka polaže između 100 000 i 300 000 jajašaca na podvodno bilje.

Mlade ribe često nisu prepoznate kao deverike radi njihovog vitkog izgleda, one su prepoznatljive po svojem plosnatom obliku i srebrnastoj boji. U ovoj fazi su još uvijek pelagične ribe, ali kroz nekoliko mjeseci poprimaju njihov tipičan oblik tijela i postaju stanovnici dna. Nakon tri do četiri godine ribe su spolno zrele.

Vernakularni nazivi

[uredi | uredi kôd]

U Hrvatskoj deverika živi ponajprije u Slavoniji gdje je poznata pod više nazivi koji izgleda potječu iz istog korijena, to su anj (Jasenovac; Slavonija), anja, sinj, senj, hajin, hajn, hajma i slično. U Bugarskoj je nazivaju Платика (=platika), Ploščič u Sloveniji i u Srbiji Деверика (=deverika). Na ostalim udaljenijim područjima takođr postoji više narodnih naziva u pojedinim zemljama. Naziv Brème nalazimo u Francuskoj (uz nekoliko dodatnih naziva) i Švicarskoj. U Njemačkpoj postoje brojni nazivi za nju mađu kojima Blacke, Bläuer, Brachse (i slične varijante), Scheitele, Sunnfisch i drugi. Nadalje Carp bream (engleski); Лещ (ruski); Çapak baligi (turski); Πλατάνα (grčki).

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Deverika
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Deverika
Wikivrste imaju podatke o taksonu Deverika