Dinja

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Dinja. Za organ koji se javlja kod oceanskih dupina, pogledajte Dinja (kit).
Dinja
Plod dinje
Plod dinje
Status zaštite

Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Cucurbitales
Porodica: Cucurbitaceae
Potporodica: Cucurbitoideae
Rod: Cucumis
Vrsta: C. melo
Dvojno ime
Cucumis melo
L.
Područje života

Dinja (lat. Cucumis melo) je jednogodišnja biljka koja se ubraja u porodicu Cucurbitaceae. Uzgaja se uglavnom u Aziji, SAD-u, Meksiku, ali i u mnogim mediteranskim zemljama. Naziva se još dina, melon, pekun, pipun i pepun. Uzgaja se u vrtovima i na plantažama. Cvate na početku ljeta, a bere se u jesen.

Opis[uredi VE | uredi]

Plod dinje je ovalnog oblika. Obično je dug 15-22 cm, a težak 1-2 kg. Ima jako lijep miris i okus. Tvrda kora može biti glatka, naborana ili mrežasta s režnjevima. Unutrašnji, jestivi dio najčešće je narančaste ili svjetlozelene boje, a šupljina je ispunjena sjemenkama. Stablo je visoko 2-3 m. Tamnozeleni cjeloviti listovi su po rubovima nazubljeni. Naizmjenično su poredani na dugačkim peteljkama.

Razmnožavanje[uredi VE | uredi]

Dinja ima odvojene muške i ženske cvjetove na istoj vriježi. Prvo se razvijaju muški cvjetovi, koji najčešće rastu na glavnoj vriježi, dok ženski cvjetovi cvjetaju na bočnim vriježama. Sastoje se od svjetlozelenih lapova i pet međusobno sraslih latica žute boje. [1]Ženski cvjetovi imaju tučak s 3-5 dijelova, a muški 3-5 prašnika.

Podrijetlo[uredi VE | uredi]

Smatra se da dinja potječe iz Azije. U Kini je bila poznata već 1000. g. p. n. e. U Bibliji se spominje da su Izraelci, kada su napustili Egipat i s Mojsijem četrdeset godina lutali pustinjom, žalili za svojom omiljenom hranom, a posebice dinjom. Slike iz gradova Herkulanuma i Pompeja (79. g.) su dokaz da su i Rimljani poznavali dinju.

Energetska i nutritivna vrijednost[uredi VE | uredi]

Plod dinje sadrži 95% vode, 1% bjelančevina, 5,5% šećera, 1 g biljnih vlakana, limunsku kiselinu i eterično ulje. Od vitamina sadrži jako puno karotena , vitamin B i vitamin C, a od minerala bogata je kalijem, fosforom, magnezijem, kalcijem, željezom, cinkom i bakrom. Energetska vrijednost u 100 grama iznosi 100 kj (24 kcal). [2]

Koristi[uredi VE | uredi]

Od plodova se često pravi kompot i marmelada. Osim toga, koristi se u pripremi voćne salate, iako nije voće. U egzotičnim kuhinjama se priprema salsa, umak od kockica dinje. Taj umak se poslužuje uz ribu i piletinu s roštilja. U Indiji se uz piletinu poslužuje ljuti curry od dinje. Kuglice od dinje često se dodaju pićima. [3]

Ljekovitost[uredi VE | uredi]

Dinja ima jako pozitivne učinke na zdravlje organizma. Štiti organizam od kardiovaskularnih bolesti i starenja Potiče rad bubrega, te pomaže u smanjenju tjelesne težine. Zbog dosta karotena u sebi, dinja se smatra antikancerogenom hranom. Oblog od iscijeđenog soka dinje ili od naribane dinje služi za otklanjanje boli.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Dinja