Dinja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Dinja. Za organ koji se javlja kod oceanskih dupina pogledajte Dinja (kit).
Dinja
C. melo, ilustracija
C. melo, ilustracija
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Cucurbitales
Porodica: Cucurbitaceae
Potporodica: Cucurbitoideae
Tribus: Benincaseae
Rod: Cucumis
Vrsta: C. melo
Dvojno ime
Cucumis melo
L.

Dinja (lat. Cucumis melo) je jednogodišnja biljka koja se ubraja u porodicu Cucurbitaceae. Uzgaja se uglavnom u Aziji, SAD-u, Meksiku, ali i u mnogim mediteranskim zemljama. Naziva se još bostan, cata, dina, melon, milun, mlûn, pekun, pepun, pipun.[1] Uzgaja se u vrtovima i na plantažama. Cvate na početku ljeta, a bere se u jesen.

Opis[uredi | uredi kôd]

Plod dinje je ovalnog oblika. Obično je dug 15-22 cm, a težak 1-2 kg. Ima jako lijep miris i okus. Tvrda kora može biti glatka, naborana ili mrežasta s režnjevima. Unutrašnji, jestivi dio najčešće je narančaste ili svjetlozelene boje, a šupljina je ispunjena sjemenkama. Stablo je visoko 2-3 m. Tamnozeleni cjeloviti listovi su po rubovima nazubljeni. Naizmjenično su poredani na dugačkim peteljkama.

Plod dinje

Razmnožavanje[uredi | uredi kôd]

Dinja ima odvojene muške i ženske cvjetove na istoj vriježi. Prvo se razvijaju muški cvjetovi, koji najčešće rastu na glavnoj vriježi, dok ženski cvjetovi cvjetaju na bočnim vriježama. Sastoje se od svjetlozelenih lapova i pet međusobno sraslih latica žute boje.[2] Ženski cvjetovi imaju tučak s 3-5 dijelova, a muški 3-5 prašnika.

Podrijetlo[uredi | uredi kôd]

Smatra se da dinja potječe iz Azije. U Kini je bila poznata već 1000. g. p. n. e. U Bibliji se spominje da su Izraelci, kada su napustili Egipat i s Mojsijem četrdeset godina lutali pustinjom, žalili za svojom omiljenom hranom, a posebice dinjom. Slike iz gradova Herkulanuma i Pompeja (79. g.) su dokaz da su i Rimljani poznavali dinju.

Energetska i nutritivna vrijednost[uredi | uredi kôd]

Plod dinje sadrži 95% vode, 1% bjelančevina, 5,5% šećera, 1 g biljnih vlakana, limunsku kiselinu i eterično ulje. Od vitamina sadrži jako puno karotena, vitamin B i vitamin C, a od minerala bogata je kalijem, fosforom, magnezijem, kalcijem, željezom, cinkom i bakrom. Energetska vrijednost u 100 grama iznosi 100 kj (24 kcal).[3]

Koristi[uredi | uredi kôd]

Od plodova se često pravi kompot i marmelada. Osim toga, koristi se u pripremi voćne salate, iako nije voće. U egzotičnim kuhinjama se priprema salsa, umak od kockica dinje. Taj umak se poslužuje uz ribu i piletinu s roštilja. U Indiji se uz piletinu poslužuje ljuti curry od dinje. Kuglice od dinje često se dodaju pićima.[4]

Ljekovitost[uredi | uredi kôd]

Dinja ima jako pozitivne učinke na zdravlje organizma. Štiti organizam od kardiovaskularnih bolesti i starenja Potiče rad bubrega, te pomaže u smanjenju tjelesne težine. Zbog dosta karotena u sebi, dinja se smatra antikancerogenom hranom. Oblog od iscijeđenog soka dinje ili od naribane dinje služi za otklanjanje boli.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Spicijarić Paškvan, Nina. 15. prosinca 2015. Nazivi za lubenicu, dinju i krastavac i njihove etimologije. Jezikoslovlje. 16 (2–3): 187–210. ISSN 1331-7202
  2. Dinje: morfologija. povrce.com. Pristupljeno 29. lipnja 2022.
  3. Elika, Mesaroš-Kanjski. 5. travnja 2022. Voće. Narodni zdravstveni list. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2022. Pristupljeno 29. lipnja 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  4. Dinja. Coolinarika. Pristupljeno 29. lipnja 2022.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Cucumis melo
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Cucumis melo