Dora Maar

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dora Maar
nadrealizam
Rođenje 22. studenog 1907., Tours, Francuska
Smrt 16. srpnja 1997.
Pariz, Francuska
Vrsta umjetnosti slikarstvo, fotografija, poezija
Praksa Francuska
Utjecali André Lhote
Poznata djela Brojni foto portreti Pabla Picassa
Portal o životopisima

Dora Maar, pravim imenom Henriette Theodora Markovitch,[1] (Tours, 22. studenoga 1907.Pariz, 16. srpnja 1997.[2]) bila je francuska slikarica, fotografkinja i pjesnikinja, poznata Picassova muza, koju je portretirao na brojnim portretima tijekom njihove burne ljubavne veze tijekom 1930-ih.

Pored toga, Dora Maar poznata je po brojnim foto-portretima Pabla Picassa u vrijeme slikanja njegove čuvene Guernice.[3]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Bila je kći hrvatskog arhitekta Josipa Markovića i francuskinje Louise Julie Voisin. Živjela je na relaciji Argentina - Francuska.

Počela je studirati slikarstvo u Parizu 1927. godine, ali se ubrzo prebacila na fotografiju na École de Photographie de la Ville de Paris. U sljedećih nekoliko godina uspjela se etablirati kao vrsni portretist kruga istaknutih nadrealista: André Breton, Man Ray, Paul Eluard.., ali i kao dobra umjetnica vještih foto-montaža, portreta, aktova, pejzaža, modnih i reklamnih fotografija i uličnih scena Pariza, Londona i Barcelone.[4]

Picassa je upoznala u siječnju 1936. g. (u dobi od 29 godina), na terasi kafea Les Deux Magots (Saint-Germain-des-Prés, Pariz) gdje je došla u pratnji pjesnika Paula Eluarda. Dora je svojom ljepotom i izvrsnim korištenjem španjolskog jezika fascinirala Picassa. Postali su ljubavnici, a njihov odnos je potrajao gotovo devet godina.[3]

Picasso je izradio brojne portrete tužne Dore (patila je jer je bila sterilna) i zvao je svojom privatnom muzom.[3] Nakon njihova razlaza 1945. g. doživjela je emocionalni slom, nakon kojeg se dugo oporavljala, pišući poeziju i slikajući gotovo apstraktne krajolike južne Francuske, uz povremeni rad na fotografiji.[4]

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Jedan od portreta Dore Maar koji je naslikao Picasso ukraden s jedne saudijske jahte u Antibesu između 7. i 11. ožujka 1999. godine.[3]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • James Lord: Picasso and Dora: A memoir. 1997 New York. ISBN 0-7538-0249-X (engl.)
  • Mary Ann Caws: Picasso's Weeping Woman The Life and Art of Dora Maar, Bulfinch, 2000, ISBN 0-8212-2693-2 (engl.)
  • Mladen Urem: Janko Polić Kamov, Dora Maar i hrvatska avangarda 2006 Rival, Rijeka, Hrvatska, ISBN 953-6700-06-9 (hrv.)
  • Renata Rašović: Dora Maar, Večernji list, Obzor, 601, Zagreb, 25. travnja 2015., 16-18

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Janko Polić Kamov i Dora Maar. Matica Hrvatska. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. veljače 2013. Pristupljeno 22. kolovoza 2012.
  2. Dora Maar (engleski). Encyclopædia Britannica Online. Pristupljeno 22. kolovoza 2012.
  3. a b c d Dora Maar (engleski). History of Art. Pristupljeno 22. kolovoza 2012.
  4. a b Dora Maar: Photographer (engleski). New York Art World. Pristupljeno 22. kolovoza 2012.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]