Dubravko Pavličić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dubravko Pavličić
Osobne informacije
Puno ime Dubravko Pavličić
Rođen 28. studenoga 1967.
Umro 4. travnja 2012.
Visina 185 cm
Pozicija branič
Mlađi uzrasti

? - 1986.
NK Radnik Velika Gorica
NK Dinamo Zagreb
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1987. - 1989.
1990. - 1994.
1994. - 1997.
1997. - 2000.
2000. - 2001.
NK Dinamo Zagreb
HNK Rijeka
Hércules CF
UD Salamanca
Racing Ferrol
0036 000(1)
0104 000(2)
0095 000(8)
0057 000(1)
0029 000(2)
Reprezentativna karijera
1987.
1992. - 1997.
Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslavija do 20
Flag of Croatia.svg Hrvatska
0006 000(0)
0022 000(0)
Osvojene medalje
Nogomet
Svjetska prvenstva
zlato Čile 1987. Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslavija do 20
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 5. travnja 2012.

Dubravko Pavličić (Zagreb, 28. studenoga 1967. - Elche, 4. travnja 2012.[1]) bivši hrvatski nogometaš.

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

U svojoj klupskoj karijeri nastupao je za NK Dinamo Zagreb, NK Rijeka, Hércules CF, UD Salamanca i Racing Ferrol. Pavličić je prošao nogometnu školu u NK Radniku iz Velike Gorice, zatim je pristupio zagrebačkom Dinamu i igrao za Dinamovu juniorsku momčad.[1] Prvi puta nastupio je u službenoj utakmici za seniorsku momčad Dinama, 1986. godine, u derbiju protiv Hajduka u Splitu kada je Dinamo pobijedio sa 4:0.[1] Za zagrebački Dinamo odigrao je sveukupno 124 utakmice i postigao 7 pogodaka.[2]

Veći dio karijere proveo je u Španjolskoj gdje je poslije ostao živjeti i jedno vrijeme igrao nogomet amaterski.[3]

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Igrao je u mladoj jugoslavenskoj U-20 reprezentaciji koja je 1987. godine osvojila naslov svjetskog prvaka u Čileu[1] i igrao je u svih šest utakmica toga svjetskog prvenstva.[3] Za Hrvatski nogometnu reprezentaciju odigrao je 22 utakmice u razdoblju od 1992. do 1997. godine. Debitirao je 8. srpnja 1992. godine na turneji po Australiji a zadnji je nastup za Vatrene imao 12. lipnja 1997. godine na turniru u japanskom gradu Sendaiju u dvoboju protiv Turske, 1:1.[4]

Bio je sudionikom europskog prvenstva 1996. godine u Engleskoj gdje je igrao u dvije utakmice, Hrvatska - Turska, 1:0 (ušao kao zamjena u 90. minuti) i Portugal - Hrvatska, 3:0 (odigrao cijeli susret).[4][5]

Bolest, smrt i ispraćaj[uredi VE | uredi]

Preminuo je nakon duge i teške bolesti[3] u bolnici u španjolskom gradu Elcheu, od raka gušterače, u 45. godini, 4. travnja 2012. godine.[6] Posljednji ispraćaj Dubravka Pavličića bio je 6. travnja 2012. godine na krematoriju u Alicanteu a dio pepela su, sukladno njegovoj želji, paraglajderi rasuli u Sredozemno more.[7] Na drugoligaškoj utakmici njegova bivšeg kluba Hérculesa protiv Girone istoga dana susret je počeo minutom šutnje, a gledatelji su u petoj minuti, simbolički se prisjećajući njegovih nastupa u plavo-bijelom dresu s brojem pet, ustali sa sjedala i ovacijama mu odali počast skandirajući: "Dudo, Dudo, Dudo Pavlicic!"[7]

Spomen[uredi VE | uredi]

  • Njemu u spomen ulaz broj pet stadiona Estadio José Rico Pérez u Alicanteu nosit će ime Dubravko Pavličić.[7][8]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • U završnici za naslov naslov svjetskog prvaka u Čileu 1987. godine Jugoslavija U-20 igrala je protiv tadašnje SR Njemačke U-20 i nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca pobijedila a Pavličić je otvorio seriju, prvi je izvodio udarac i, pogodio.[1]
  • Pavličić se bavio paraglajdingom i bio je doprvak Španjolske u paraglajdingu.[7]
  • Na pripremama za EURO '96 izbornik Miroslav Blažević inzistirao je da Pavličić i Elvis Brajković ošišaju kosu: "A zašto to ne tražite od Bobana?", pobunio se Pavličić. "Kad budeš Boban, nećeš ni ti morati!", u svom stilu odgovorio mu je Ćiro. Sljedećeg jutra Pavličić se pojavio obrijan na nulericu i stao pokraj Igora Pamića. "Kad već nisam Boban, barem mogu biti Pamić!", poentirao je Dubravko.[9]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]