Prijeđi na sadržaj

Igor Pamić

Izvor: Wikipedija
Igor Pamić
Država Hrvatska
Osobni podatci
Puno ime Igor Pamić
Nadimak Paminjo
Boškarin[1]
Div iz Žminja
Rođenje 19. studenoga 1969.
Žminj
Visina 191 cm
Klub
Trenutačni klub NK Karlovac 1919
Pozicija trener (kao igrač napadač)
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1992. - 1993.
1993. - 1994.
1994. - 1995.
1995. - 1996.
1996. - 1997.
1997. - 1998.
1999. - 2002.
Istra
Pazinka
Dinamo Zagreb
Osijek
Sochaux
FC Hansa Rostock
Grazer AK
0034 00(12)
0023 00(18)
0028 00(10)
0025 00(17)
0029 00(10)
0037 00(13)
0066 00(23)
Reprezentativna karijera**
1996. - 1998. Hrvatska 0006 000(1)
Trenerska karijera
2002. - 2003.
2004. - 2005.
2006. - 2007.
2007. - 2011.
2011. - 2015.
2016. - 2017.
2017. - 2018.
2018. - 2019.
2020.
2021. -
Žminj
Istra 1961
Žminj
Karlovac 1919
Istra 1961
Koper
Hrvatski dragovoljac
Titograd
GOŠK Gabela
Karlovac 1919
Portal o životopisima
Portal o športu

Igor Pamić (Žminj, 19. studenoga 1969.), bivši je hrvatski nogometaš koji je sada nogometni trener. Otac je nogometaša Zvonka i preminulog nogometaša Alena Pamića.

Igračka karijera

[uredi | uredi kôd]

Igor Pamić je rođen u Žminju, te je svoju profesionalnu karijeru započeo u pulskoj Istri 1992. godine. Nakon dvije sezone, prelazi u Dinamo, gdje se također zadržao dvije sezone prije nego što je potpisao za Osijek u srpnju 1995. godine. Iduće sezone, napušta prvu hrvatsku nogometnu ligu, zabivši 57 pogodaka u pet sezona, te potpisuje za francuski klub Sochaux.

Pamić napušta Sochaux u srpnju 1997. godine, te potpisuje za njemačku Hansu iz Rostocka. U sezoni i pol skupio je 37 nastupa u Bundesligi, te je zabio 13 pogodaka. Godine 1999. prelazi u redove austrijski Grazer AK, gdje je igrao sve do kraja karijere, odigravši svoju posljednju utakmicu 21. listopada 2001. godine protiv Rapida iz Beča. U dvije polusezone, te dvije pune sezone, nastupio je za GAK 66 puta, te je zabio 23 pogotka.

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]

Za hrvatsku reprezentaciju je debitirao 10. travnja 1996. godine u Osijeku, u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske, te je na toj utakmici zabio svoj prvi i posljednji pogodak za reprezentaciju, koji je ujedno i bio jubilarni 100. pogodak hrvatske nogometne reprezentacije. Bio je i član reprezentacije na Europskom prvenstvu 1996. godine u Engleskoj, gdje je igrao prvo poluvrijeme utakmice protiv Portugala. Za reprezentaciju je nastupio ukupno 5 puta, te zabio jedan pogodak.

Trenerska karijera

[uredi | uredi kôd]

Ubrzo nakon završetka igračke karijere, postao je trener trećeligaša Žminja. Godine 2004. postaje trener drugoligaša Istre 1961. Pod njegovim vodstvom, Istra 1961 postaje prvak druge lige, te se plasirala u prvu ligu. Nastavio je voditi Istru 1961 do 2005. godine, te se 2006. godine vraća u Žminj. Godinu dana kasnije preuzima vođenje NK Karlovca, također trećeligaša s kojim ostvaruje ulazak u 2. HNL uz maksimalan učinak na domaćem terenu, a u Drugoj ligi je sjajnim nizom doveo Karlovac na vrh. Iako je doveo Karlovac u prvu HNL, raskinuo je ugovor,[2] a direktor kluba Zdravko Marčetić dao je ostavku na svoje mjesto.[3] Od 2011. do 2015. godine Pamić bio je trener NK Istre 1961.[4]

Krajem rujna 2016. godine preuzima momčad slovenskog prvoligaša Kopera.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Orlando Rivetti: Pamić protiv Scorije? Golovi na kapaljku, Novi list, preuzeto 23. travnja 2011.
    "Igor Pamić se Puli vratio kao spasitelj. »Boškarin« iz Žminja želi pobjeći s drugoligaškog ražnja."
  2. Odluka pala u 10.55!? Pamić odlazi, Lušić novi trener, Ivković sportski direktor, KAportal.hr, preuzeto 22. ožujka 2011.
  3. Ostavka na trenersko mjesto: Pamić raskinuo ugovor s NK KarlovcemArhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2015. (Wayback Machine), Novi list, preuzeto 23. ožujka 2011.
  4. Smijenjen trener NK Istre 1961 Igor Pamić, privremeno imenovan Robert RubčićArhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2015. (Wayback Machine), ipress.rtl.hr, preuzeto 5. listopada 2015.
  5. Dorijan Vrkljan: Igor Pamić je novi trener Kopera, regionalexpress.hr, preuzeto 18. listopada 2016.