EE-11 Urutu
| EE-11 Urutu | |
|---|---|
Oklopni transporter brazilske vojske | |
| Namjena | Oklopni transporter za prijevoz vojnika |
| Zemlja porijekla |  Brazil
|
| Povijest proizvodnje | |
| Dizajn | Engesa, Brazil |
| Proizvođač | Engesa, Brazil |
| Svojstva | |
| Dužina | 6,15 m |
| Širina | 2,65 m |
| Visina | 2,125 m |
| Masa | 11 tona (prazan) 14 tona (naoružan i spreman za borbu) |
| Posada | 1+12 |
| Oklop i naoružanje | |
| Oklop | 6-12 mm debeli dvoslojni čelični oklop |
| Pokretljivost | |
| Pogon | Detroit Diesel 6V-53T, 6 cilindarski vodom hlađeni motor
260 KS |
| Ovjes | 6x6 pogon |
| Brzina | 105 km/h |
| Doseg | 850 km |
EE-11 Urutu je oklopni transporter sa 6x6 koji je 1970-ih godina u brazilskoj tvornici Engesa. Kao i EE-9 Cascavel, transporter se sastoji od mnogih komercijalno dostupnih dijelova te ta dva vozila dijele mnoge komponente. Unutar brazilske vojske marinski korpus koristi amfibijsku inačicu s propelerima i moćnijim motorom. Riječ "Urutu" dolazi od riječi za jednu brazilsku vrstu zmije.
EE-11 Urutu korišten je u borbama u Libiji, Iranu i Iraku gdje je postigao odlične rezultate čime je proizvođač Engesa iz Brazila postignuo dobru reputaciju svojih proizvoda u arapskom svijetu. U borbama se EE-11 Urutu sa svojim mogućnostima pokazao jednakim ili superiornijim od sovjetskih oklopnih transportera, kao što BTR-60 i BTR-70. Također, to vozilo je u odnosu na sovjetska vozila imalo manje operativne troškove. Takvi odlični rezultati potaknuli su tvrtku Engesa da razvije glavni borbeni tenk EE-T1 Osorio.
EE-11 Urutu prestao se proizvoditi 1987. godine. Ta vozila i dalje se koriste u brazilskoj vojsci, no ona su osuvremenjena i unaprijeđena za potrebe vojske. Predviđeno je da će to vozilo biti zamijenjeno s oklopnim transporterom VBTP MR 2012. godine. Iako se Urutu smatra zastarjelim zbog nedostatka zaštite od modernih protuoklopnih metaka, još ga uvijek uvelike koristi brazilska vojska u stabilizacijskim misijama Ujedinjenih Naroda na Haitiju nakon katastrofalnog potresa na tom karipskom otoku (državi).
Korisnici[uredi | uredi kôd]
Bolivija - 24 vozila
Brazil - brazilska vojska posjeduje 215 primjeraka ovog oklopnog transportera
Ekvador - nepoznata količina vozila
Gabon - nepoznata količina vozila
Gvajana - nepoznata količina vozila
Irak - 2000 vozila
Iran - nepoznata količina vozila
Kolumbija - posjeduje 100 primjeraka ovog oklopnog transportera
Libija - posjeduje 100 primjeraka ovog oklopnog transportera
Paragvaj - posjeduje 12 primjeraka ovog oklopnog transportera
Saudijska Arabija - posjeduje 20 primjeraka ovog oklopnog transportera tijekom Zaljevskog rata
Surinam - nepoznata količina vozila
Tunis - nepoznata količina vozila
Ujedinjeni Arapski Emirati - posjeduje 120 primjeraka ovog oklopnog transportera
Urugvaj - nepoznata količina vozila
Venezuela - posjeduje 38 primjeraka ovog oklopnog transportera
Zimbabve - posjeduje 7 primjeraka ovog oklopnog transportera
