Eduard Buchner

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Eduard Buchner

Eduard Buchner (München, 20. svibnja 1860.Focşani, Rumunjska, 13. kolovoza 1917.), njemački kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1907. za istraživanje fermentacije.

Rođen je u Münchenu. Započeo je studirati kemiju u Kemijskom laboratoriju Richarda Erlenmeyera. Oko 1884. započinje zajednički rad na kemiji s budućim nobelovcem Adolfom von Baeyerom, a na botanici s von Nägelijem. Oko 1885. radi pod nadzorom svoga brata i tada se pojavio njegov prvi rad o utjecaju kisika na fermentaciju. Nakon jednog razdoblja rada kod Otta Fischera u Erlangenu obranio je 1888. doktorsku tezu u Münchenu. Postaje docent kod Adolfa fon Baeyera. Tu je dobio i pomoć u opremi malug laboratorija za fermentaciju i 1893. započinje s prvim eksperimentima na fermentaciji, odnosno na sadržaju ćelija kvasca. Međutim, savjet laboratorija je bio mišljenja da je to uzaludan posao, jer su dotad ćelije kvasca i njihovo mljevenje bili dugo dobro proučavani. Smatrali su da se tu nema što istraživati. Zbog toga napušta ta istraživanja sljedeće tri godine. Dolazi u Kiel 1893., gdje postaje profesor 1895. Tijekom 1896. radi u Tübingenu, a tijekom ljetnih praznika obnavlja u Münchenu rad na sadržaju ćelija kvasca. Tu mu je brat bio u upravnom odboru, tako da je dobio sredstva potrebna za istraživanje. Konačno 9. siječnja 1897. objavljuje rad "O alkoholnoj fermentaciji bez ćelija kvasca". Njegovi eksperimenti postaju značajni i od 1898. radi u Berlinu. Radovi na fermentaciji postaju jako bitni za industriju šećera.

Godine 1907. je dobio Nobelovu nagradu za kemiju za istraživanja fermentacije.

Tijekom Prvog svjetskog rata bio je major u bolnici u Rumunjskoj. Ranjen je 3. kolovoza 1917. i umro je od rana devet dana kasnije.