Carl Bosch

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Carl Bosch
Carl Bosch.jpg
Rođenje 27. kolovoza 1874.
Köln, Njemačka
Smrt 9. lipnja 1959.
26. travnja 1940.
Državljanstvo Nijemac
Polje Kemija
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za kemiju (1931.)

Carl Bosch (Köln, 27. kolovoza 1874. - Heidelberg, 26. travnja 1940. bio je njemački kemičar i inženjer. Godine 1931. primio je Nobelovu nagradu za kemiju zajedno s Friedrichom Bergiusom za uvođenje upotrebe visokog tlaka u kemiji.

Studirao je na Tehničkom sveučilištu u Berlinu i Sveučilištu u Leipzigu od 1892. do 1898. godine, kada je postigao doktorat iz područja organske kemije.[1] Godine 1899. počeo je raditi za BASF. U godinama od 1908. do 1913. razvijao je i usavršavao, zajedno s Fritzom Haberom - Haber-Boschov postupak umjetne nitrogenske fikascije kojim se u kemijskoj industriji dobiva amonijak, patentiran 1910. godine.

Nakon Prvog svjetskog rata proučavao je sintetički benzin i sintezu metanola upotrebom visokih tlakova. Godine 1925. Bosch je bio jedan od osnivača IG Farbena, jedne od tada najvećih tvrtki iz područja kemije, koja je postala glavni financijer Adolfa Hitlera i nacističkog režima, a koja je zbog monopola imala ogromne prihode. Od 1935. bio je predsjednik upravnog odbora. IG Farben je nakon propasti nacista raspušten i od njega je nastalo mnogo velikih njemačkih tvrtki: AGFA, BASF, Bayer te francuski Sanofi.

Carl Bosch uzalud je pokušao braniti i podržavati svoje kolege Židove, posebno Fritza Habera, koji je izgubio akademske titule te bio protjeran 1933. godine. Zbog depresije političkim stanjem i usponom nacista te alkoholizma, Carl Bosch je 1939. godine pokušao samoubojstvo. Umro je godinu kasnije prirodnom smrću.

Također je bio amaterski astronom, a asteroid 7414 Bosch imenovan je u njegovu čast.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Lance Day e Ian McNeil, Biographical Dictionary of the History of Technology, Londra, Routledge, 1998., str. 84