Adolf von Baeyer

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Adolf von Baeyer

Johann Friedrich Wilhelm Adolf von Baeyer (Berlin, 31. listopada 1835.Starnberg, 20. kolovoza 1917.), njemački kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1905.

Rođen je u Berlinu 31. listopada 1835., gdje je studirao matematiku i fiziku. Prelazi u Heidelberg i studira kemiju kod Roberta Bunsena. Uglavnom je radio u laboratoriju Friedricha Kekuléa. Doktorirao je 1858. Bio je profesor u Strasbourgu 1871., a 1875. postaje profesor kemije na Sveučilištu u Münchenu.

Njegovi glavni uspjesi su sinteza i opis indiga, otkriće ftaleinskih boja i istraživanje poliacetilena, oksonijumskih soli i nitroznih mješavina. Prvi je predložio 1869. ispravnu formulu indola. Doprinos teorijskoj kemiji uključuje teoriju istezanja trostrukih veza i teoriju istezanja za karbonske prstenove. Tijekom 1872. eksperimentirao je fenolima i formaldehidom. Nobelovu nagradu za kemiju je dobio zbog "priznanja za njegov doprinos napretku organske kemije i kemijske industrije kroz rad na organskim bojama i hidroaromatskim jedinjenjima".


Nobel prize medal.svg Nedovršeni članak Adolf von Baeyer koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za kemiju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.