Elizabeta Kotromanić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Elizabeta, detalj sa škrinje Sv. Šimuna.
Kruna Elizabete Kotromanić čuva se u Zadru

Elizabeta Kotromanić (1340. - 1387.) bila je kći bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića i Elizabete Kujavske. Ona se je

20. lipnja 1353. udala za hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca (što je bio njegov drugi brak), čime je postala hrvatsko-ugarskom kraljicom.

Budući da je poljski kralj Kazimir Lokietek odredio Ludovika za nasljednika poljskog prijestolja, postala je i poljskom kraljicom.

Ludovik I. Anžuvinac i Elizabeta Kotromanić su imali četiri kćeri, od kojih su dvije preživjele. Bile su to Hedviga (Jadviga) i Marija.

Marija, nasljednica hrvatskog i ugarskog prijestolja, udala se za Žigmunda Luksemburškog, dok je Hedviga kao kraljica vladala Poljskom, udavši se za za litvanskog kneza Jagela koji je poznat i kao poljski kralj Vladislav II. Jagelović (vladao 1386. – 1434.).

Nakon muževe smrti, postala je kraljica udovica i vladala je Hrvatskom, Ugarskom i Poljskom kao regentica od 1382. u ime svojih kćeri, sve do svoje smrti 1387. godine, za bune hrvatskih velikaša protiv nje.

1386. godine u Novigradskoj tvrđavi, Novigrad (Zadarska županija) zatočena je Marija Anžuvinska i njena majka Elizabeta Kotromanić. Po legendi je kraljica Elizabeta u zatočeništvu izvezla kraljevski plašt – «Planitu», (koji se čuva u župnoj crkvi Sv. Marije u Novigradu). 1387. godine kraljica Elizabeta je umorena ili je umrla prirodnom smrću.

Hrvatsko-ugarskim posjedima je de facto upravljala Elizabeta, no u Poljskoj su Poljaci prekinuli njeno regentstvo. U Hrvatskoj, odnosno Ugarskoj ju je pomagao palatin Nikola I. Gorjanski stariji (mađ. Miklós Garai).