Ernest Borgnine

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ernest Borgnine
Ernest Borgnine
Borgnine 2010.
Rodno ime Ermes Effron Borgnino
Rođenje Flag of the United States.svg Hamden, Connecticut24. siječnja 1917.
Smrt 8. srpnja 2012.
Godine rada 1951. -2012.
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Ernest Borgnine (24. siječnja 1917. - 8. srpnja 2012.), američki glumac, dobitnik Oscara, Zlatnog globusa i BAFTA-e.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rani život[uredi VE | uredi]

Borgnine je rođen kao Ermes Effron Borgnino u Hamdenu, Connecticut, kao sin Anne i Charlesa B. Borgninoa, koji su imigrirali u SAD iz Modene, Italija. Roditelji su mu se razveli kad je imao dvije godine, a on i majka su otišli živjeti u Italiju, ali pet godina poslije su se vratili u njegov rodni grad, gdje se i školovao.

Borgnine se 1935., nakon završene srednje škole, pridružio američkoj mornarici. Otpušten je 1941., ali se ponovno unovačio kad je SAD ušao u Drugi svjetski rat i služio do 1945. (ukupno deset godina).

Glumačka karijera[uredi VE | uredi]

Nakon pet godina lutanja, Borgnine je pohađao Randall School of Drama u Hartfordu, Connecticut. Nakon diplome se pridružio Barter Theatreu u Abingdonu, Virginia. Njegova prva uloga bila je ona gospodina Callera u Staklenoj menažeriji Tennesseeja Williamsa. 1949. je debitirao na Broadwayu u hit drami Harvey.

1951. se preselio u Los Angeles, gdje mu se karijera preokrenula nakon filma Odavde do vječnosti (1953.), u kojoj je glumio okrutnog narednika "Fatsa" Judsona koji vodi vojni logor i ismijava vojnika Angela Maggia (kojeg glumi Frank Sinatra). Nakon što Maggio završi u zatvoru zbog pijanstva na dužnosti, Fatso ga pretuče do smrti. Međutim, Fatso nakon toga pogiba u obračunu noževima s Maggiovim najboljim prijateljem, Robertom E. Lee Prewittom (Montgomery Clift). Status karakternog glumca stekao je nastupima u filmovima kao što su Johnny Gitara (1954.) i Loš dan u Black Rocku (1955.). 1955. je nastupio u filmskoj verziji televizijske drame Marty, a uloga mu je donijela Oscar za najboljeg glavnog glumca. Kasnije se pojavio u mnogim filmovima, nekad u glavnim, ali puno češće u sporednim ulogama.

Neki od njegovih kasnijih filmova su Vikinzi, Feniksov let (1965.), Dvanaestorica žigosanih (1967.), Divlja horda (1969.), Posejdonova avantura (1972.) i Crna rupa (1979.).

Od 1962. do 1966. je nastupao u popularnom televizijskom sitcomu McHale's Navy, za koju je 1963. bio nominiran za Emmy za najboljeg glavnog glumca u humorističnoj seriji.

Za doprinos filmu je dobio i svoju zvijezdu na holivudskoj Stazi slavnih. 1996. je primljen u Kuću slavnih vestern glumaca.

Iste godine je putovao po Sjedinjenim Državama u autobusu kako bi se susreo s obožavateljima i obišao zemlju. Put je bio predmet dokumentarca iz 1997., Ernest Borgnine on the Bus.

Privatni život[uredi VE | uredi]

Borgnine se ženio pet puta.

  1. Rhoda Kemins (1948.-1959.), koju je upoznao u mornarici; Imaju jednu kćer, Ginu.
  2. Glumica Katy Jurado (1959.-1963.)
  3. Pjevačica Ethel Merman (1964.): brak je trajao samo nekoliko mjeseci.
  4. Donna Rancourt (1965.-1972.), s kojom je dobio sina, Christophera, i kćer, Sharon.
  5. Tova Traesnaes (1972.-2012.)

Izabrana filmografija[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Ernest Borgnine.