Erwin Schrott

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Erwin Schrott

5887Erwin Schrott.jpg

Ime u rodnom listuErwin Esteban Schrott Baladon
Rođen/a21. prosinca 1972.
Montevideo, Urugvaj Flag of Uruguay.svg
Žanr/oviozbiljna glazba, opera
Zanimanjeoperni pjevač (bas-bariton)
Djelatno razdoblje1994. –
Internetska stranicawww.erwinschrott.com
Nagrade
Operalia
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Erwin Schrott, punim imenom Erwin Esteban Schrott Baladon (Montevideo, Urugvaj, 21. prosinca 1972.) urugvajski je operni bas-bariton, širokoga repertoarnog raspona, od Mozarta i Rossinija do Verdija i Bizeta. Smatraju ga najboljim interpretom Mozartova Don Giovannija današnjice.[1]

Karijera[uredi VE | uredi]

Schrottova učiteljica pjevanja bila je Franca Mattiucci. Debitirao je na sceni u Montevideu kada su mu bile 22 godine kao Roucher u Giordanovoj operi Andrea Chénier. Uslijedio je angažman u Teatru Municipal u Santiagu de Chile, gdje je tumačio Timura u Puccinijevoj Turandot, Collinea u Puccinijevoj La bohème, Sparafucilea u Verdijevu Rigolettu i Ramfisa u Verdijevoj Aidi.

Zahvaljujući uspjesima u Santiagu dobio je stipendiju za usavršavanje u Italiji.[2] Dobio je 1998. prvu nagradu za muškog pjevača i nagradu publike na natjecanju Operalia [3] koje utemeljio Plácido Domingo. To mu je otvorilo put na glavne operne pozornice u Europi i Americi. U Bečkoj državnoj operi debitirao je 1999. kao Banquo u Verdijevu Macbethu, a kasnije je u njoj pjevao Leporella u Mozartovu Don Giovanniju i Figara u Figarovu piru istog skladatelja. U milanskoj Scali pjevao je naslovnu ulogu u Don Giovanniju te faraona u francuskoj verziji Rossinijeva Mojsija u Egiptu. Scala je sezonu otvorila 2007. Bizetovom operom Carmen, ravnao je Daniel Barenboim, Anita Rahvelišvili pjevala je naslovnu ulogu, Jonas Kaufmann bio je Don Josè, a Schrott je bio Escamillo. U njujorškome Metropolitanu debitirao je 2000. kao Colline u Puccinijevoj La bohème., a ondje je pet godina kasnije nastupio i kao Escamillo u Bizetovoj operi Carmen, zatim 2006. u naslovnoj ulozi u Don Giovanniju za Metova gostovanja u Japanu, onda 2007. kao Figaro u Figarovu piru te 2008. opet kao Don Giovanni. U londonskome Covent Gardenu prvi je put nastupio 2003. kao Leporello, pa je kasnije pjevao i Mozartova Figara i Don Giovannija.

Osobni život[uredi VE | uredi]

Rođen je u radničkoj obitelji njemačkog porijekla. [4] Uz urugvajsko državljanstvo dobio je španjolsko i europsko 2010.[5]

Nekoliko godina živio je u vezi s rusko-austrijskom sopranisticom Annom Netrebko .[6] Iz te veze je u Beču 2008. rođen njihov sin Tiago Aruã (prvo ime je skraćeno španjolsko Santiago, tj. sv. Jakov, a drugo znači Mirko na jeziku naroda Charrúa “.[7] Anna Netrebko je u studenome 2013. obznanila da su se ona i Schrott razišli prijateljski. Schrott ima i kćer Laru (* 1998.) iz ranije veze.[8][7]

Snimci[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Među inima: T. Ashley, 2007.; R. Christansen, 2007.; M. Rosenberg, 2005.; A. Rich, 2003.; T. Page, 2003.
  2. Mangan, prosinca 2005.
  3. Operalia winners 1998. Operalia (1998.) pristupljeno 31. listopada 2008.
  4. http://www.munzinger.de/search/portrait/erwin+schrott/0/28442.html
  5. Referncia del Consejo de Ministros de 29 de octubre de 2010.
  6. Finn, Robin. "Breakfast Eggs (15 Ways) by a Soprano" The New York Times. 14. siječnja 2011. (pristupljeno 24. kolovoza 2012.)
  7. 7,0 7,1 "Anna Netrebkos Sohn heißt Tiago Arua", Vienna Online, 8. rujna 2008.
  8. Anthony Tommasin: A Rake, Sure, but a Thoughtful One. In: The New York Times, 25. rujna 2008.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]