Erwin Schrott
| Erwin Schrott | |
|---|---|
 | |
| Ime u rodnom listu | Erwin Esteban Schrott Baladon |
| Rođen/a | 21. prosinca 1972. Montevideo, Urugvaj  |
| Žanr/ovi | ozbiljna glazba, opera |
| Zanimanje | operni pjevač (bas-bariton) |
| Djelatno razdoblje | 1994. – |
| Internetska stranica | www.erwinschrott.com |
| Nagrade | |
Erwin Schrott, punim imenom Erwin Esteban Schrott Baladon (Montevideo, Urugvaj, 21. prosinca 1972.) urugvajski je operni bas-bariton, širokoga repertoarnog raspona, od Mozarta i Rossinija do Verdija i Bizeta. Smatraju ga najboljim interpretom Mozartova Don Giovannija današnjice.[1]
Karijera[uredi | uredi kôd]
Schrottova učiteljica pjevanja bila je Franca Mattiucci. Debitirao je na sceni u Montevideu kada su mu bile 22 godine kao Roucher u Giordanovoj operi Andrea Chénier. Uslijedio je angažman u Teatru Municipal u Santiagu de Chile, gdje je tumačio Timura u Puccinijevoj Turandot, Collinea u Puccinijevoj La bohème, Sparafucilea u Verdijevu Rigolettu i Ramfisa u Verdijevoj Aidi.
Zahvaljujući uspjesima u Santiagu dobio je stipendiju za usavršavanje u Italiji.[2] Dobio je 1998. prvu nagradu za muškog pjevača i nagradu publike na natjecanju Operalia[3] koje utemeljio Plácido Domingo. To mu je otvorilo put na glavne operne pozornice u Europi i Americi. U Bečkoj državnoj operi debitirao je 1999. kao Banquo u Verdijevu Macbethu, a kasnije je u njoj pjevao Leporella u Mozartovu Don Giovanniju i Figara u Figarovu piru istog skladatelja. U milanskoj Scali pjevao je naslovnu ulogu u Don Giovanniju te faraona u francuskoj verziji Rossinijeva Mojsija u Egiptu. Scala je sezonu otvorila 2007. Bizetovom operom Carmen, ravnao je Daniel Barenboim, Anita Rahvelišvili pjevala je naslovnu ulogu, Jonas Kaufmann bio je Don Josè, a Schrott je bio Escamillo. U njujorškome Metropolitanu debitirao je 2000. kao Colline u Puccinijevoj La bohème., a ondje je pet godina kasnije nastupio i kao Escamillo u Bizetovoj operi Carmen, zatim 2006. u naslovnoj ulozi u Don Giovanniju za Metova gostovanja u Japanu, onda 2007. kao Figaro u Figarovu piru te 2008. opet kao Don Giovanni. U londonskome Covent Gardenu prvi je put nastupio 2003. kao Leporello, pa je kasnije pjevao i Mozartova Figara i Don Giovannija.
Osobni život[uredi | uredi kôd]
Rođen je u radničkoj obitelji njemačkog porijekla.[4] Uz urugvajsko državljanstvo dobio je španjolsko i europsko 2010.[5]
Nekoliko godina živio je u vezi s rusko-austrijskom sopranisticom Annom Netrebko .[6] Iz te veze je u Beču 2008. rođen njihov sin Tiago Aruã (prvo ime je skraćeno španjolsko Santiago, tj. sv. Jakov, a drugo znači Mirko na jeziku naroda Charrúa “.[7] Anna Netrebko je u studenome 2013. obznanila da su se ona i Schrott razišli prijateljski. Schrott ima i kćer Laru (* 1998.) iz ranije veze.[7][8]
Snimci[uredi | uredi kôd]
- Le nozze di Figaro (Mozart) Royal Opera House, 2008., dirigent Antonio Pappano. Opus Arte, DVD & Blu-ray
- L'elisir d'amore (Dulcamara), Macerata Opera Festival, 2002., dirigent Niels Muus. Rai Trade DVD i CD
- Moïse et Pharaon (Pharaon), Teatro alla Scala, 2003., dirigent Riccardo Muti. TDK DVD
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ Među inima: T. Ashley, 2007.; R. Christansen, 2007.; M. Rosenberg, 2005.; A. Rich, 2003.; T. Page, 2003.
- ↑ Mangan, prosinca 2005.
- ↑ Operalia winners 1998. Operalia. 1998. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2010. Pristupljeno 31. listopada 2008.
- ↑ http://www.munzinger.de/search/portrait/erwin+schrott/0/28442.html
- ↑ Referncia del Consejo de Ministros de 29 de octubre de 2010 Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. prosinca 2010. (Wayback Machine).
- ↑ Finn, Robin. "Breakfast Eggs (15 Ways) by a Soprano" The New York Times. 14. siječnja 2011. (pristupljeno 24. kolovoza 2012.)
- ↑ a b "Anna Netrebkos Sohn heißt Tiago Arua", Vienna Online, 8. rujna 2008.
- ↑ Anthony Tommasin: A Rake, Sure, but a Thoughtful One. In: The New York Times, 25. rujna 2008.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Al-Arab, "Opera Gala in Abu Dhabi"[neaktivna poveznica], 1. travnja 2008.
- Ashley, Tim, "Review: Don Giovanni Royal Opera House, London", The Guardian, 15. lipnja 2007.
- Battle, Laura, "Interview: Erwin Schrott" Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. srpnja 2007. (Wayback Machine) Music OMH, lipanj 2007.
- Brotons Ibáñez, R., "Erwin Schrott: «Accidentes como este pasan en todos los teatros»"[neaktivna poveznica] Levante, 12. prosinca 2006.
- Christiansen, Rupert, "The charmer and the psychopath" Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. travnja 2008. (Wayback Machine) Daily Telegraph, 13. lipnja 2007.
- El Universal, "Debuta Plácido Domingo como director de la Sinfónica de Puerto Rico" Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. lipnja 2011. (Wayback Machine), 10. listopada 2007.
- Kayser, Beate, "Erwin Schrott im Herkulessaal: Mann ohne Führerschein", TZ, 11. studenoga 2008.
- Mangan, Timothy, "'Sure Fire" Opera News, prosinac 2005.
- Metropolitan Opera Database.
- Operalia.org, List of Operalia winners.
- Page, Tim, "Washington's 'Don Giovanni,' Hitting Many of the High Notes" The Washington Post, 31. ožujka 2003., str. C01. *Rich, Alan, A Lot of Night Music, LA Weekly, 27. lipnja - 3. srpnja 2003.
- Rosenberg, Marion Lignana, 'Not a 'Carmen' to die for, but it still thrills', Newsday, 23. studenoga 2005.
- Tommasini, Anthony, "Hey, Giovanni, Put a Shirt on. You’ll Catch Cold.", The New York Times, 18. lipnja 2007.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službena stranica
- erwinschrott.wordpress.com
- New York Metropolitan Interview, listopada 2007.