Prijeđi na sadržaj

Erwin Schrott

Izvor: Wikipedija
Erwin Schrott
Rodno imeErwin Esteban Schrott Baladon
Rođenje21. prosinca 1972.
Montevideo, Urugvaj
Žanroviozbiljna glazba, opera
Zanimanjeoperni pjevač (bas-bariton)
Godine rada1994. –
Službena stranicawww.erwinschrott.com
Nagrade
Operalia

Erwin Schrott, punim imenom Erwin Esteban Schrott Baladon (Montevideo, Urugvaj, 21. prosinca 1972.) urugvajski je operni bas-bariton, širokoga repertoarnog raspona, od Mozarta i Rossinija do Verdija i Bizeta. Smatraju ga najboljim interpretom Mozartova Don Giovannija današnjice.[1]

Karijera

[uredi | uredi kôd]

Schrottova učiteljica pjevanja bila je Franca Mattiucci. Debitirao je na sceni u Montevideu kada su mu bile 22 godine kao Roucher u Giordanovoj operi Andrea Chénier. Uslijedio je angažman u Teatru Municipal u Santiagu de Chile, gdje je tumačio Timura u Puccinijevoj Turandot, Collinea u Puccinijevoj La bohème, Sparafucilea u Verdijevu Rigolettu i Ramfisa u Verdijevoj Aidi.

Zahvaljujući uspjesima u Santiagu dobio je stipendiju za usavršavanje u Italiji.[2] Dobio je 1998. prvu nagradu za muškog pjevača i nagradu publike na natjecanju Operalia[3] koje utemeljio Plácido Domingo. To mu je otvorilo put na glavne operne pozornice u Europi i Americi. U Bečkoj državnoj operi debitirao je 1999. kao Banquo u Verdijevu Macbethu, a kasnije je u njoj pjevao Leporella u Mozartovu Don Giovanniju i Figara u Figarovu piru istog skladatelja. U milanskoj Scali pjevao je naslovnu ulogu u Don Giovanniju te faraona u francuskoj verziji Rossinijeva Mojsija u Egiptu. Scala je sezonu otvorila 2007. Bizetovom operom Carmen, ravnao je Daniel Barenboim, Anita Rahvelišvili pjevala je naslovnu ulogu, Jonas Kaufmann bio je Don Josè, a Schrott je bio Escamillo. U njujorškome Metropolitanu debitirao je 2000. kao Colline u Puccinijevoj La bohème., a ondje je pet godina kasnije nastupio i kao Escamillo u Bizetovoj operi Carmen, zatim 2006. u naslovnoj ulozi u Don Giovanniju za Metova gostovanja u Japanu, onda 2007. kao Figaro u Figarovu piru te 2008. opet kao Don Giovanni. U londonskome Covent Gardenu prvi je put nastupio 2003. kao Leporello, pa je kasnije pjevao i Mozartova Figara i Don Giovannija.

Osobni život

[uredi | uredi kôd]

Rođen je u radničkoj obitelji njemačkog porijekla.[4] Uz urugvajsko državljanstvo dobio je španjolsko i europsko 2010.[5]

Nekoliko godina živio je u vezi s rusko-austrijskom sopranisticom Annom Netrebko .[6] Iz te veze je u Beču 2008. rođen njihov sin Tiago Aruã (prvo ime je skraćeno španjolsko Santiago, tj. sv. Jakov, a drugo znači Mirko na jeziku naroda Charrúa “.[7] Anna Netrebko je u studenome 2013. obznanila da su se ona i Schrott razišli prijateljski. Schrott ima i kćer Laru (* 1998.) iz ranije veze.[7][8]

Snimci

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Među inima: T. Ashley, 2007.; R. Christansen, 2007.; M. Rosenberg, 2005.; A. Rich, 2003.; T. Page, 2003.
  2. Mangan, prosinca 2005.
  3. Operalia winners 1998. Operalia. 1998. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2010. Pristupljeno 31. listopada 2008.
  4. http://www.munzinger.de/search/portrait/erwin+schrott/0/28442.html
  5. Referncia del Consejo de Ministros de 29 de octubre de 2010 Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. prosinca 2010. (Wayback Machine).
  6. Finn, Robin. "Breakfast Eggs (15 Ways) by a Soprano" The New York Times. 14. siječnja 2011. (pristupljeno 24. kolovoza 2012.)
  7. 1 2 "Anna Netrebkos Sohn heißt Tiago Arua", Vienna Online, 8. rujna 2008.
  8. Anthony Tommasin: A Rake, Sure, but a Thoughtful One. In: The New York Times, 25. rujna 2008.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]