Esther Gitman

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Esther Gitman (Sarajevo, 20. rujna 1939.) američka je povjesničarka židovskog podrijetla, stručnjakinja za holokaust na području Jugoslavije s posebnim fokusom na NDH.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Esther Gitman rođena je u Sarajevu, koje je u tom trenutku bilo dijelom Nezavisne Države Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata. Njena obitelj preživjela je holokaust uz pomoć ljudi koji nisu bili židovi.[2] Živjela je u SAD-u od 1972. godine[3] gdje se njezina obitelj doselila nakon što je kratko živjela u Izraelu, odakle se preselila u Kanadu te konačno u SAD 1972. godine.

Esther Gitman diplomirala je povijest i sociologiju na Carleton Universityju u Ottawi, u Kanadi i apsolvirala je krivično pravo pri Long Island Universityju. Svoj doktorat je primila na City University of New York u New Yorku na Židovskoj povijesti.

Svoje istraživanje o hrvatsko-židovskoj povijesti započinje 1999. godine disertacijom pod nazivom Rescue of Jews in the Independent State of Croatia, 1941-1945. (Spašavanje židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1942.-1945.). 2002. godine prima Fulbrightovu stipendiju za putovanje u Hrvatsku kako bi nastavila sa znanstvenim radom.[4] 2008. godine, doktorica Gitman sudjeluje na konferenciji o Alojziju Stepincu poglavaru katoličke Crkve u Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata.[5]

Doktorica Gitman je izradila bazu podataka o židovima iz Sarajeva i Zagreba koji su preživjeli i otišli u Palestinu.[6][7]

2011. godine objavljuje knjigu pod nazivom When Courage Prevailed: The Rescue and Survival of Jews in the Independent State of Croatia 1941-1945 iliti Kad hrabrost prevlada: Spašavanje i opstanak židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945. sa istoimenom temom te ulogom blaženog kardinala Alojzija Stepinca u svemu tome.

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • Medalja za širenje istine o blaženom Alojziju Stepincu, dodijelio ju u ime nadbiskupa Josipa Bozanića pomoćni biskup Ivan Šaško (2015.)[8]
  • Nagrada Friends of Croatia koju dodjeljuje "Mreža hrvatskih žena", zbog zauzimanja za širenje istinite priče o radu blaženog Alojzija Stepinca i njegovoj pomoći Židovima tijekom Drugoga svjetskog rata (2017.)[9]

Citati[uredi VE | uredi]

Wikicitati „Stepinac je živio sa svojim narodom, on je bio svećenik, intelektualac i čovjekoljub. Duboko je suosjećao sa svim žrtvama i sve njegove misli i djela bili su usmjereni prema spašavanju svog puka, ne samo Židova. Meni nikako nije jasno zašto vi Hrvati niste znanstveno proučili i činjenicu da su neki pošteni i pametni Hrvati tijekom NDH spašavali i predstavnike srpskog naroda. To je tema o kojoj također imam puno dokumenata.[10]
(Esther Gitman 2011. godine u intervju za Večernji list)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (engl.) The Centre for Advanced Holocaust Studies: Dr. Esther Gitman. Barbara and Richard Rosenberg Fellow, (u pismohrani archive.org 30. srpnja 2007.), pristupljeno 26. travnja 2016.
  2. And in the darkest times, theres exists the light of great-spirited individuals - historian Esther Gitman about the saving of Jews in the NDH
  3. (A.N), Međunarodni simpozij o bl. Alojziju Stepincu, hkr.hr, 19. rujna 2008., pristupljeno 26. travnja 2016.
  4. (engl.) Holocaust Historian to Discuss Fate of Croatian Jewry, loc.gov, 25. ožujka 2008., pristupljeno 26. travnja 2016.
  5. Dražen Ćurić, I američka Židovka stala u obranu blaženog Stepinca, Večernji list, 12. rujna 2008. (u pismohrani archive.org 16. rujna 2008.), pristupljeno 26. travnja 2016.
  6. (engl.) Sarajevo Survivors Who Went to Palestine, December 1948, jewishgen.org, svibnja 2007., pristupljeno 26. travnja 2016.
  7. (engl.) Zagreb Survivor Lists, jewishgen.org, studenoga 2007., pristupljeno 26. travnja 2016.
  8. Dr. Esther Gitman dobitnica medalje za posebne zasluge u širenju istine o Stepincu, Slobodna Dalmacija, 28. studenog 2015., pristupljeno 5. veljače 2018.
  9. Esther Gitman dobitnica počasne nagrade 'Friend of Croatia', HRT Vijesti, 8. ožujka 2017., pristupljeno 5. veljače 2018.
  10. Esther Gitman: Hrvati su spasili tisuće Židova, a Stepinac je svetac, 27. veljače 2011., pristupljeno 5. veljače 2018.