Ferdinand I., bugarski car

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ferdinand I.
Prince Ferdinand of Bulgaria (W Le Queux).jpg
Ferdinand I. Sachsen-Coburg-Gotha
bugarski kralj
Vladavina 5. listopada 1908.3. listopada 1918.
Prethodnik Ferdinand I. kao knez
Nasljednik Boris III.
bugarski knez
Vladavina 7. srpnja 1887. – 5. listopada 1908.
Prethodnik Aleksandar I.
Nasljednik Ferdinand I. kao kralj (car)
Supruga Marija Lujza od Bourbon-Parme
Djeca
Boris III.
Kiril
Eudoksija
Nadezhda
Puno ime
Ferdinand Maximilian Karl Leopold Maria von Sachsen-Coburg und Gotha
Dinastija Wappen Sachsen Coburg Gotha.png Sachsen-Coburg-Gotha
Otac August od Saxe-Coburg-Gotha
Majka Clémentine Orléanska
Rođen 26. veljače 1861.
Preminuo 10. rujna 1948.
Vjera rimokatolik

Ferdinand I., rođen kao Ferdinand Maximilian Karl Leopold Maria von Sachsen-Coburg und Gotha (Beč, 26. veljače 1861.Coburg, 10. rujna 1948.), bugarski knez (1887.-1908.) i kralj (zapravo car) (1908.-1918.) iz njemačke dinastije Sachsen-Coburg-Gotha.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je u Beču 1861. godine kao najmlađi sin u obitelji kneza Augusta i Celementine Orleanske, ogranku dinastije Sachsen-Coburg-Gotha, pod nazivom Sachsen-Coburg-Koháry.[1] Bugarska Narodna skupština izabrala ga je 7. srpnja 1887. godine za kneza autonomne Kneževine Bugarske, koja je priznavala suverenitet Osmanskog Carstva. Imenovanje je provedeno nakon što je prethodni bugarski knez, Aleksandar Battenberg bio zbačen u državnom udaru 1886. godine.[2]

Ferdinandov položaj vladara u Bugarskoj bio je osnažen 1893. godine ženidbom za talijansku princezu Mariju Lujzu iz francuske dinastije Bourbon-Parma i krštenjem svoga sina Borisa u pravoslavnoj crkvi 1896. godine. Godine 1908. iskoristio je aneksijsku krizu oko Bosne i Hercegovine i proglasio samostalnost Bugarske, a sebe carem.[3] Iskoristio je daljnje jačanje Bugarske te je 1912. godine inicirao osnivanje Balkanske lige, neformalne koalcije u kojoj su sudjelovale Bugarska, Srbija, Grčka i Crna Gora, a kojoj je cilj bio oduzimanje osmanskih teritorija na europskom kopnu i njihova raspodjela među balkanskim državama. Ferdinandov plan se izjalovio kada se saveznici po okončanju Prvog balkanskog rata 1913. godine nisu uspjeli dogovoriti oko preraspodjele osvojenih teritorija pa su se Srbija i Grčka udružili protiv Bugarske u Drugom balkanskom ratu. Sukobu su se pridružile Rumunjska i Osmansko Carstvo, a rat je završen u srpsnju 1913. godine porazom Bugarske.[4]

Za vrijeme Prvog svjetskog rata (1914.-1918.) stupio je u savez sa Centralnim silama, zbog čega je nakon vojnog poraza, 3. listopada 1918. godine, abdicirao s prijestolja u korist svoga sina Borisa III.

Bilješke[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Ferdinand I., bugarski car
Bočna linija Dinastija Wettin
Rođ. 26. veljače 1861. Umr. 10. rujna 1948.
Vladarske titule
Prethodnik
Aleksandar
bugarski knez
7. srpnja 1887.–5. listopada 1908.
proglašen carem
bugarska neovisnost
od Osmanskoga carstva
Nova titula
kneževina postala kraljevina
Bugarski kralj
5. listopada 1908.–3. listopada 1918.
Nasljednik
Boris III.


Crown of Saint Edward.svgP vip.svg Nedovršeni članak Ferdinand I., bugarski car koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.