Filip IV., španjolski kralj

Izvor: Wikipedija
Filip IV. (portret Diega Velázquea)

Filip IV. Habsburški (španj. Felipe IV) (Valladolid, 8. travnja 1605.Madrid, 17. rujna 1665.), španjolski kralj od 31. ožujka 1621. do svoje smrti, te kralj Portugala od 1621. – 1640. (kao Filip III.). Filip IV. je bio najstariji sin Filipa III. i nadvojvotkinje Margarite Austrijske.

Njegovu vladavinu obilježilo je, nakon nekoliko godine neuvjerljivih uspjeha, opadanje španjolske moći na političkom i vojnom planu, koji je rezultirao osamostaljenjem Nizozemske u Tridesetogodišnjem ratu.

Njegovu vladavinu, kao i vladavinu njegovog prethodnika i nasljednika, obilježilo je zlatno doba španjolske umjetnosti. Cijenio je djela književnika Lope de Vege i Pedra Calderóna de la Barce. Mnogo je pomagao slikaru Diegu Velázquezu i drugim španjolskim slikarima toga vremena.

Časna sestra Marija od Isusa Agredska, više od 22 godine služila je kao duhovna (a ponekad i politička) savjetnica Filipa IV., na njegov zahtjev. Njihova preživjela prepiska uključuje preko 600 pisama.[1]


Prethodnik: Kralj Španjolske
1621.. - 1665..
Nasljednik:
Filip III. Karlo II.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. María de Jesús de Ágreda: Correspondencia Con Felipe IV, Religión y Razón de Estado, with Introduction and Notes by Consolación Baranda (Madrid: Editorial Castalia, 1991)