Flandrijski Béguinage
| Flandrijski Béguinage | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Belgija |
| Godina uvrštenja | 1998. (22. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | ii, iii, iv |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:855 |
| Koordinate | 51°1′51.5″N 4°28′25.5″E / 51.030972°N 4.473750°E |
Flandrijski Béguinage je UNESCO-ova svjetska baština koja se sastoji od 13 naselja Beginki (francuski: Béguinage, nizozemski: Begijnhof), rimokatolička sestrinstva, u Flandriji, Belgija. Béguinage obično čini skupina malih građevina oko zajedničkog dvorišta u kojima skupina žena posvećuje život službi Božjoj. Obično je okružen zidinama i odvojen od grada jednima ili s dvoja vrata. Danas se mogu naći u sjevernoj i sjeveroistočnoj Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, te zapadnoj i sjeverozapadnoj Njemačkoj.
Prve beginske zajednice su nastale u 12. stoljeću u Valonskom dijelu Belgije, u Liègeu. Naziv im potječe od svećenika iz Liegea, Lamberta le Bèguea, koji je 1170. godine propovijedao uspostavu ženskih vjerskih zajednica bez obaveze prisege samostanskom životu. Zahvaljujući ratovima, nasilju i velikim premještanjima stanovništva, broj žena u to vrijeme je porastao u odnosu na muškarce i veliki broj žena nije imao drugog izbora nego da se udruže kako bi osigurali sigurnost i pomogli jedne drugima.[1] Ženski samostani su pružali takvu sigurnost, ali su tadašnji cistercinski, kao i drugi, samostani nametali stroga pravila, te su žene tražile manje ograničena udruženja, poput Beguinagea. Beguinagi su ubrzo osiguravale pomoć bogatih dobročinitelja koji su financirali boravak siromašnih i starih beginki. Uskoro su morali odbijati veliki broj žena koje su željele živjeti u beguinagesima. Kasnije je čak uvjet za primanje u Beguinage bio određen stupanj materijalnog bogatstva. Zbog toga su kasnije dominikanski gradski samostani, koji nisu uvjetovali materijalnim prihodima, primali više žena.
Najslavniji i najbogatiji beguinagesi su bili u belgijskim gradovima kao što su: Antwerpen, Brugge, Dendermonde, Diest, Gent (3), Hasselt, Hoogstraten, Lier, Leuven (2), Mechelen (2), Kortrijk, Sint-Truiden, Turnhout i Tongeren. Ovi flandrijski beguinagesi su 1998. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Beguinage Naše Gospe Ter Hoyen u Gentu
Beguinage u Bruggeu
Beguinage u Dendermondeu
Ulaz beguinagea u Diestu
Beginska crkva u Lieru
- ↑ Prema belgijskom povjesničaru, Henriju Pirenneu
- Belgijski beguinagesi pružaju utočište ženama Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. srpnja 2008. (Wayback Machine) CNN
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Begijnhof |
| Kulturna dobra (15) | Povijesno središte Bruggea (2000.) • Grand Place u Bruxellesu (1998.) • Građevine Victora Horte u Bruxellesu (Hôtel Tassel, Hôtel van Eetvelde, Hôtel Solvay i Muzej Horta) (2000.) • Palača Stoclet u Bruxellesu (2009.) • Flandrijski Béguinage (naselja beginskog sestrinstva) (1998.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Grobna i spomen mjesta Prvog svjetskog rata (Zapadni front)2) (2023.) • Muzej Plantin-Moretus u Antwerpenu (2005.) • Neolitski rudnik kremena Spiennes (2000.) • Ustave na Središnjem valonskom kanalu (1998.) • Katedrala Notre-Dame u Tournaiju (2000.) • Kolonije dobrohotnosti, zajedno s Nizozemskoj (2021.) • Važni Valonski rudnici (2012.) • Lječilišni grad Spa (2021.) • Zvonici u Belgiji i Francuskoj2) (1999.) |  |
|---|---|---|---|
| Prirodna dobra (1) | Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe3) (2017.) | ||