Granadski ukaz

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
slika potpisanog ukaza

Granadski ukaz ili Alhambrijski ukaz (špa. Edicto de Granada, Decreto de la Alhambra) ukaz je španjolskih vladara Ferdinanda i Izabele od 31. ožujka 1492. kojim se naređuje izgon Židova s područja Španjolske do 31. srpnja iste godine.[1] Ukaz je formalno povučen 16. prosinca 1968. na Drugom vatikanskom saboru.[2] Broj Židova u Španjolskoj se danas procjenjuje na oko 50 tisuća.[3]

Pozadina[uredi VE | uredi]

Početkom 8. stoljeća Arapi (muslimani) su okupirali i naselili većinu Pirinejskog poluotoka. U tim krajevima Židovi su živjeli od Rimskog carstva. Židovi su smatrani ljudima knjige (Dhimmi) imali su poseban status te su stoga često napredovali pod islamskom vlašću. Židovi su podupirali te katkad čak i pomagali muslimanske osvajače uslijed okrutnog tretmana Židova od strane Vizigota. Snošljivost maurskih vladara je privlačila Židove te su židovske enklave u muslimanskim gradovima procvjetale kao mjesta učenja i trgovine. Postupno, međutim, uvjeti života za Židove su postali grublji, posebice nakon pada Omejidskog kalifata. Oko 14 stoljeća većina iberskog polutoka bila je oteta Maurima od strane katoličkih kraljevstava u procesu tzv. rekonkviste. Očito neprijateljstvo prema Židovima postalo je još izraženije, očitujući se u brutalnim epizodama nasilja i pritiska. Tisuće Židova gledali su kako izbjeći te napade preobraćujući se na katoličanstvo. Takve su nazivali converso , novi kršćani ili marranosi. Isprva su takva obraćenja izgledala učinkovitim rješenjem za kulturološki sukob:mnoge obitelji obraćenika doživjele su društveni i trgovački uspjeh. No njihov uspjeh postao je nepopularan unutar crkvene i kraljevske hijerarhije .

Mnogi od španjolskih moćnika, kako svjetovnih tako i vjerskih, gledali su na Židove s dubokom sumnjom. Židovi su također smatrani suradnicima muslimana. Te sumnje sa strane kršćana je samo pojačavala činjenica da su neki od prisilnih preobraćenika bili nedvojbeno neiskreni. Neki, ali ne svi conversos su razumljivo odlučili spasiti svoj društveni i trgovački ugled na jedini način otvoren za njih - krštenjem i prihvaćanjem kršćanstva - dok su privatno i dalje obnašali obveze židovske vjere. Ti tajni praktikanti obično se nazivaju kripto-židovima ili marranosima. Postojanje kripto-židova bio je neodoljiv izazov svjetovnim i crkvenim vođama koji su ionako bili neprijateljski raspoloženi prema španjolskom židovstvu. Neizvjesnost oko iskrenosti židovskih obraćenika dodala je eksplozivno ulje na vatru antisemitizma u 15. stoljeću u Španjolskoj.

Ferdinand i Izabela[uredi VE | uredi]

Neprijateljstvo prema Židovima je dovedeno do vrhunca od strane "Katoličkih vladara" - Ferdinanda II i Izabele I., čijim je brakom u 1469. formirana obiteljske zajednice krune krune Aragona i krune Kastilje, s usklađenim pravilima politikama između njihovih različitih kraljevstava. To su dva od tri konsolidirana kraljevstva na Iberskom poluotoku tada. Eventualni ishod, ostvaren pod njihovim pra-unukom, kraljem Filipom II., bio je ujedinjenje Iberije u jednu Kraljevinu Španjolsku, preteču moderne države Španjolske. Ferdinand i Izabela su shvatili ozbiljno izviješća kako neki kripto-židovi ne samo privatno prakticiraju bivšu vjere, nego i potajno pokušavajući se izvući druge obraćene Židove natrag na staru vjeru. Godine 1480 kralj Ferdinand i kraljica osnovalisu španjolska Inkvizicija u Kastilji i Aragonu za istraživanje tih i drugih sumnji. Nije poznato koliko je bilo neiksrenih obraćenika ni koliko onih koji su druge nastojali vratiti na židovstvo. Neovisni islamski Emirat od Granade je vazalna država Kastilje od 1238. Godine 1491. , u pripremi za prijelaz na kastilski teritorij,emir Muhamed XII. te kraljica Kastilje su potpisali Granadski mir kojim se jamče vjerske slobode tamošnjima židovima i muslimanima.Ubrzo međutima, nakon pada Granade, Ferdinand i Izabela su zaboravili na njega te židove i muslimane podvrgnuli inkvizicijskim progonima Granadskim ukazom.

Ukaz[uredi VE | uredi]

Kralj i kraljica su izdali Granadski ukaz manje od tri mjeseca nakon predaju Granade. U njemu, Židovi su bili optuženi za pokušaj "rušenja svoje svete katoličke vjere i nastojanje privlačenja vjernih kršćana daleko od svojih uvjerenja." Ove mjere nisu bile nove u Europi.

Nekim su Židovima su čak samo data četiri mjeseca i naredba da se pokrste ili napuste zemlju. Pod ukazom, Židovima su bili obećani kraljevska "Zaštita i sigurnost" u trajanju tri mjeseca do roka. Bilo im je dozvoljeno uzeti svoje svoje stvari s njima - osim "zlata, srebra ili kovanog novca".

Kazna za bilo kojeg Židova koji nije pokršten inapustio zemlju unutar roka je bila smrt. Kazna za ne-Židove koji su skrivali Židove bilo je oduzimanje svih stvari i naslijeđenih povlastica.

Preobraćenja[uredi VE | uredi]

Dio španjolskih Židova (procjenjuje se između 50 i 70 tisuća ) izabrali su izbjeći izgon obraćenje na kršćanstvo. No, to ih nije zaštitilo od crkvenog neprijateljstva nakon što je španjolska inkvizicija došla na punu snagu;progoni i izgoni su bili uobičajeni. Međutim, nedavna genetička istraživanja Y kromosoma na Sveučilištu u Leicesteru su pokazala da oko 20% španjolskih muškaraca ima izravne veze po očevoj liniji sa sefardskim Židovima. Rezultati su pak u opreci [4][5][6][7][8] ili ne upotpunjuje sa genetičkim studijama na Iberskom polutoku i u sukobu je sa većinskom historiografijom (poriče neolitičko, starorimsko , starogrčko , feničko ,germansko , alansko, slavensko, arapskoi drugo naslijeđe kod modernih Iberaca pa su i sami autori sumnjali u njega [9][10][11][12] kao i britanski genetičar Stephen Oppenheimer .[13]. Mnoge od tih "novih kršćana" inkvizicija je eventualno prisilila ili napustiti zemlju ili sklapati miješane brakove sa lokalnim katolicima.Mnogi su naselili Sjevernu Afriku, Latinsku Ameriku [14] kao i Osmalijsko carstvo te drugdje u Europu (Nizozemska, Engleska).

Don Isaac Abravanel i Granadski ukaz[uredi VE | uredi]

Legenda kaže da je Don Isaac Abravanel, portugalski Židov koji je prethodno platio otkupninu za 480 židovskih konvertita iz Malage plaćajući 20 tisuća doubloona, ponudio 600 tisuća dukata kralju za povlačenje ukaza. Govorilo se da je Ferdinand oklijevao, ali ga je u prihvaćanju ponude spriječio veliki inkvizitor Tomás de Torquemada bacivši raspelo pred kralja i kraljicu pitajući ih hoće li oni poput Jude izdati Isusa za novac.

Posjedice izgona[uredi VE | uredi]

Karta izgona Židova u Europi između 1100 i 1600 .Glavne rute koje su slijedili Židovi su označene svijetlo-smeđom bojom

Demografske[uredi VE | uredi]

Procjene ukupnog broja Židovi koji su napustili Španjolsku su vrlo različite, ali su u rasponu od 50.000 do 200.000 osoba. U Aragonu židovska populacije je bila jako brojna , pa je demografski gubitak iznosio oko 10.000 ili 20.000. Većina od židovskih prognanika otišla je u Portugal ili Navarra, gdje će koju godinu kasnije također biti protjerani, preostali manjinski otišao je u Flandriju , sjevernu Afriku, Italiju i mediteransko područje Osmanskog carstva.

Gospodarske[uredi VE | uredi]

Sam odlazak Židova bio je osobito bitan u oblasti poduzetništva i ekonomije u područjima koje su nastanjivali. Neki povjesničari tvrde da je s njima otiša mogućnost da španjolsko društvo pokupiti zamah ranog kapitalizma.

Izgon je postao uspješan financijski element krune i inkvizicije zbog uredbe o izvlaštenju u sklopu ukaza. Mnogi Židovi su bili zatočeni u Sevilli do 1510 pušteni su nakon plaćanja tisuća dukata, iznos koji se udvostručavao svaki put dok nije došao do iznosa 40.000 dukata. To je izazvalo krizu između krune i crkve, koji se borio za stjecanje te imovine. Ukazi iz Barcelone 30. listopada 1492 i 30. ožujka 1493 pokazuju obilježene gospodarske interese vladara Ferdinanda i Izabele obogatiti se imovinom Sefarda.

Društveno-vjerske[uredi VE | uredi]

Ukaz pokazuje da razlog za protjerivanje nije nedostatak vjere obraćenika nego integracija židovskih blagdana u kršćanstvo. Ovo nije smatrano kontradiktornim u mesijanskim vjerama.


Kulturne[uredi VE | uredi]

Protjerivanja je za društvo Kastilije i aragona značilo gubitak slavnih ličnosti iz kulturne i znanstvene sfere kao što su bili Abraham Zacuto (astronom i kozmograf), Solomon Ben Verga (pisac), Izaka Abravanel (sin savjetnika kraljeva i pisac), kao i mnogih drugih.

Prijevodi Svetog pisma ( Biblije) poput Biblije od Albe ili od Ferrara, što je dovelo do mnogih drugih kao Reina i Valera i engleske verzije ili Kralja Jamesa nisu se mogli razviti.

Znanstvena istraživanju nisu patila previše, jer ih gotovo nije bilo među kršćanima.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. tekst ukaza (engl.)
  2. http://select.nytimes.com/gst/abstract.html?res=FA0610F63C54157493C5A81789D95F4C8685F9
  3. http://www.spainexpat.com/spain/information/being_jewish_in_spain/
  4. http://www.nature.com/ejhg/journal/v12/n10/full/5201225a.html
  5. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12627534?dopt=Abstract
  6. http://www.ingentaconnect.com/content/klu/439/2004/00000115/00000005/art00001
  7. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16500815?dopt=Abstract
  8. http://www.cell.com/AJHG/retrieve/pii/S0002929708005478
  9. "Despite alternative possible sources for lineages ascribed a Sephardic Jewish origin", [1]
  10. "La cifra de los sefardíes puede estar sobreestimada, ya que en estos genes hay mucha diversidad y quizá absorbieron otros genes de Oriente Medio" ("The Sephardic result may be overestimated, since there is much diversity in those genes and maybe absorbed other genes from the Middle East"). ¿Pone en duda Calafell la validez de los tests de ancestros? “Están bien para los americanos, nosotros ya sabemos de dónde venimos” (Puts Calafell in doubt the validity of ancestry tests? "They can be good for the Americans, we already know from where we come from). " [2]
  11. We think it might be an over estimate" "The genetic makeup of Sephardic Jews is probably common to other Middle Eastern populations, such as the Phoenicians, that also settled the Iberian Peninsula, Calafell says. “In our study, that would have all fallen under the Jewish label.”” http://www.sciencenews.org/view/generic/id/39056/title/Spanish_Inquisition_couldn%E2%80%99t_quash_Moorish,_Jewish_genes
  12. "El doctor Calafell matiza que (...) los marcadores genéticos usados para distinguir a la población con ancestros sefardíes pueden producir distorsiones". "ese 20% de españoles que el estudio señala como descendientes de sefardíes podrían haber heredado ese rasgo de movimiento más antiguos, como el de los fenicios o, incluso, primeros pobladores neolíticos hace miles de años." "Dr. Calafell clarifies that (...) the genetic markers used to distinguish the population with Sephardim ancestry may produce distortions. The 20% of Spaniards that are identified as having Sephardim ancestry in the study could have inherited that same marker from older movements like the Phoenicians, or even the first Neolithic settlers thousands of years ago" http://www.elmundo.es/elmundo/2008/12/04/ciencia/1228409780.html
  13. http://www.newscientist.com/article/dn16200-spanish-inquisition-left-genetic-legacy-in-iberia.html
  14. http://www.jewishencyclopedia.com/view.jsp?artid=153&letter=R