Prijeđi na sadržaj

Gustoća električnoga naboja

Izvor: Wikipedija
Prikaz električnog polja koje okružuje pozitivni (crveno) i negativni (plavo) električni naboj.
Način rada elektroskopa s kuglicom.

Gustoća električnoga naboja (oznake λ, σ, ρ) je fizikalna veličina koja opisuje električni naboj ili količinu elektriciteta po duljini l:

ploštini S:

ili obujmu (volumenu):

Koristi se za potrebe proračuna kad se na naelektriziranom tijelu nalazi tako velik broj nepomičnih električki nabijenih čestica da nije moguće uzeti u obzir njihove pojedinačne električne naboje i položaje. Negativna je ako je električni naboj naelektriziranoga tijela negativan.

Mjerna jedinica linearne gustoće električnoga naboja je kulon po metru (C/m), površinske gustoće električnoga naboja kulon po četvornom metru (C/m²) i volumne gustoće električnoga naboja kulon po kubnom metru (C/m³). Gustoću električki nabijenih čestica koje se gibaju opisuje gustoća električne struje.[1]

Objašnjenje

[uredi | uredi kôd]

Izvor silnica u elektrostatskom polju su električni naboji. Kako je gustoća silnica mjera za jakost električnog polja, to između jakosti električnog polja i gustoće električnog naboja mora postojati određeni odnos.

Gustoća električnoga naboja σ po ploštini je omjer između električnog naboja Q i ploštine S na kojoj se on nalazi, to jest:

Mjerenja su pokazala da je gustoća električnog naboja upravno proporcionalna s jakošću električnog polja E, gdje je ε0 konstanta razmjernosti, koja se naziva dielektričnom konstantom vakuuma ili kraće dielektričnost vakuuma, pa je:[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. gustoća električnoga naboja, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.
  2. Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.