Hanuš Wihan

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Hanuš Wihan
Rođen/a5. lipnja 1855.
Police nad Metují, Královéhradečki kraj
Umro/umrla1. svibnja 1920.
Žanr/oviglazba romantizma
klasična glazba
Instrumentviolončelo
AngažmanBohemijski kvartet
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Hanuš Wihan (Police nad Metují, 5. lipnja 1855. - 1. svibnja 1920.) bio je poznati češki violončelist, smatran i najboljim u svoje vrijeme.[1] Najpoznatiji je ostao po izvođenju djela Antonína Dvořáka i glazbe romantizma. Osnivač je, a kasnije i član, Bohemijskog kvarteta , koji je tijekom četrdesetgodišnjeg postojanja postao poznat širom svijeta.

Rani život[uredi VE | uredi]

Hanuš Wihan je rođen 5. lipnja 1855. u mjestu Police nad Metují, u Královéhradečkom kraju, u vrijeme kada su se češke zemlje nalazile pod upravom Austrijskog Carstva. 1868. upisao se na Praški konzervatorij, u dobi od svega 13 godina[2], da bi studij violončela završio na konzervatoriju u Sankt-Peterburgu, sa poznatim ruskim violončelistom Karlom Davidovom.[3] Sa 18 godina postao je učitelj na Mozartovoj akademiji u Salzburgu. Pridružio se privatnom orkestru ruskog pokrovitelja u Nici i Luganu. Kasnije se priključuje Simfonijskom orkestru Benjamina Blisea u Berlinu, koji je bio preteča Berlinske filharmonije, zajedno s češkim violinistom Karelom Halířom.[4] Svirao je i u Simfonijskom orkestru Princa Schwarzenburga u Sondershausenu, gradu u Tringliji, gdje je postao blizak prijatelj sa Franzom Lisztom, te u orkestru u Münchenu, gdje je Franz Strauss svirao prvi rog.[2] Tijekom osmogodišnjeg sviranja u Münchenu, Wihan se sprijateljio i sa Richardom Wagnerom, koji ga je angažirao i da svira na tradicionalnom glazbenom festivalu u Bayreuthu, i njegovim sinom Richardom Straussom. Richard Strauss je svoju Sonatu u F-duru za violončelo posvetio upravo Wihanu i članovima kvarteta Walter String Quartet (Benno Walter, Michael Steiger i Anton Thoms)[5], a Wihan mu je u znak zahvalnosti bio prvi koji je javno izveo skladbu u Nürnbergu, 8. prosinca 1883.[6] Osim spomenute sonate, Strauss je napisao i Romancu za čelo i orkestar. Iako ju nije posvetio Wihanu, upravo ju je on i prvi premijerno izveo 15. veljače 1884. u njemačkom gradu Baden-Baden.[3]

Wihan se 1880-ih oženio sa Dorom (rođenom Weis), pijanisticom iz Dresdena, koja je bila zaljubljena u Wihanova prijatelja Richarda Straussa, koji je od nje bio mlađi pet godina.[7] Iako nema pisanih dokaza da se dogodila nekakva ljubavna afera, smatra se da je Wihan, koji je bio vrlo zavidan po prirodi i nije podnosio da mu se drugi miješaju u posao, prekinuo bračno zajedništvo sa Dorom.[3] Nakon prekida vratio se u svoj alma mater grad, Prag.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (engl.) Wihan Quartet - biografija
  2. 2,0 2,1 (engl.) Margaret Campbell, The Great Cellists, Robson, 2004., ISBN 1861056540, Google knjige
  3. 3,0 3,1 3,2 (engl.) Maisky-Gililov (Arhivirano 9 Srpanj 2011)
  4. (engl.) Cellist.nl - database
  5. (engl.) IMSLP
  6. (engl.) arena.it
  7. (engl.) Michael Kennedy, Richard Strauss: Man, Musician, Enigma, Cambridge University Press, 2006., ISBN 0521027748, Google knjige

Literatura[uredi VE | uredi]