Prijeđi na sadržaj

Harpija

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o liku iz grčke mitologije. Za pticu pogledajte članak orao harpija.
Matthius Merian: Harpija, 1660.

Harpije (grč. Ἅρπυιαι, Hárpuiai) u grčkoj mitologiji ptice su s licima žena; boginje oluje. Najčešće su prikazivane kao otimačice i pljačkašice.

Ime Harpije izvedeno je od grčkog glagola harpázein = "zgrabiti", "ščepati", "domoći se", a potom imenice harpyia = "grabljivac". Dakle, Harpije su "grabljivice".

Karakteristike

[uredi | uredi kôd]

Harpije nisu uvijek bile zle. Isprva su bile boginje oštrog vjetra, personifikacije olujnih vjetrova,[1] a odnosile su duše mrtvih u Had[2] te su se vrlo rijetko upletale u život bogova i ljudi. Jedna je Harpija sa Zefirom, zapadnim vjetrom, bila majka Ahilejevih konja[3] ili je, prema inačici[4] o Erihtonijevim konjima, Elopu ugrabio Borej te su se parili i dobili konja Ksanta i kobilu Podarku.

Jacob van Maerlant: Harpija, 1350.

Prema Heziodu,[5] bila su stvorenja s lijepom kosom. Harpije su isprva bile prikazivane kao ne baš lijepa stvorenja, a poslije ih se počelo prikazivati prekrasnima, usporedno sa Sirenama. Već prema Eshilu[6] opisane su kao ružna krilata stvorenja, a poslije kao najodvratnija čudovišta, ptice s djevojačkim glavama, s dugim pandžama i blijedim licima od gladi.[7] U srednjem vijeku zvali su ih djevicama orlovima.

Harpije su najčešće tri:

  • Ela ("okretna poput oluje", "goropadna"), znana i kao Elopa ("brza poput oluje")
  • Kelena ("tamna"), znana i kao Podarka ("brzonoga") ili Podarga ("bljeskonoga")
  • Okipeta ("brzoleta"), znana i kao Okipoda, Okitoja ili Nikotoja ("jureća pobjednica")

Homer[3] ih spominje dvije, ali poimence samo Podagru. Heziod,[5] kao i Apolodor,[8] spominje Elu i Okipetu. Vergilije spominje Okipetu. Još se spominju[9] Aelopa, Nikotoja,[10] Okitoja, Okipoda te Aholoja.

Rođenje i život

[uredi | uredi kôd]

Ovisno o izvorima, bile su Pontove/Posejdonove i Gejine kćeri;[11] premda drugoj inačici[12] Iridine sestre, Tifonove i Ehidnine kćeri, a najčešće se smatra[13] da im je otac im je bio Taumant, a majka Okeanida Elektra (ili pak Ozomena[14]), premda postoji i inačica[15] da im je otac bio i Finej.

Živjele su na otocima Strofadima,[16] na ulazu u Ork[17] ili u pećini na Kreti.[18]

Harpije i Finej

[uredi | uredi kôd]
Boreadi spašavaju Fineja od Harpija, Altamura, 5. stoljeće pr. Kr.

Finej, kralj Trakije, imao je dar proroštva. Prema jednom izvoru,[19] kažnjen je jer je proročanstvima previše otkrivao, a prema drugome jer je počinio zločin nad sinovima iz prvoga braka. Zeus je bio ljut na nj te ga je kaznio ostavivši ga na otoku s hranom koju nikad nije mogao jesti. Naime, Harpije bi uvijek došle i ukrale hranu iz njegovih ruku prije nego što bi je uspio pojesti, a ono što nisu bile pojele, zagadile bi izmetom. Ovo se nastavljalo sve dok nije stigao Jazon s Argonautima.

Boreadi, Kalais i Zet, krilati sinovi Boreja, sjevernog vjetra progonili su Harpije.[20] Naime, prema jednoj inačici mita[21] Harpije su pobjegle, ali jedna se utopila u rijeci Tigris (te se prozvala rijekom Harpis[22]), a druga je stigla do Ehinada i nikad se nije vratila pa su se otoci prozvali Strofadama; zbog umora i ona i njezin progonitelj posustali su te su Harpije obećale da Harpije više neće uznemiravati nikoga te su se one vratile u svoju pećinu na Kreti. Prema drugoj inačici Boreadi su htjeli ubiti Harpije, a potom su se pojavili Irida,[19] Hermes ili njihov otac Tifon[23] te ih spasili i obećali da im više neće smetati, a prema trećoj i Harpije i Boreadi poginuli su.[24]

Zahvalan za njihovu pomoć, Finej je Argonatima pomogao rekavši im kako da prođu Simplegade, začarane stijene.

Prema Vergiliju,[25] Eneja je također susreo Harpije na njihovu boravištu u Strofadima gdje su Trojancima krale hranu. Kelena ih je proklela rekavši da će biti toliko gladni da će jesti stolove prije nego što stignu na kraj putovanja, a Trojanci su pobjegli u strahu.

Također su prikazane[26] kao čuvarice podzemnog svijeta.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  1. Homer: Odiseja (XX./66., 77.)
  2. Homer: Odiseja (I./241.; XIV./371.)
  3. a b Homer: Ilijada (XVI./149.)
  4. Non: Dionysaca (XXXVII./157.)
  5. a b Heziod: Teogonija (265. -)
  6. Eshil: Eumenide (50.)
  7. Vergilije: Eneida (III./216.)
    Ovidije: Metamorfoze (VII./4.)
    Higin: Fabulae (XIV.)
  8. Apolodor: Biblioteka (I./10)
  9. Apolodor: Biblioteka (I./9.21, 123.)
    Servije: O "Eneidi" (III./209.)
    Higin: Fabulae (14.)
  10. Katalog žena (155.)
  11. Servije: O "Eneidi" (III./241.)
  12. Valerije Flak: Argonautica (IV./428., 516.)
  13. Heziod: Teogonija (267. -)
  14. Higin: Fabulae (XIV.)
  15. Tzetzes: O Likofronu (650.)
  16. Vergilije: Eneida (III./210)
  17. Vergilije: Eneida (VI./289.)
  18. Apolonije s Roda: Argonautica (II./298.)
  19. a b Apolonije s Roda: Argonautica (II./179. - 434.)
  20. Katalog žena (XL.)
  21. Apolodor: Biblioteka (I./9.21)
  22. Apolodor: Biblioteka (I./121. - 123.)
  23. Valerije Flak: Argonautica (II./179. - 434.)
  24. Apolodor: Biblioteka (III./199.)
  25. Vergilije: Eneida (III./209.)
  26. Vergilije: Eneida (VI./287.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Harpija