Harpija
Ovo je članak o liku iz grčke mitologije. Za pticu pogledajte članak orao harpija.
Harpije (grč. Ἅρπυιαι, Hárpuiai) u grčkoj mitologiji ptice su s licima žena; boginje oluje. Najčešće su prikazivane kao otimačice i pljačkašice.
Ime Harpije izvedeno je od grčkog glagola harpázein = "zgrabiti", "ščepati", "domoći se", a potom imenice harpyia = "grabljivac". Dakle, Harpije su "grabljivice".
Harpije nisu uvijek bile zle. Isprva su bile boginje oštrog vjetra, personifikacije olujnih vjetrova,[1] a odnosile su duše mrtvih u Had[2] te su se vrlo rijetko upletale u život bogova i ljudi. Jedna je Harpija sa Zefirom, zapadnim vjetrom, bila majka Ahilejevih konja[3] ili je, prema inačici[4] o Erihtonijevim konjima, Elopu ugrabio Borej te su se parili i dobili konja Ksanta i kobilu Podarku.
Prema Heziodu,[5] bila su stvorenja s lijepom kosom. Harpije su isprva bile prikazivane kao ne baš lijepa stvorenja, a poslije ih se počelo prikazivati prekrasnima, usporedno sa Sirenama. Već prema Eshilu[6] opisane su kao ružna krilata stvorenja, a poslije kao najodvratnija čudovišta, ptice s djevojačkim glavama, s dugim pandžama i blijedim licima od gladi.[7] U srednjem vijeku zvali su ih djevicama orlovima.
Harpije su najčešće tri:
- Ela ("okretna poput oluje", "goropadna"), znana i kao Elopa ("brza poput oluje")
- Kelena ("tamna"), znana i kao Podarka ("brzonoga") ili Podarga ("bljeskonoga")
- Okipeta ("brzoleta"), znana i kao Okipoda, Okitoja ili Nikotoja ("jureća pobjednica")
Homer[3] ih spominje dvije, ali poimence samo Podagru. Heziod,[5] kao i Apolodor,[8] spominje Elu i Okipetu. Vergilije spominje Okipetu. Još se spominju[9] Aelopa, Nikotoja,[10] Okitoja, Okipoda te Aholoja.
Ovisno o izvorima, bile su Pontove/Posejdonove i Gejine kćeri;[11] premda drugoj inačici[12] Iridine sestre, Tifonove i Ehidnine kćeri, a najčešće se smatra[13] da im je otac im je bio Taumant, a majka Okeanida Elektra (ili pak Ozomena[14]), premda postoji i inačica[15] da im je otac bio i Finej.
Živjele su na otocima Strofadima,[16] na ulazu u Ork[17] ili u pećini na Kreti.[18]
Finej, kralj Trakije, imao je dar proroštva. Prema jednom izvoru,[19] kažnjen je jer je proročanstvima previše otkrivao, a prema drugome jer je počinio zločin nad sinovima iz prvoga braka. Zeus je bio ljut na nj te ga je kaznio ostavivši ga na otoku s hranom koju nikad nije mogao jesti. Naime, Harpije bi uvijek došle i ukrale hranu iz njegovih ruku prije nego što bi je uspio pojesti, a ono što nisu bile pojele, zagadile bi izmetom. Ovo se nastavljalo sve dok nije stigao Jazon s Argonautima.
Boreadi, Kalais i Zet, krilati sinovi Boreja, sjevernog vjetra progonili su Harpije.[20] Naime, prema jednoj inačici mita[21] Harpije su pobjegle, ali jedna se utopila u rijeci Tigris (te se prozvala rijekom Harpis[22]), a druga je stigla do Ehinada i nikad se nije vratila pa su se otoci prozvali Strofadama; zbog umora i ona i njezin progonitelj posustali su te su Harpije obećale da Harpije više neće uznemiravati nikoga te su se one vratile u svoju pećinu na Kreti. Prema drugoj inačici Boreadi su htjeli ubiti Harpije, a potom su se pojavili Irida,[19] Hermes ili njihov otac Tifon[23] te ih spasili i obećali da im više neće smetati, a prema trećoj i Harpije i Boreadi poginuli su.[24]
Zahvalan za njihovu pomoć, Finej je Argonatima pomogao rekavši im kako da prođu Simplegade, začarane stijene.
Prema Vergiliju,[25] Eneja je također susreo Harpije na njihovu boravištu u Strofadima gdje su Trojancima krale hranu. Kelena ih je proklela rekavši da će biti toliko gladni da će jesti stolove prije nego što stignu na kraj putovanja, a Trojanci su pobjegli u strahu.
Također su prikazane[26] kao čuvarice podzemnog svijeta.
- ↑ Homer: Odiseja (XX./66., 77.)
- ↑ Homer: Odiseja (I./241.; XIV./371.)
- ↑ a b Homer: Ilijada (XVI./149.)
- ↑ Non: Dionysaca (XXXVII./157.)
- ↑ a b Heziod: Teogonija (265. -)
- ↑ Eshil: Eumenide (50.)
- ↑ Vergilije: Eneida (III./216.)
Ovidije: Metamorfoze (VII./4.)
Higin: Fabulae (XIV.) - ↑ Apolodor: Biblioteka (I./10)
- ↑ Apolodor: Biblioteka (I./9.21, 123.)
Servije: O "Eneidi" (III./209.)
Higin: Fabulae (14.) - ↑ Katalog žena (155.)
- ↑ Servije: O "Eneidi" (III./241.)
- ↑ Valerije Flak: Argonautica (IV./428., 516.)
- ↑ Heziod: Teogonija (267. -)
- ↑ Higin: Fabulae (XIV.)
- ↑ Tzetzes: O Likofronu (650.)
- ↑ Vergilije: Eneida (III./210)
- ↑ Vergilije: Eneida (VI./289.)
- ↑ Apolonije s Roda: Argonautica (II./298.)
- ↑ a b Apolonije s Roda: Argonautica (II./179. - 434.)
- ↑ Katalog žena (XL.)
- ↑ Apolodor: Biblioteka (I./9.21)
- ↑ Apolodor: Biblioteka (I./121. - 123.)
- ↑ Valerije Flak: Argonautica (II./179. - 434.)
- ↑ Apolodor: Biblioteka (III./199.)
- ↑ Vergilije: Eneida (III./209.)
- ↑ Vergilije: Eneida (VI./287.)
