Hasan Kikić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Hasan Kikić (Gradačac, 20. kolovoza 1905.Čemernica, planina, 6. svibnja 1942.), je bosanskohercegovački i hrvatski pisac koji se često nalazi u hrvatskim antologijama suvremene književnosti i humoristike.

Životopis[uredi VE | uredi]

Hasan Kikić je učiteljsku školu pohađao u Derventi (BiH) i Zagrebu (Hrvatska). Radio je kao učitelj u Bosni i Hercegovini (Zavidovićima i Rogatici) i Hrvatskoj (Gornji Sjeničak kraj Vrginmosta i Pisarevini kraj Zagreba). Završio je Pravni fakultet u Beogradu. Sa Skenderom Kulenovićem je 1937. godine u Zagrebu pokrenuo muslimanski časopis Putokaz. Pisao je uglavnom romane, novele i pripovijetke u kojima je oslikavao je bosanske šume i mahale i ljude s bosanskih brda koje su pod režimi Kraljevine Jugoslavije mrzili i zapostavljali. Početkom Drugog svijetskog rata u veljači 1942. godine odlazi u partizane i kao komesar bataljona tri mjeseca poslije - 6. svibnja 1942. godine gine u četničkoj zasjedi kod sela Rapta na planini Čemernici. Po njemu je nazvana Nagrada za prosvjetne radnike u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini.[1]

Kikić je fašizam definirao kao "najgori, najcrnji, najbezdušniji oblik protunarodne vladavine", koji počiva na lažima, prjevarama i lažnim obećanjima, koji "jedino i redovito i uvijek sigurno daje zatvore i ubijanja i glad".

Djela[uredi VE | uredi]

  • Provincija u pozadini, pripovijetke, 1935.
  • Ho-ruk, roman, 1936.
  • Bukve, roman, 1938.
  • Lole i hrsuzi, pripovijetke, 1947.
  • Zgode o nasušnom hlebu, pripovijetke, 1949.
  • Carska goveda, proza, 1952.
  • Dedija, pripovijetke, 1953.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Salih Alić, Kratak pregled hrvatske muslimanske književnosti u BiH
  1. Samoupravni sporazum o Nagradi za prosvjetne radnike »Hasan Kikić« ("Službeni list SR Bosne i Hercegovine", br. 23/89-655.)