Gradačac

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Gradačac
Gradacac Municipality Location.png
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Županija Tuzlanska
Sjedište Gradačac
Načelnik Edis Dervišagić
Površina 218 km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

39.340 (2013.)
180/km²


Gradačac je grad i općina u Bosni i Hercegovini, u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Prema popisu 1991. godine, Gradačac i pripadna sela su imali 56.581 stanovnika. Jedan dio općine pripao je RS.

Povijest[uredi VE | uredi]

Značajnu ulogu u obrani Gradačca od velikosrpske agresije dala je postrojba HVO-a "Živinički sokolovi". Na ovom bojištu imala je mnogo stradalih, no u Gradačcu ne poštuju doprinos HVO kao u obližnjem Brčkom.[1]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Gradačac

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Gradačac imala je 56.581 stanovnika, raspoređenih u 38 naselja.

Stanovništvo općine Gradačac
godina popisa 2013. 1991. s promijenjenim granicama 1991. 1981. 1971.
Muslimani 37.130 (94,38%) 33.838 (81,00%) 33.856 (59,83%) 31.219 (57,51%) 26.905 (55,60%)
Srbi 345 (0,88%) 3.544 (8,48%) 11.221 (19,83%) 11.727 (21,60%) 12.455 (25,74%)
Hrvati 918 (3,33%) 2.369 (5,67%) 8.613 (15,22%) 9.011 (16,60%) 8.447 (17,45%)
Jugoslaveni 1.436 (2,53%) 1.771 (3,26%) 321 (0,66%)
ostali i nepoznato 947 (2,41%) 2.025 (4,85%) 1.455 (2,57%) 553 (1,01%) 256 (0,52%)
ukupno 39.340 41.776 56.581 54.281 48.384

Gradačac (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Gradačac
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 9.454 (73,46%) 7.758 (72,76%) 6.121 (80,47%)
Srbi 1.348 (10,47%) 980 (9,19%) 730 (9,59%)
Hrvati 681 (5,29%) 563 (5,28%) 452 (5,94%)
Jugoslaveni 1.023 (7,94%) 1.231 (11,54%) 207 (2,72%)
ostali i nepoznato 362 (2,81%) 129 (1,21%) 96 (1,26%)
ukupno 12.868 10.661 7.606

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, Gradačac, BiH imala je 56.581 stanovnika, raspoređenih u 38 naselja:

Avramovina, Biberovo Polje, Blaževac, Donja Međiđa, Donja Tramošnica, Donje Krečane, Donje Ledenice, Donji Lukavac, Donji Skugrić, Gornja Međiđa, Gornja Tramošnica, Gornje Krečane, Gornje Ledenice, Gornji Lukavac, Gradačac, Hrgovi Donji, Jasenica, Jelovče Selo, Kerep, Krčevljani, Mionica, Novalići, Njivak, Orlovo Polje, Pelagićevo, Porebrice, Rajska, Samarevac, Sibovac, Srnice Donje, Srnice Gornje, Tolisa, Turić, Vida, Vučkovci, Zelinja Donja, Zelinja Gornja i Zelinja Srednja.

Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, veći dio općine Gradačac ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta: Blaževac, Donje Ledenice (dio), Donja Tramošnica (dio), Gornje Ledenice (dio), Gornja Tramošnica (dio), Njivak, Orlovo Polje, Pelagićevo, Porebrice (dio), Samarevac i Turić (dio). Od ovog područja formirana je općina Pelagićevo. Općini Modriča su pripojena naseljena mjesta Krčevljani i Tolisa, te dijelovi naseljenih mjesta: Gornje Krečane, Jasenica i Donji Skugrić. Naseljeno mjesto Zelinja Gornja pripojeno je Doboju.

U općini Gradačac su ostala naselja:

Avramovina, Biberovo Polje, Donja Međiđa, Donja Tramošnica (dio), Donje Krečane, Donje Ledenice (dio), Donji Lukavac, Donji Skugrić (dio), Gornja Međiđa, Gornja Tramošnica (dio), Gornje Krečane (dio), Gornje Ledenice (dio), Gornji Lukavac, Gradačac, Hrgovi Donji, Jasenica (dio), Jelovče Selo, Kerep, Mionica, Novalići, Porebrice (dio), Rajska, Sibovac, Srnice Donje, Srnice Gornje, Turić (dio), Vida, Vučkovci, Zelinja Donja i Zelinja Srednja.

Kultura[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

U osmanskim vremenima katolici u Gradačcu, mahom Hrvati, uglavnom su živjeli po okolnim selima. Tek manjina je bila stanovala u gradačačkoj čaršiji. Zbog toga je župa Gradačac osnovana tek 1868. godine. Župa je utemeljena kao mjesna kapelanija odvajanjem naselja od župa Tramošnica i Garevo. Dio povjesničara smatra da je na području današnje župe Gradačac nekad bio dio župe Kornica. U gradu ("Gradačac varoš", u župi Tramošnica) je, prema Šematizmu Bosne Srebrene za 1864. godinu, bilo 14 katoličkih obitelji i 65 vjernika. Crkva u Gradačcu je izgrađena 1888. godine, posvećena sv. Marku Evanđelistu, glavnom zaštitniku župe Gradačca. Podružnica Hrvatskog kulturnog društva Napredak djelovala je od 1907. sve do jugokomunističke zabrane rada 1949. godine. Župni stan sagrađen je 1959. godine. Župa Gradačac obnovljena je 1969. godine. [3]

Hrvatstvo je na području današnje Županije Soli pretrpilo veliku štetu zbog jugoslavenstva. Na području županije analizom demografskih kretanja sa zadnjih triju popisa logičan je zaključak da su upravo Hrvati daleko više od svih prihvatili ideju jugoslavenstva, najviše u susjednoj općini Tuzla gdje je popisom 1991. godine utvrđeno 16% Jugoslavena. Hrvata je bio manji broj u nekoliko općina, ali ne kao posljedica velike ekonomske migracije, nego zbog odnarodnjavanja kao posljedica političkog marketinga i političkih pritisaka na Hrvate osamdesetih godina 20. stoljeća, i pred popis 1991. godine. Na zamagljivanje hrvatske svijesti i odnarođivanje otvoreno su djelovali mnogi faktori i određene političke stranke poput SKJ-SDP, SRSJ (Savez reformskih snaga Jugoslavije) i još neke sličnih programa.[4]

U organiziranju Hrvata u HDZBiH značajni su bili svećenici Katoličke crkve, čuvajući opstanak Hrvata i hrvatstva na ovim prostorima. Osobito su se istaknuli tadašnji gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli fra Josip Bošnjaković i tadašnji dekan Tuzlanskog dekanata velečasni Marko Hrskanović, župnik u Živinicama. Prvi oblici organiziranja bili su skroviti, jer u SR BiH još nije bilo dopušteno višestranačje. Organiziranje je bilo gotovo ilegalno, i sve je to gotovo ostajalo na ideji među istomišljenicima koji su radili. Početkom ljeta organiziranje izlazi iz ilegale, jer se pretvaralo gotovo u masovno okupljanje. Nekolicina osoba koji su radili na organiziranju kontaktirali su s osobama koje su već bile na čelu inicijativnog odbora za osnivanje HDZBiH u Sarajevu, Drago Pavić i Ante Zvonar iz Tuzle, Ivo Andrić Lužanski i Vlado Tadić iz Živinica i Franjo Matić iz Gradačca. Tridesetak osoba s područja Soli nazočilo je 18. kolovoza 1990. godine na utemeljiteljskom Saboru HDZBiH u Sarajevu.[4]

Hrvata je 1991. u općini Gradačcu bilo 15,22%, a s promjenom općinskih granica 5,67%. Iako mala, općinska organizacija HDZBiH Gradačca jedna je od najranije formiranih Općinskih organizacija HDZBiH. Prvi predsjednik ovog ogranka bio je Franjo Matić. Poginuo je na crti bojišnice u obrani rodnog Gradačca. Ogranak je prešao izborni prag 1990. godine. Predsjednik Izvršnog odbora Skupštine općine obnašao je od 1990. do 1994. godine Marinko Jurišić. Od 2004. do 2008. godine, nisu bili u parlamentu, a potom su opet parlamentarni. Međuentitetsko razgraničenje je većina prostora koja su naseljavali Hrvati ostavilo unutar Republike Srpske.[4]

Velikosrpska agresija snašla je Gradačac. 18. lipnja 1992. godine prvi su put granatirali Gradačac, nakon čega je to bilo svaki dan. Granate su agresori ispaljivali iz Modriče, Pelagićeva i inih srpskih sela. Obrambenu crtu organizirala je brigada HVO-a u selu Ledenicama, što je bila prva crta obrane. Branitelji BiH iz HVO-a odolijevali su velikosrpskim napadačima sve do 22. listopada 1992. godine. Tad su napadači iz Modriče rano ujutro dovukli oklopni vlak u Ledenice pod Barišića Brdo. I branitelji Gradačca su pošli tamo, povlačeći se iz Ledenica. Žestoko su se borili da bi spriječili oklopnom vlaku ući u industrijsku zonu. Popodne su hrvatski branitelji BiH borci uz manje gubitke onesposobili vlak i spasili grad od okupacije. Nažalost, pale su Ledenice, Donje i Gornje Bare, Bjeljevina i Johovača, seoski dio župe Gradačac. Obrambena crta pomaknuta je na rub grada, na Požarike. Ostala je razgraničenjem do konca rata. Od Hrvata, u ratu je poginulo 26 župljana među kojima su i dvije žene. [5] Nažalost, osim srpskih ekstremista, u ratu u BiH župnu crkvu i ostale crkvene objekte oštetili su i muslimanski ekstremisti, a Hrvate katolike su protjerali.[3]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

U Gradačcu se održava sajam šljiva.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Šport[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  • internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacion-po-mjesnim.pdf
  1. HKD Napredak Hrvatski glasnik, br. 243-244, ožujak-travanj 2017.. HMS: 25 godina organiziranog opstanka, str. 11 (pristupljeno 22. siječnja 2018.)
  2. Radio Gradačac Katolička crkva u Gradačcu
  3. 3,0 3,1 Garevac.net Župa Gradačac - Sv. Marko Evanđelista, 21. lipnja 2008. (pristupljeno 9. kolovoza 2018.)
  4. 4,0 4,1 4,2 HDZBiH Soli Povijest stranke (pristupljeno 4. veljače 2018.)
  5. Garevac.net Župa Gradačac danas. Vlč. Miroslav Agostini, župnik. Razgovarao: Anto Burić, svećenik. 31. siječnja 2009. (pristupljeno 9. kolovoza 2018.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Gradačac koji govori o bosanskohercegovačkoj općini: Gradačac treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.