Prijeđi na sadržaj

Histamin

Izvor: Wikipedija

Histamin je biogeni amin koji je uključen u lokalni imunosni odgovor, kao i reguliranje fizioloških funkcija crijeva te djeluje kao neuroprijenosnik.[1] Histamin aktivira upalni odgovor. Kao dio imunološkog odgovora na strane patogene, histamin proizvode bazofili i mastociti koji se nalaze u okolnom vezivnom tkivu.[2] Histamin povećava propusnost kapilara za leukocite i druge proteine kako bi se mogli uključiti u borbu protiv stranih tijela. Histamin je pronađen u gotovo svim animalnim stanicama.

Svojstva

[uredi | uredi kôd]
Tautomeri histamina

Histamin stvara bezbojan higroskopan kristal koji se topi pri 84 °C i lako se otapa u vodi ili etanolu, ali ne u eteru. U vodenoj otopini histamina postoji u dva oblika tautomera, Nπ-H-histamin i Nτ-H-histamin.

Histamin ima dva bazična (lužnata) centra, naime alifatska aminoskupina i bilo koji dušikov atom imidazolnog prstena koji već nema proton. Pod određenim fiziološkim uvjetima alifatskoj amino skupini će biti dodan proton, dok je drugi atom dušika iz imidazolnog prstena neće.[3] Također, za histamin je normalno da mu proton predaje kation sa samo jednim nabojem.

Sinteza i metabolizam

[uredi | uredi kôd]

Histamin se derivira dekaroboksilacijom iz aminokiseline histida u reakciji koju katalizira enzim L-histidin dekarboksilaza. To je hidrofilni vazoaktivni amin.

Pretvorba histidina u histamin preko enzima L-histidin dekarboksilaze

Kada jednom nastane, histamin se ili skladišti ili se brzo deaktivira. Histamin koji se otpusti u sinapse se razlaže pod utjecajem acetaldehid dehidrogenaze. Ono što aktivira alergijsku reakciju je nedostatak ovog enzima, zbog čega se histamin nakupi u sinapsama. Histamin razlažu histamin-N-metiltransferaze i diamin oksidaza. Neke vrste bolesti prenosivih hranom su uzrokovane pretvorbom histidina u histamin u pokvarenoj hrani.

Skladištenje i otpuštanje

[uredi | uredi kôd]

Većinu histamina u tijelu stvaraju granule u mastocitima ili u bijelim krvnim stanicama koje se nazivaju bazofili. Mastociti su posebno brojni na mjestima moguće ozljede - u nosu, ustima, na stopalima i krvnim žilama. Histamin koji nije stvoren u mastocitima se nalazi u nekoliko tkiva, primjerice mozgu, gdje djeluje kao neuroprijenosnik. Još jedno važno mjesto spremanja i otpuštanja histamina je enterokromafina stanica u želucu.

Najvažniji patofiziološki mehanizam u kojem mastociti i bazofili otpuštaju histamin je imunološki. Ove stanice, ako su na njih djelovala IgE imunoglobulini i spojili se s njihovim membranama, degranuliraju kada dođu u kontakt s antigenom. Određeni amini i alkaloidi, uključujući droge poput morfina mogu uzrokovati otpuštanje histamina. Određeni antibiotici mogu imati isto djelovanje.

Mehanizam djelovanja

[uredi | uredi kôd]

Histamin djeluje spajajući se na određene stanične histaminske receptore. Četiri histaminska receptora su otkrivena i dodijeljena su im imena od H1 do H4.

Vrsta Lokacija Funkcija
Histaminski H1 receptor Pronađen je u glatkim mišićima, endotelijumu, i tkivu središnjeg živčanog sustava Uzrokuje vazodilataciju, bronhokonstrinkciju, kontrakcije glatkih mišića bronhija, razdvajanje endotelnih stanica (uzrokuje urikariju), bol i svrbež zbog uboda insekata; primarni receptori su uključeni su simptome peludne groznice i alergijskog rinitisa te bolesti putovanja.
Histaminski H2 receptor Pronađen parijetalnim stanicama Primarno služi za stimulaciju lučenja želučane kiseline
Histaminski H3 receptor Pronađen u tkivu središnjeg i perifernog živčanog sustava (u manjoj mjeri) Smanjuje otpuštanje neuroprijenosnika: histamina, acetilkolina, adrenalina i serotonina.
Histaminski H4 receptor Pronađen pretežito u bazofilima i koštanoj srži. Također je pronađen na timusu, u slezeni, i crijevu. Imaju ulogu u kemotaksiji.

Histamin djeluje kao neuroprijenosnik. Neuroni koji oslobađaju histamin nalaze se u zadnjem dijelu hipotalamusa. Histamin djeluje na spavanje, pa antihistamini (antagonisti H1 histaminskih receptora) potiču spavanje. Isto tako, uništavanje neurona koji proizvode histamin, ili inhibiranje histaminske sinteze dovodi do poteškoća s koncentriranjem. Također, antagonisti H3 receptora pojačavaju budnost.

Pokazalo se da su stanice koje proizvode histamin najjaktivnije u procesu buđenja od svih ostali neuroloških. Najjaktivnije su za vrijeme buđenja, uspore se za vrijeme odmora ili umora, i potpuno prestanu otpuštati histamin za vrijeme REM i non-REM faze sna.

Supresivni efekti

[uredi | uredi kôd]

Iako histamin ima stimulatorni efekt na neuronima, isto tako destimulira one koji štite od konvulzija, preosjetljivosti živaca, stresa i droge.[4] Isto tako, istraživanja pokazuju da je histamin kontrolira mehanizme preko kojih se sjećanja, znanje i vještine zaboravljaju.[5]

Erekcija i uloga u seksu

[uredi | uredi kôd]

Gubitak libida i erektilna disfunkcija mogu uslijediti nakon uzimanja antagonista H2 receptora.[6] Injekcija histamina u kavernozno tijelo u muškaraca sa psihogeničnom impotencijom dovodi do pune ili djelomične erekcije u 74% njih.[7] Istraživanja su pokazala da antagonisti H2 receptora mogu uzrokovati seksualne poteškoće zbog smanjivanja količine testosterona.

Shizofrenija

[uredi | uredi kôd]

Metaboliti histamina su kod shizofreničara povećani dok je broj H1 receptora smanjen. Mnogi antipsihotici djeluju na histamin povećavajući ga.[8]

Poremećaji

[uredi | uredi kôd]

Kao osnovni dio imunološkog sustava, histamin je uključen u alergije i razne imunološke poremećaje.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Marieb, E. 2001. Human anatomy & physiology. Benjamin Cummings. San Francisco. str. 414. ISBN 0-8053-4989-8
  2. Di Giuseppe, Maurice. 2003. Nelson Biology 12. Thomson Canada Ltd.. Toronto. str. 473. ISBN 0-17-625987-2
  3. Paiva T.B., Tominaga M. & Paiva A.C. (1970). Ionization of histamine, N-acetylhistamine, and their iodinated derivatives. J. Med. Chem., 13, 689–692.
  4. Yanai K, Tashiro M. (2007). The physiological and pathophysiological roles of neuronal histamine: an insight from human positron emission tomography studies. Pharmacol Ther. 113(1):1-15. PMID 16890992
  5. Alvarez EO. (2009). The role of histamine on cognition. Behav Brain Res. 199(2):183-9. PMID 19126417
  6. White JM, Rumbold GR. (1988).Behavioural effects of histamine and its antagonists: a review. Psychopharmacology, 95(1):1-14. PMID 3133686
  7. Cará AM, Lopes-Martins RA, Antunes E, Nahoum CR, De Nucci G. (1995). The role of histamine in human penile erection. Br J Urol. 75(2):220-4. PMID 7850330
  8. Ito C. (2004). The role of the central histaminergic system on schizophrenia. Drug News Perspect. 17(6):383-7. PMID 15334189