Ibrahim Bušatlija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ibrahim Bušatlija (Vitina, 1930. - 28. siječnja 2019.), bosanskohercegovački geograf, geomorfolog, akademik ANU BiH, velikobošnjački ideolog.

Životopisi[uredi VE | uredi]

Rođen 1930. u od starina begovskoj obitelji Bušatlija. U rodnom mjestu završio osnovnu. U Mostaru je završio učiteljsku školu. Od 1943. godine sudionik NOB. Poslije rata sudionik omladinskih radnih akcija. U selu Svinjarini u mostarskoj općini bio učitelj, poslije jednu školsku godinu upravitelj škole 1947./1948. godine. Kritizirao je "magazine za elitu", "zadruge" i "dvostruke plaće" pa je premda sudionik NOB, bio zatočen na Golom otoku. Školske 1950./1951. zavšio je u Sarajevu Višu pedagošku školu- grupa zemljopis i povijest. Predavao zemljopis i povijest u Čitluku i Kalinoviku, gdje je bio i direktor i povremeno inspektor za osnovnu nastavu. U Sarajevu je školske 1955./56. do 1957. godine nastavnik u osnovnoj školi „Blagoje Parović“. Isto vrijeme je profesor zemljopisa na Drugoj gimnaziji u Sarajevu, nakon što je lipnja 1957. diplomirao na Filozofskom fakultetu - grupa zemljopis. Sljedeće školske godine izabran je za asistenta na Odsjeku za geografiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Već školske godine 1959./60. izabran u zvanje predavača na predmetu geomorfologija, Odsjeka za geografiju. 1965. godine je doktorirao temom "Reljef u površinskom slivu Nevesinjskog polja".[1] Doktorirao je zemljopis na sarajevskom Prirodno-matematičkom fakultetu. [2] Siječnja 1966. izabran je za docenta docenta za predmet geomorfologija na Odsjeku za geografiju. Sedam je mjeseci školske 1966./67. bio na specijalizaciji po geomorfološkom kartiranju na Moskovskom sveučilištu imena Lomonosova. Predavao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu predmete Metodologija i povijest zemljopisnih istraživanja, opću fizičku geografiju, geomorfologiju, regionalnu geografiju te geografiju Bosne i Hercegovine.[1] Bio je dugogodišnji profesor na Odsjeku za geografiju istog fakulteta, a kao predavač radio je na Poljoprivrednom fakultetu i Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Sarajevu.[2]

Obnašao je razne dužnosti u društveno-političkim organizacijama (SKJ, Sindikatu, Marksističkom centru, Savez boraca, Omladinskoj organizaciji i drugim.). Djelovao pri športskim, kulturno-prosvjetnim i strukovnim organizacijama (Geografsko društvo, Speleološko društvo). Bio je član uredništava stručnih časopisa pri raznim komisijama na Sveučilištu, na Fakultetu, Savezu geografskih društava Jugoslavije itd.[1]

Bio je predsjednik Pomorskog društva BiH iz Sarajeva.[3] Članom je postao nakon na agresije na BiH. Bio je i član Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca.[1]

Pred kraj života zalagao se za "povratak" Sutorine Bosni i Hercegovini[2] te se protivio izgradnji Pelješkog mosta.[3] Sa skupinom istomišljenika prisvajao je teritorijalno more Republike Hrvatske nebuloznim tvrdnjama da se u Pomorskom kodeksu Republike Hrvatske "BiH i ne spominje" i "kojim je dio bosansko-hercegovačkog morskog dobra "ilegalno prisvojen u toku rata", što je deset godina kasnije ugrađeno i u hrvatski Pomorski zakonik, "čime je dodatno "podebljano" preuzimanje suvereniteta od strane Hrvatske na međunarodno priznatom pomorskom području Bosne i Hercegovine". Ideolog velikobošnjačkih "stajališta Bosne i Hercegovine po pitanju slobode izlaska na otvoreno more". Njegovo Pomorskog društvo iz Vogošće je za gradnju Pelješkog mosta koji Hrvatska gradi na svome teritoriju reklo u pismu Europskoj komisiji i predsjedniku Jean-Claudeu Junckeru, predsjedniku Europskog vijeća Donaldu Tusku, predsjedniku Europskog parlamenta Antoniju Tajaniju, potpredsjednici Europske komisije i visokoj predstavnici za vanjsku i sigurnosnu politiku Federici Mogherini i cijeloj listi nižerangiranih europskih dužnosnika kojima je Bosna i Hercegovina u opisu posla.da je "Republika Hrvatska proglasila državni suverenitet na pomorskom području Bosne i Hercegovine" i da je to hrvatska "ilegalna ratna odluka od 2. veljače 1994. o prisvajanju morskog teritorija Bosne i Hercegovine".[4]

Preminuo je u 89. godini života u Sarajevu.

Djela[uredi VE | uredi]

Autor je više znanstvenih i stručnih radova, studija, priručnika i udžbenika. Bio je i član Geografskog društva BiH, Speleološkog društva BiH, Bošnjačko-bosanskog patriotskog fronta i drugih.[2][5] Pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu i u tijeku rata pisao je znanstvene radove radove iz područja geopolitike, političke geografije, koji su se odnosili na geopolitički, geostrateški i političko-geografski položaj Države Bosne i Hercegovine.[1] Između ostalih napisao je knjige [5]

  • Kras Bosne i Hercegovine[2]
  • Neum i bosansko primorje[2]
  • Visoke planine BiH[2]

Odlikovanja[uredi VE | uredi]

Odlikovan je: [5]

  • Srebrenom plaketom Narodne tehnike
  • Spomen plaketom Geografskog društva BiH
  • Plaketom Sveučilišta u Sarajevu
  • Priznanjem Speleološkog društva BiH

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Ljubusaci.com KEMAL MAHIĆ: prof.dr.IBRAHIM BUŠATLIJA, (1930) 29. siječnja 2019. (pristupljeno 6. ožujka 2019.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 In memoriam / Preminuo Ibrahim Bušatlija, akademik koji je borio za povrat Sutorine, radiosarajevo.ba, preuzeto 23. veljače 2019.
  3. 3,0 3,1 Nino Raspudić: NINO RASPUDIĆ: Pelješki most i bošnjačka mornarica, dnevnik.ba, preuzeto 23. veljače 2019.
  4. Dnevnik.ba Pomorsko društvo iz Vogošće pisalo dužnosnicima EU: 'Hrvatska je prisvojila tuđe more...' 7. veljače 2019. (pristupljeno 6. ožujka 2019.)
  5. 5,0 5,1 5,2 Dnevnik.ba Preminuo "borac za bosansko more", profesor Ibrahim Bušatlija, 29. siječnja 2019. (6. ožujka 2019.)