Ideologija neovisnosti Padanije

Padanska neovisnost, u nekim slučajevima padanski nacionalizam ili padanizam, politička je ideja etnonacionalističkog tipa rođena 1990-ih koju uglavnom promiče politička stranka Lega Nord. U statutu ove stranke stoji politička borba za postizanje neovisnosti Padanije demokratskim metodama.^[1]

Ideju su podržavali i podržavaju ljudi koji su igrali veću ili manju ulogu u političkoj povijesti Lege Nord, poput arhitekta Gilberta Oneta, politologa Gianfranca Miglia, političara Giancarla Pagliarinija, te neke manje političke strane poput Lige Slobodne Padanije.^[2] Izraz »Padanija« izvorno je bio čisto geografski, no počeo je dobivati političko značenje kada ga je prvi put sedamdesetih godina koristio predsjednik Emilije-Romagne Guido Fanti.

Padanija i Lega Nord[uredi | uredi kôd]

Zemljovid Padanije, u tamnoplavoj boji prijedlog teritorja Lige Padanije, a svjetlije prijedlog Lege Nord.

Proglašenje neovisnosti Padanije, govor političara Umberta Bossija, 15. rujna 1996.

Lega Nord je jednostrano proglasila neovisnost Padanije od Italije 15. rujna 1996. godine u Veneciji. Tog je dana tadašnji predsjednik Lege Nord Umberto Bossi čitajući Deklaraciju padanske neovisnosti proglasio:

»Mi, narod Padanije, danas svečano proglašavamo Padaniju neovisnom federalnom republikom. Danas pružamo jedni drugima naše živote i našu čast.«

Slijedećih je godina Lega Nord osnovala nepriznati parlament u blizini Mantove, čiji su članovi izabrani na samoorganiziranim izborima, te vladu u Veneciji.

Lega Nord je i predložila zastavu »Alpsko sunce« i državnu himnu, Giuseppe Verdijev Va' pensiero. Lega Nord je pokušala i uspostaviti vlastite masmedije kao televizijski kanal TelePadania, radijski kanal Radio Padania Libera (»Radio Slobodna Padanija«) i dnevne novine La Padania. Kasnije je i osnovana i nogometna reprezentacija Padanije koja je sudjelovala u nekim izdanjima VIVA Prvenstva.