Indukcijski motor

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Indukcijski ili asinkroni (elektro)motor ima rotirajući dio (rotor) na koji se električna energija prenosi beskontaktno (indukcijom) djelovanjem okretnog magnetskog polja koje stvara sustav višefaznih struja u statoru. Prema izvedbi rotorskog namota dijele se na kavezne i klizno-kolutne strojeve. Ovakvi strojevi su jednostavne konstrukcije, robustni i pouzdani u pogonu pa se i najčešće koriste u svim vrstama elektromotornih pogona. Brzina vrtnje rotora je različita od brzine okretanja statorskog polja iz čega je i izveden naziv asinkroni. Razlika brzina, takozvano klizanje, je ključna veličina u teoriji djelovanja i prijenosa energije u stroju. Klizanje kod asinkronih motora je pojava, da se rotor vrti brzinom vrtnje, koja je uvijek manja od sinkrone, tj. manja je od brzine vrtnje okretnog magnetskog polja. Kod sinkronih motora klizanja nema zahvaljujuci dodatnom istosmjernom napajanju ili korištenju permanentnih magneta u rotoru.

Jednofazni asinkroni motor[uredi VE | uredi]

Indukcijski motor može raditi i sa samo jednom fazom (bez okretnog magnetskog polja), ali u tom se slučaju ne može sam pokrenuti (nema potezni moment) i smjer vrtnje mu ovisi o smjeru vanjskog početnog momenta. Da bi se to izbjeglo dodaju se polovi sa kratko spojenim namotom ili pomoćna faza u kojoj se postiže umjetni fazni pomak struje - obično serijskim spajanjem kondenzatora (koji se nakon zaleta motora može i isključiti).

Teorija rada asinkronog motora[uredi VE | uredi]

Ako se između dva suprotna magnetna pola stavi vodič, a kroz vodič pusti električna struja, tada će se vodič izmaknuti iz tog magnetnog polja. Na vodič djeluje sila F, koja ga odmiče iz magnetnog polja. Sila F ovisna je o jakosti magnetske indukcije B, o jakosti struje I u vodiču i o dužini vodiča u magnetskom polju l. Iz toga proizlazi slijedeće:

F=B \cdot l \cdot I

Želi li se magnetsko polje približiti vodiču, vodič će uvijek odmicati od magnetskog polja. Smjer sila kojom magnetsko polje djeluje na vodič određuje se pravilom lijeve ruke. Ako se kroz vodič ne pusti struja, on će mirovati. Priključi li se na krajeve tog vodiča vrlo osjetljivi voltmetar, vodič uhvati čvrsto nekim izolacijskim materijalom, a pomiču se magnetski polovi ( dakle i magnetsko polje ) u jednu stranu; tako da silnice sijeku vodič, može se zapaziti kako se kazaljka voltmetra pomiče. Voltmetar tada registrira napon. Taj napon je veći što je magnetsko polje jače, što je brže njegovo kretanje i što je veća dužina vodiča zahvaćena homogenim magnetskim poljem.

Inducirani napon E1 razmjeran je gustoći magnetskog toka B, brzini njegova kretanja v i dužini vodiča u tom polju l:

E=B \cdot l \cdot v

Smjer induciranog napona određuje se pravilom desne ruke. U oba primjera; magnetsko polje je homogeno i kretanja su uvijek okomita.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]