Inge Appelt

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Inge Appelt
Inge Appelt
Rođenje 1. siječnja 1943. (Osijek, Hrvatska)
Pseudonim(i) Ingeborg Appelt
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Inge Appelt (Osijek, 1. siječnja 1943.), hrvatska je kazališna, televizijska i filmska glumica.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Osnovnu i srednju školu završila je u Osijeku, a potom u Zagrebu upisuje Akademiju za kazališnu umjetnost, gdje 1966. diplomira u klasi Georgija Para. Od 1. listopada 1966. članica je ansambla Zagrebačkog dramskog kazališta (danas GDK Gavella). U svom matičnom teatru debitira ulogom Marianne u Molierovu Škrcu, u režiji Božidara Violića. Slijede brojne nezaboravne uloge u predstavama kao što su Ibsenov Neprijatelj naroda i Kuća lutaka, Zločin i kazna F. M. Dostojevskog, Brechtov Život Galilejev i Majka Courage, Krležino Kraljevo, Večeras improviziramo Luigija Pirandella, Shakespeareov Macbeth, San Ivanjske noći i Kralj Lear, Čehovljevi Ivanov i Tri sestre, Begovićev Pustolov pred vratima, Marinkovićeva Glorija, Williamsova Mačka na vrućem limenom krovu...

Posebno je važna njena suradnja s kazališnom družinom KPGT. Prva predstava kojom se KPGT predstavio publici, bila je Oslobođenje Skoplja Dušana Jovanovića u režiji Ljubiša Ristića, s njom i Radom Šerbedžijom u glavnim ulogama. Predstava je premijerno izvedena na Gornjem Gradu u Zagrebu, u lipnju 1978. Zadnji put je igrana u Lenjingradu, u lipnju 1991. Predstava je izvedena 800 puta, od čega 36 puta na turneji u Australiji, 78 puta na turneji po Americi i preko 30 puta u raznim gradovima Europe i Meksika. Ta predstava bila je s jedne strane dočekana kao veliki kazališni novum i pozitivni eksperiment (glazba sastava Leb i sol, glumci naturšćici- zagrebački odvjetnik Vladimir Rubčić), no neki su imali i velike ograde od toga, zbog njezinog prekomjernog bratstva i jedinstva (malo srpski, malo hrvatski, malo makedonski, malo slovenski, malo albanski,). U svakom slučaju predstava je podigla dosta prašine, i pokupala brojne nagrade (pet nagrada na Sterjinom pozorištu,[1] OBBIE New York).[2]

U matičnom teatru najuspješnije predstave u kojima je glumila bile su Kraljevo Miroslava Krleže u režiji Dine Radojevića, kultna predstava hrvatskog kazališta sa 173 izvedbe. Također je uspješna bila predstava Priče iz Bečke šume (Ödön von Horváth) u režiji Koste Spaića sa 101 izvedbom. Glumila je i u jednoj od najuspješnijih predstava novije povijesti GDK Gavella, predstavi Mjesec dana na selu I.S. Turgenjeva, u režiji Paola Magellia, a koja je neprekidno na repertoaru kazališta bila od 1998. do 2011. godine, te je u tom razdoblju odigrana 135 puta.

Surađivala je s brojnim redateljima, među kojima su i Kosta Spaić, Joško Juvančić, Georgij Paro, Dino Radojević, Vanča Kljaković, Tomislav Radić, Miro Međimorec, Vladimir Gerić, Želimir Mesarić, Ivica Kunčević, Marin Carić, Petar Veček i već spomenuti Paolo Magelli. Igrala je i u predstavama Teatra &TD, Kazalištu Kerempuh, na Dubrovačkim ljetnim igrama i na Splitskom ljetu.

Jedna je od najomiljenijih hrvatskih filmskih glumica, te ju je u velikoj anketi filmskih profesionalaca i kritičara provedenoj 2005. godine hrvatski filmski časopis Hollywood svrstao u 20 najboljih hrvatskih filmskih glumica svih vremena. Glumila je u trideset dugometražnih filmova, među kojima svakako valja spomenuti filmove Ljubav i poneka psovka, U gori raste zelen bor, Maršal i Fine mrtve djevojke. Često glumi i na televiziji i to u vrlo popularnim televizijskim serijalima kao što su Kapelski kresovi i Dirigenti i muzikaši. Tu je i tridesetak TV drama, sedamdesetak radijskih drama, kao i tri TV opere. Za svoj je glumački rad dvaput nagrađena na Susretima kazališta Hrvatske (za uloge Avdotje Nazarovne u Čehovljevom Ivanovu te Lence u Jovanovićevom Oslobođenju Skoplja), a dobila je i nagrade na Gavellinim večerima (za Mašu u Tri sestre A.P. Čehova) i na Sterijinom pozorju (također za Lence u Oslobođenju Skoplja).

Filmografija[uredi | uredi kôd]

Televizijske uloge[uredi | uredi kôd]

Filmske uloge[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Oslobođenje Skoplja, na portalu Sterijino pozorje. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. listopada 2011. Pristupljeno 7. listopada 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. http://www.facebook.co/group.php?gid=259277844348[neaktivna poveznica] KPGT Theatre na Facebooku