Ranko Marinković

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ranko Marinković
Ranko Marinkovic STG44585.gif
Ranko Marinković
Rođenje 22. veljače 1913., Vis, Hrvatska
Smrt 28. siječnja 2001., Zagreb, Hrvatska
Zanimanje književnik
Nacionalnost Hrvat

Ranko Marinković (Vis, 22. veljače 1913. - Zagreb, 28. siječnja 2001.), bio je hrvatski književnik i akademik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. godine na Visu gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu od 1931. do 1935. godine studirao romanistiku gdje ju je i diplomirao 1935. godine.[1][2] Tijekom Drugoga svjetskog rata u Splitu je uhićen od Talijana, te je interniran u logor Ferramonte (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. godine odlazi u Bari, i prebacuje se u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između 1946. i 1950. godine. Godinu poslije, 1951. godine, postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. 1983. godine postaje redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pri kraju života bio je HDZ-ov zastupnik u Skupštini Grada Zagreba.

Umro je u Zagrebu 2001. godine.[2] Pokopan je u Komiži 2. veljače 2001. godine.[3]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Albatros (1939.), drama
  • Proze (1948.), prozna zbirka
  • Ni braća ni rođaci (1949.), prozna zbirka
  • Oko Božje (1949.), prozna zbirka
  • Geste i grimase (1951.), zbirka kritika i eseja
  • Pod balkonima (1953.), prozna zbirka
  • Ruke (1953.), prozna zbirka[4]
  • Glorija (1955.), dramski mirakul[5]
  • Poniženje Sokrata (1959.), prozna zbirka
  • Karneval i druge priopovijetke (1964.), prozna zbirka
  • Kiklop (1965.), roman
  • Politeia ili Inspektorove spletke (1977.), dramski vodvilj
  • Zajednička kupka (1980.), roman[6]
  • Pustinja (1982.), drama
  • Nevesele oči klauna (1986.), zbirka kritika, eseja i intervjua[7]
  • Never more (1993.), roman

Objavljena su mu sabrana djela (1982., 1988., 2008.–2009.), izabrana djela (1981., 2002.–2004.) te kraći izbori (Tri drame, 1977., U znaku vage, Zagreb, 1995., Izbor iz djela, Vinkovci, 2000.).[8]

Značaj[uredi VE | uredi]

Književnom opusu Ranka Marinkovića po vrijednosti pripada mjesto na vrhu hrvatske književnosti druge polovice dvadesetog stoljeća.[9]

Citati[uredi VE | uredi]

  • "Nemojte me hvaliti jer bih se na nebu mogao postidjeti", govorio je prije smrti Marinković.[10]

Nagrade, odličja i priznanja[uredi VE | uredi]

Spomen[uredi VE | uredi]

  • Godišnja nagrada Večernjega lista za najbolju kratku priču od 2001. godine nosi naziv Nagrada "Ranko Marinković".
  • Od 2002. godine u Komiži se, svake druge godine u rujnu, održavaju Dani Ranka Marinkovića.[10]
  • 2002. godine Gradska knjižnica u Komiži preimenovana je u Knjižnicu Ranka Marinkovića.[10]
  • U Visu je 2008. godine osnovana Memorijalna zbirka Ranko Marinković sa svrhom očuvanja uspomene na njegovo životno djelo.
  • 2013. godine povodom 100. obljetnice rođenja Hrvatska pošta izdala je marku s njegovim likom u seriji Znameniti Hrvati.[8][12]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura
  1. Marinković, Ranko, Višnja Rogošić, leksikon.muzej-marindrzic.eu, pristupljeno 13. listopada 2017.
  2. 2,0 2,1 M. Čale. Marinković, Ranko. Hrvatska književna enciklopedija, LZMK, Arhivirano iz izvornika 29. siječnja 2016., preuzeto 13. listopada 2017.
  3. Bogoljub Mitraković, Vis i Hrvatska slave otočnog Voltairea, Slobodna Dalmacija, 23. veljače 2013., pristupljeno 13. listopada 2017.
  4. Ova zbirka, u različitim izdanjima, sadrži pripovijetke Suknja, Prah, Anđeo, Koštane zvijezde, Benito Floda von Reltih, Ruke, Zagrljaj, Karneval, Mrtve duše, U znaku vage i Samotni život tvoj.
  5. M.L., Glorija, lektire.hr, pristupljeno 13. listopada 2017.
  6. Ranko Marinković - Zajednička kupka - interpretacija lektira, lektire.me, pristupljeno 13. listopada 2017.
  7. Ova zbirka sadrži dio kritika i eseja već objavljenih u kjizi Geste i grimase i dopunjena je autorovim intervjuima
  8. 8,0 8,1 8,2 Marinković, Ranko, Tea Rogić Musa i Filip Hameršak (2016.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 13. listopada 2017.
  9. Marinković, Ranko, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 29. siječnja 2016.
  10. 10,0 10,1 10,2 Pajo Bilinović, O Marinkoviću samo komiški iskreno, vecernji.hr, 16. rujna 2002., pristupljeno 13. listopada 2017.
  11. Pjesnički susreti u Podstrani. Dr. Ivanu Golubu uručeno priznanje "za osobit doprinos hrvatskoj književnosti", ika.hr, pristupljeno 16. rujna 2017.
  12. Znameniti Hrvati 2013. - Ranko Marinković, epostshop.hr, pristupljeno 13. listopada 2017.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Ranko Marinković
Mrežna mjesta