Ranko Marinković

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ranko Marinković
Ranko Marinkovic STG44585.gif
Ranko Marinković
Rođenje 22. veljače 1913.
Smrt 28. siječnja 2001.
Zanimanje književnik
Nacionalnost Hrvat

Ranko Marinković (Vis, 22. veljače 1913. - Zagreb, 28. siječnja 2001.) hrvatski književnik i akademik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. na Visu gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu je završio Filozofski fakultet. Tijekom 2. svjetskog rata u Splitu je uhićen od Talijana, te je interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. odlazi u Bari, i prebacuje se u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između 1946. i 1950. Godinu poslije 1951. postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. 1983. godine postaje redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pri kraju života biva HDZ-ov zastupnik u Skupštini Grada Zagreba. Umire 2001. godine.[1]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Albatros (1939.), drama
  • Proze (1948.), prozna zbirka
  • Ni braća ni rođaci (1949.), prozna zbirka
  • Oko Božje (1949.), prozna zbirka
  • Geste i grimase (1951.), zbirka kritika i eseja
  • Pod balkonima (1953.), prozna zbirka
  • Ruke (1953.), prozna zbirka [2]
  • Glorija (1955.), dramski mirakul [3]
  • Poniženje Sokrata (1959.), prozna zbirka
  • Karneval i druge priopovijetke (1964.), prozna zbirka
  • Kiklop (1965.), roman
  • Politeia ili Inspektorove spletke (1977.), dramski vodvilj
  • Zajednička kupka (1980.), roman [4]
  • Pustinja (1982.), drama
  • Nevesele oči klauna (1986.), zbirka kritika, eseja i intervjua [5]
  • Never more (1993.), roman

Nagrade[uredi VE | uredi]

Značaj[uredi VE | uredi]

Književnom opusu Ranka Marinkovića po vrijednosti pripada mjesto na vrhu hrvatske književnosti druge polovice dvadesetog stoljeća.[6]

Godišnja nagrada Večernjeg lista za najbolju kratku priču od 2001. godine nosi naziv Nagrada "Ranko Marinković".

U Visu je 2008. godine osnovana Memorijalna zbirka Ranko Marinković sa svrhom očuvanja uspomene na njegovo životno djelo.

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura
  1. Marinković, Ranko, Hrvatska književna enciklopedija, LZMK, www.lzmk.hr, pristupljeno 29. siječnja 2016.
  2. Ova zbirka, u različitim izdanjima, sadrži pripovijetke Suknja, Prah, Anđeo, Koštane zvijezde, Benito Floda von Reltih, Ruke, Zagrljaj, Karneval, Mrtve duše, U znaku vage i Samotni život tvoj
  3. www.lektire.hr/glorija
  4. www.lektire.me/prepricano/ranko-marinkovic-zajednicka-kupka
  5. Ova zbirka sadrži dio kritika i eseja već objavljenih u kjizi Geste i grimase i dopunjena je autorovim intervjuima
  6. Marinković, Ranko, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 29. siječnja 2016.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Ranko Marinković
Mrežna mjesta