Ranko Marinković

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Ranko Marinković
Ranko Marinkovic STG44585.gif
Ranko Marinković
Rođenje 22. veljače 1913., Vis, Hrvatska
Smrt 28. siječnja 2001., Zagreb, Hrvatska
Zanimanje književnik
Nacionalnost Hrvat

Ranko Marinković (Vis, 22. veljače 1913. - Zagreb, 28. siječnja 2001.), bio je hrvatski književnik i akademik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. godine na Visu gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu od 1931. do 1935. godine studirao romanistiku gdje ju je i diplomirao 1935. godine.[1][2] Tijekom Drugoga svjetskog rata u Splitu je uhićen od Talijana, te je interniran u logor Ferramonte (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. godine odlazi u Bari, i prebacuje se u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između 1946. i 1950. godine. Godinu poslije, 1951. godine, postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. 1983. godine postaje redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pri kraju života bio je HDZ-ov zastupnik u Skupštini Grada Zagreba. Kao gradski zastupnik zalagao se za promjenu imena tadašnjeg Trga maršala Tita (današnji Trg Republike Hrvatske).[3] Umro je u Zagrebu 2001. godine.[2] Pokopan je u Komiži 2. veljače 2001. godine.[4]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Albatros (1939.), drama
  • Proze (1948.), prozna zbirka
  • Ni braća ni rođaci (1949.), prozna zbirka
  • Oko Božje (1949.), prozna zbirka
  • Geste i grimase (1951.), zbirka kritika i eseja
  • Pod balkonima (1953.), prozna zbirka
  • Ruke (1953.), prozna zbirka[5]
  • Glorija (1955.), dramski mirakul[6]
  • Poniženje Sokrata (1959.), prozna zbirka
  • Karneval i druge priopovijetke (1964.), prozna zbirka
  • Kiklop (1965.), roman
  • Politeia ili Inspektorove spletke (1977.), dramski vodvilj
  • Zajednička kupka (1980.), roman[7]
  • Pustinja (1982.), drama
  • Nevesele oči klauna (1986.), zbirka kritika, eseja i intervjua[8]
  • Never more (1993.), roman

Objavljena su mu sabrana djela (1982., 1988., 2008.–2009.), izabrana djela (1981., 2002.–2004.) te kraći izbori (Tri drame, 1977., U znaku vage, Zagreb, 1995., Izbor iz djela, Vinkovci, 2000.).[9]

Značaj[uredi VE | uredi]

Književnom opusu Ranka Marinkovića po vrijednosti pripada mjesto na vrhu hrvatske književnosti druge polovice dvadesetog stoljeća.[10]

Citati[uredi VE | uredi]

  • "Nemojte me hvaliti jer bih se na nebu mogao postidjeti", govorio je prije smrti Marinković.[11]

Nagrade, odličja i priznanja[uredi VE | uredi]

Spomen[uredi VE | uredi]

  • Godišnja nagrada Večernjega lista za najbolju kratku priču od 2001. godine nosi naziv Nagrada "Ranko Marinković".
  • Od 2002. godine u Komiži se, svake druge godine u rujnu, održavaju Dani Ranka Marinkovića.[11]
  • 2002. godine Gradska knjižnica u Komiži preimenovana je u Knjižnicu Ranka Marinkovića.[11]
  • U Visu je 2008. godine osnovana Memorijalna zbirka Ranko Marinković sa svrhom očuvanja uspomene na njegovo životno djelo.
  • 2013. godine povodom 100. obljetnice rođenja Hrvatska pošta izdala je marku s njegovim likom u seriji Znameniti Hrvati.[9][13]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura
  1. Marinković, Ranko, Višnja Rogošić, leksikon.muzej-marindrzic.eu, pristupljeno 13. listopada 2017.
  2. 2,0 2,1 M. Čale. Marinković, Ranko. Hrvatska književna enciklopedija, LZMK, Arhivirano iz izvornika 29. siječnja 2016., preuzeto 13. listopada 2017.
  3. Dražen Budiša: Mediji prešućuju, a ugledni Ranko Marinković bio je promjenu imena Trga maršala Tita, Maxportal.hr, 2. srpnja 2017., pristupljeno 10. ožujka 2018.
  4. Bogoljub Mitraković, Vis i Hrvatska slave otočnog Voltairea, Slobodna Dalmacija, 23. veljače 2013., pristupljeno 13. listopada 2017.
  5. Ova zbirka, u različitim izdanjima, sadrži pripovijetke Suknja, Prah, Anđeo, Koštane zvijezde, Benito Floda von Reltih, Ruke, Zagrljaj, Karneval, Mrtve duše, U znaku vage i Samotni život tvoj.
  6. M.L., Glorija, lektire.hr, pristupljeno 13. listopada 2017.
  7. Ranko Marinković - Zajednička kupka - interpretacija lektira, lektire.me, pristupljeno 13. listopada 2017.
  8. Ova zbirka sadrži dio kritika i eseja već objavljenih u kjizi Geste i grimase i dopunjena je autorovim intervjuima
  9. 9,0 9,1 9,2 Marinković, Ranko, Tea Rogić Musa i Filip Hameršak (2016.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 13. listopada 2017.
  10. Marinković, Ranko, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 29. siječnja 2016.
  11. 11,0 11,1 11,2 Pajo Bilinović, O Marinkoviću samo komiški iskreno, vecernji.hr, 16. rujna 2002., pristupljeno 13. listopada 2017.
  12. Pjesnički susreti u Podstrani. Dr. Ivanu Golubu uručeno priznanje "za osobit doprinos hrvatskoj književnosti", ika.hr, pristupljeno 16. rujna 2017.
  13. Znameniti Hrvati 2013. - Ranko Marinković, epostshop.hr, pristupljeno 13. listopada 2017.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Ranko Marinković
Mrežna mjesta