Ino Perišić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Ino Perišić
Ino Perišić
Biografski podatci
Datum rođenja 22. kolovoza 1920.
Dubrovnik, Hrvatska Flag of Croatia.svg
Datum smrti 24. listopada 1987.
Zagreb, Hrvatska Flag of Croatia.svg
Djelo
Razdoblje 1943. – 1987.
Poznatija djela Simfonijski ples »Linđo«
Balkanske pitoreske
Mala plesna suita
Divertimento
Scherzo
Folklorne meditacije
Legenda
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Ino Perišić (Dubrovnik, 22. kolovoza 1920.Zagreb, 24. listopada 1987.), hrvatski dirigent i skladatelj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Osnovnu glazbenu naobrazbu Ino Perišić stekao je u rodnom gradu. Dirigiranje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Umjetničku karijeru započeo je 1943. kao korepetitor i dirigent Opere HNK u Osijeku. Kao operni dirigent djelovao je u Zagrebu (1950.-1955. i 1965.-1967.), Mariboru (1955./56.), Skopju (1956.-1965.) i Rijeci (1967.-1974.). Od 1974. godine pa sve do umirovljenja bio je dirigent Opere HNK u Zagrebu. Iako je bio poznatiji kao dirigent, Ino Perišić ostavio nam je u nasljeđe i dvadesetak svojih skladateljskih ostvarenja. Pretežito su to skladbe za veliki simfonijski orkestar, no ima i zanimljivih djela za komorne ansamble i sastave. Skladao je nekoliko popijevki za glas i klavir, ali i klavirsku pratnju za brojne pjesme raznih autora. Bio je dugogodišnji član Hrvatskoga društva skladatelja[1] i Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika.[2]

Značajke Perišićeve glazbe[uredi VE | uredi]

Skladbe Ina Perišića odaju sve karakteristike tzv. nacionalnog smjera u hrvatskoj glazbi. U njegovim simfonijskim i komornim djelima osjeća se snažan utjecaj hrvatske folklorne tradicije, ali gotovo jednako i – s obzirom na prostor i vrijeme u kojem je živio i djelovao – utjecaji glazbenoga folklora drugih naroda bivše Jugoslavije. Njegova prva i vjerojatno najpoznatija skladba, Simfonijski ples „Linđo”, glazbena je uspomena na rodni Dubrovnik. Ali i u drugim Perišićevim skladbama ima glazbenih tema koje svojim melodijskim, ritamskim ili harmonijskim obilježjima neodoljivo podsjećaju na izvorni folklorni predložak. Krsto Odak, Jakov Gotovac, Krešimir Baranović i Boris Papandopulo tek su neki od suvremenika od kojih je učio i čijim se skladbama divio. Mnoga su njihova djela također snažno obilježila umjetnički put Ina Perišića kao dirigenta i skladatelja.

Djela[uredi VE | uredi]

Neke svoje skladbe – primjerice Folklorne meditacije – Ino Perišić je uvijek iznova dorađivao, a neke su se partiture – poput Concertina za dvije flaute i orkestar iz 1964. ili pak Dua za fagot i flautu iz 1967. – izgubile (!?). U Fonoteci Hrvatskoga radija postoje tek dvije snimke Perišićevih djela: Mala plesna suita (snimka iz 1964. godine, Simfonijski orkestar RTB i dirigent Mladen Jagušt) i Scherzo op.6 (snimka iz 1974. godine, Zagrebački simfoničari RTZ i dirigent Josef Daniel). Za neke je skladbe danas gotovo nemoguće utvrditi točno vrijeme njihova nastanka, a često se razlikuju i podatci koje u svojim člancima i knjigama navode hrvatski muzikolozi Krešimir Kovačević i Lovro Županović.

  • Simfonijski ples „LINĐO“ op.1 za veliki simfonijski orkestar, 1950. (rev. 1957.)
  • Balkanske pitoreske op.3 za veliki simfonijski orkestar, 1956. (rev. 1980.)
  • Mala plesna suita za simfonijski orkestar, 1962.
  • Divertimento za gudački orkestar, oko 1970.
  • Scherzo op.6, plesna igra za veliki simfonijski orkestar, 1974.
  • Folklorne meditacije za simfonijski orkestar (1. verzija), 1974.
  • Folklorne meditacije op.10 za kvintet drvenih puhača, 1975.
  • Koncertni stavak (Allegretto comodo) za kvintet limenih puhača, 1977.
  • Folklorne meditacije za simfonijski orkestar (2. verzija), 1978.
  • Linđo op.7 za klavir i gudački orkestar, 1980.
  • Simfonijske folklorne meditacije op.9 za simfonijski orkestar, 1980.
  • Legenda op.14 za simfonijski orkestar, 1981.
  • Linđo op.15 za klavir, lijericu i gudače, 1982.
  • Svečana fanfara za sekstet limenih puhača (3 trube i 3 trombona)
  • Grički top za glas i klavir, stihovi: Lav Olgin
  • Kaj se furiš za glas i klavir, stihovi: Stjepan Tkalec
  • Svu noć mi soko prepjeva za muški zbor (obrada narodne pjesme)

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. Andreis, Josip: Iz hrvatske glazbe. Studije i članci, Zagreb: Muzikološki zavod Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišna naklada Liber, 1979.
  2. Kovačević, Krešimir: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966., str. 221.
  3. Kovačević, Krešimir: »PERIŠIĆ, Ino«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1977., sv. 3, str. 61.
  4. Županović, Lovro: Stoljeća hrvatske glazbe, Zagreb: Školska knjiga, 1980., str. 309.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Hrvatsko društvo skladatelja: Ino Perišić, pristupljeno 14. lipnja 2014.
  2. Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika: Članovi, pristupljeno 14. lipnja 2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]