Isak Samokovlija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Isak Samokovlija
Rođenje Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Goražde, 3. rujna 1889.
Smrt Flag of SFR Yugoslavia.svg Sarajevo, 15. siječnja 1955.
Zanimanje liječnik, pisac
Nacionalnost Židov
Književne vrste drame, pripovijetke

Isak Samokovlija (Goražde, 3. rujna 1889.Sarajevo, 15. siječnja 1955.) bio je bosanskohercegovački književnik, autor djela sa bosansko-židovskom tematikom. Po zanimanju je bio liječnik. Živio je u Goraždu, Fojnici i Sarajevu.

Životopis[uredi VE | uredi]

Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, tada dijelu Austro-Ugarskog carstva, 3. rujna 1889. u obitelji sefardskih Židova.[1] Njegova obitelj se doselila iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija. Nakon djetinjstva provedenog u Goraždu, odlazi u Sarajevo i završava gimnaziju, te studira medicinu u Beču.[2] Nakon studija, radio je kao liječnik u Goraždu, Fojnici i Sarajevu.[3] Svoju prvu pripovijetku "Rafina avlija" objavljuje 1927. a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki "Od proljeća do proljeća" u izdanju Grupe sarajevskih književnika.

Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu gdje je bio šef jednog odjeljenja. Ubrzo dobija otkaz i biva prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve Židove. Nakon proglašenja NDH, zatvoren je od strane ustaša, te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U proljeće 1945. uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do završetka rata.

Po završetku Drugog svjetskog rata drži razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis "Brazda" od 1948. do 1951., a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom poduzeću "Svjetlost".

Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu. Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića.

Umro je 15. siječnja 1955. u Sarajevu. Sahranjen je na starom židovskom groblju na strmoj padini Trebevića.[4]

Bibliografija[uredi VE | uredi]

  • "Od proljeća do proljeća" 1929. (pripovijetka)
  • "Nosač Samuel", 1946. (pripovijetka)
  • "Solomunovo slovo", 1949. (pripovijetka)
  • "Hanka" (drama)
  • "Plava Jevrejka" (drama)
  • "On je lud" (drama)
  • "Fuzija" (drama)
  • "Tragom života"
  • "Đerdan"
  • "Priča o radostima"

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (Ne)pročitani velikan naše književnosti. Slobodna Bosna (24. siječnja 2014.). pristupljeno 4. studenoga 2015.
  2. Isak Samokovlija - veliki bh. književnik i doktor. Radio Sarajevo (3. rujna 2013.). pristupljeno 4. studenoga 2015.
  3. Manifestacija 'Dani Isaka Samokovlije - Sunce nad Drinom'. Radio Sarajevo (14. siječnja 2014.). pristupljeno 4. studenoga 2015.
  4. Sjećanje na Isaka Samokovliju, književnika i oca Nosača Samuela. Radio Sarajevo (15. siječnja 2014.). pristupljeno 4. studenoga 2015.
Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Isak Samokovlija