Isak Samokovlija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Isak Samokovlija
יצחק סָמוֹקוֹבְלִיָה
Isak samokovlija.jpg
Rođenje Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Goražde, 3. rujna 1889.
Smrt Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Sarajevo, 15. siječnja 1955.
Zanimanje liječnik, pisac
Nacionalnost Židov
Književne vrste drame, pripovijetke
Portal o životopisima

Isak Samokovlija (hebr. יצחק סָמוֹקוֹבְלִיָה) (Goražde, 3. rujna 1889.Sarajevo, 15. siječnja 1955.), bosanskohercegovački književnik židovskog podrijetla, koji je najpoznatiji kao pisac djela sa bosansko-židovskom tematikom. Po zanimanju je bio liječnik. Živio je u Goraždu, Fojnici i Sarajevu.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Markica BH Pošte iz 2006. sa likom Isaka Samokovlije

Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, tada dijelu Austro-Ugarskog carstva, 3. rujna 1889. u obitelji sefardskih Židova.[1] Njegova obitelj se doselila iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija. Nakon djetinjstva provedenog u Goraždu, odlazi u Sarajevo i završava gimnaziju, te studira medicinu u Beču.[2] Nakon studija, radio je kao liječnik u Goraždu, Fojnici i Sarajevu.[3] Svoju prvu pripovijetku "Rafina avlija" objavljuje 1927. a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki "Od proljeća do proljeća" u izdanju Grupe sarajevskih književnika.

Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu gdje je bio šef jednog odjeljenja. Ubrzo dobiva otkaz i biva prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve Židove. Nakon proglašenja NDH, zatvoren je od strane ustaša, te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U proljeće 1945. uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do završetka rata.

Po završetku Drugog svjetskog rata drži razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis "Brazda" od 1948. do 1951., a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom poduzeću "Svjetlost".

Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu. Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića.

Umro je 15. siječnja 1955. u Sarajevu. Sahranjen je na starom židovskom groblju na strmoj padini Trebevića.[4]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Od proljeća do proljeća — Sarajevo, 1929.
  • Pripovijetke — Beograd, 1936.
  • Nosač Samuel — Sarajevo, 1946.
  • Tragom života — Zagreb, 1948
  • Izabrane pripovijetke — Beograd, 1949.
  • Pripovijetke — Sarajevo, 1951.
  • Đerdan — Sarajevo, 1952.
  • Priča o radostima — Zagreb, 1953.
  • Hanka (drama) — Sarajevo, 1954.
  • Plava jevrejka (drama)
  • On je lud (drama)
  • Fuzija (drama)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. (Ne)pročitani velikan naše književnosti. Slobodna Bosna. (24. siječnja 2014.) Pristupljeno 4. studenoga 2015.
  2. Isak Samokovlija - veliki bh. književnik i doktor Radio Sarajevo. (3. rujna 2013.) Arhivirano s izvorne stranice 8. siječnja 2015. Pristupljeno 4. studenoga 2015.
  3. Manifestacija 'Dani Isaka Samokovlije - Sunce nad Drinom' Radio Sarajevo. (14. siječnja 2014.) Arhivirano s izvorne stranice 8. siječnja 2015. Pristupljeno 4. studenoga 2015.
  4. Sjećanje na Isaka Samokovliju, književnika i oca Nosača Samuela Radio Sarajevo. (15. siječnja 2014.) Arhivirano s izvorne stranice 8. siječnja 2015. Pristupljeno 4. studenoga 2015.

Vanjske povezice[uredi | uredi kôd]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Isak Samokovlija