Ivan Hitrec

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ivan Hitrec
Osobni podatci
Puno ime Ivan Hitrec
Nadimak Ico, Ruksak, Sinek
Rođenje 13. travnja 1911.
Smrt 11. listopada 1946.
Položaj napadač
Mlađi uzrasti
1924.1927. HŠK Ilirija Zagreb
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1927.1931.
1931.1932.
1933.
1933.
1933.1940.
HAŠK
Grasshopper Club Zürich
Krajišnik Banja Luka
Šparta Zagreb
HAŠK
Reprezentativna karijera
1929.1939. Flag of Yugoslavia (1918–1941).svg Jugoslavija 14 (9)
Trenerska karijera
1945.
1945.1946.
OŠK Mladost
Dinamo Zagreb (pomoćni trener)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 29. studenoga 2011.

Portal o životopisima
Portal o športu

Ivan 'Ico' Hitrec (Zagreb, 13. travnja 1911.Zagreb, 11. listopada 1946.) smatra se najboljim hrvatskim igračem nogometa u razdoblju prije Drugoga svjetskog rata.

Igračka karijera[uredi | uredi kôd]

Ico Hitrec počeo je igrati nogomet u zagrebačkoj HŠK Iliriji. Kao 14-godišnjak došao je u HAŠK, s 16 godina bio je prvotimac u seniorima a s 18 je već igrao u reprezentaciji Jugoslavije.[1] Kao središnji napadač postaje poznat nakon što je zabio oba gola u pobjedi (2:1) protiv poznatog španjolskog vratara Ricarda Zamore za vrijeme prve noćne utakmice u Zagrebu na stadionu u Kranjčevićevoj ulici kada su se susrele momčadi Zagreba i Madrida 1931. godine.[2][3]

Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalnih igrača otišao je igrati za Grasshoppers u Švicarsku, gdje ga je tada najprestižniji športski časopis u Europi Kicker uvrstio u idealnu postavu europske elitne 11 (jedanaestorke). Igrajući za Grasshoppers u susretu s bečkom Austrijom, u Lausanni 1932. godine, teže je ozlijeđen (prijelom potkoljenice).[4] Nakon oporavka, nastavio je kratko vrijeme igrati u zagrebačkoj Šparti te ponovno u HAŠK-u osvojivši prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1937./38.[4]

Dana 11. listopada 1946. godine u Zagrebu, Ico Hitrec je umro iznenadnom smrću u 35-oj godini života.

U čast Ice Hitreca i Ratka Kaciana, dvojice prerano preminulih legendarnih dinamovih igrača, danas se zove omladinska nogometna škola zagrebačkog Dinama, te nogometno igralište Hitrec Kacian.

Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]

Odigrao je 5 utakmica za reprezentaciju Zagreba i jednu za B reprezentaciju Jugoslavije (1936. godine). Za jugoslavensku A reprezentaciju (između 1929. i 1939. godine) odigrao je 14 utakmica i postigao 9 pogodaka.[4] Prvu utakmicu je odigrao 1929. godine protiv Rumunjske (3:2) u Bukureštu, a posljednju 1939. godine protiv Njemačke (1:5) u Zagrebu.[4]

Ico Hitrec je jedan od sedmorice Hrvata nogometaša koji su bojkotirali nastup za reprezentaciju Jugoslavije na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1930. godine u Urugvaju zbog preseljenja JNS-a iz Zagreba u Beograd. Hrvatski igrači nisu otišli, zajedno s tadašnjim izbornikom Antom Pandakovićem, a momčad je naposljetku bila sastavljena od igrača iz beogradskih klubova.[5]

Trenerska karijera[uredi | uredi kôd]

Poslije Drugog svjetskog rata kraće vrijeme bio je trener OŠK Mladosti iz Zagreba.[4]

Športsko-administrativna karijera[uredi | uredi kôd]

Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je tehnički referent HAŠK-a.[4] Nakon Drugog svjetskog rata bio je prvi tehnički referent Dinama,[4] 1945. godine, u čijoj su radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje dresova koji je poslije ponio ime Dinamo Zagreb.

Priznanja[uredi | uredi kôd]

Grasshopper Club Zürich

  • Švicarski nogometni kup (1): 1932.

HAŠK

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Sam Hitrec je uvijek govorio da mu nije drago izvoditi udarce s 11 metara (penale ili jedanaesterce) jer su "pre blizu" (vratima). Kao vrhunski sprinter bio je sposoban sprintati 100 metara ispod 12 sekundi što je u njegovo vrijeme bilo poprilično brzo uzevši u obzir da je u isto vrijeme Jesse Owens trčao 100 metara za 10,30 sekundi.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. HAŠK obilježio 108. godišnjicu Preuzeto 29. studenoga 2011.
  2. Magdić, Zvonimir, Legende zagrebačkog nogometa, Spot, Zagreb, 1996., ISBN 953-96851-0-9, str. 65.-67.
  3. GNK Dinamo, Punih šest desetljeća maksimirskog svjetla, objavljeno 12. listopada 2020., pristupljeno 10. travnja 2021.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 Nogometni leksikon: Hitrec, Ivan (Ico) Preuzeto 29. studenoga 2011.
  5. Slobodna Dalmacija: Ćiro Blažević: Mislio sam da ću umrijeti, no u Kini sam promijenio mišljenje Preuzeto 29. studenoga 2011.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]