Ivan Marojević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ivan Marojević
Ivan Maroević.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 1772.
Mjesto rođenja Novi kod Gospića, Kraljevina Hrvatska u sastavu Habsburške Monarhije
Datum smrti 13. ožujka 1831.
Mjesto smrti Beč, Austrijsko Carstvo
Nacionalnost Hrvat
Titule barun
Opis vojnoga službovanja
Čin pukovnik
Ratovi Hrvatsko-osmanski ratovi, Francuski revolucionarni ratovi, Napoleonski ratovi
Vojska Habsburška vojska
Odlikovanja Viteški križ Vojnog reda Marije Terezije (1811.)

Ivan Marojević (pisan i kao Maroević, a u stranim izvorima Johann Freiherr von Maroevich), (Novi kod Gospića, Kraljevina Hrvatska u sastavu Habsburške Monarhije, 1772.Beč, Austrijsko Carstvo, 13. ožujka 1831.) hrvatski plemić i časnik u službi Habsburške vojske, s činom pukovnika.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ivan barun Marojević rodio se 1772. godine Novom kod Gospića (današnjem Ličkom Novom). U Plemenskom rječniku Ličko-krbavske županije iz 1915. godine, autora Radoslava M. Grujića, navodi se Ivan barun Maroević kao znameniti lički kapetan koji potječe iz plemena Marojevića.

Već u ranoj mladosti je, s trinaest godina, stupio kao kadet u Otočku graničarsku pukovniju. Godine 1788. odaslan je kao pratnja, kasnije proslavljenom, Josipu Filipu Vukasoviću, tada satniku Ličke (Gospićke) graničarske pukovnije, u diplomatskoj misiji u mletački Bokokotorski zaljev i susjednu Crnu Goru. Kasnije je prešao u Slunjsku graničarsku pukovniju, gdje je kao potporučnik (Unterleutnant) sudjelovao i istaknuo se svojom vještinom u Austrijsko-turskom ratu (1787-1791.), i to u bitkama koje su se protiv Turaka vodile na području Like i Korduna.

U ratu protiv revolucionarne Francuske borio se u Italiji, gdje se u kolovozu 1796. godine, kao natporučnik (Oberleutnant) Otočke graničarske pukovnije, istaknuo u bitki kod jezera Garda. Godine 1798. opet se našao u Boki kotorskoj, gdje je pratio generala Matiju Rukavinu pri njegovu preuzimanju zapovjedništva nekadašnjih mletačkih posjeda u Dalmaciji i Albaniji koje je Habsburška monarhija stekla mirom u Campoformiju, čime je prestala postojati Mletačka Republika. I ovaj put se Marojević pokazao kao vješt i sposoban vojnik, uspostavljajući mir i red, budući da je to područje bilo politički i vojno vrlo nemirno, jer je mletačko stanovništvo u gradovima poput Kotora i Risana pružalo otpor, a svoje teritorijalne apetite iskazivali i Turci i Crnogorci.

Godine 1809. nalazio se Marojević u Dalmaciji i Lici, gdje je sudjelovao u bitkama protiv napoleonove vojske, na čelu s maršalom Marmontom. Imao je čin satnika i zapovijedao je jednom četom sastavljenom od Ličana. Svojom upornošću i vještinom uspio je u mjesecu svibnju u bitkama kod Bilaja i okolnih naselja, prijevoja i mostova, vodivši tada jedan divizion, nanijeti teške gubitke Francuzima, zarobiti im ljudstvo, oružje i streljivo, te spriječiti njihovo daljnje napredovanje. Za izuzetnu sposobnost i pritom iskazanu hrabrost, odlikovan je Viteškim križem Vojnog reda Marije Terezije, koji mu je svečano dodijeljen na 87. promociji 1811. godine. Za svoje zasluge dobio je i barunstvo.

Službovao je potom u više pukovnija, među kojima i u Prvoj banskoj pukovniji, a u kolovozu 1819. godine, u činu pukovnika, postao je zapovjednik Križevačke graničarske pukovnije. U tom svojstvu je i završio vojnu karijeru u travnju 1830., stupivši u mirovinu nakon 43 godine aktivne službe. Nije, međutim, dugo uživao u njoj, jer je već 13. ožujka 1831. preminuo u Beču u 59. godini života.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]