Prijeđi na sadržaj

Josip Margitaj

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s József Margitai)
Josip Margitaj o. 1884.

Josip Margitaj (Margitai József, rođ. Jožef Majhen, ponegdje Majhon) (Črenšovci, 9. ožujka, 1854.Budimpešta, 6. lipnja, 1934.) hrvatski je pisac, učitelj, političar, propagandist, mađaron.

Rodio se u današnjom Prekmurju (Slovenska krajina) kod Lendave. Otac mu je bio Franc (Franjo) Majhen, pučki učitelj iz Međimurja, a majka je Ana Titler. Njegova obitelj odselila se u Međimurje u Sveti Martin. 1878. godine promijenio je svoje prezime na Margitai/Margitaj. Pohađao je gimnaziju u Velikoj Kaniži, učiteljske škole u Čurguju i Budimpešti. Po privatnom tečaju postao je učitelj glazbe. 1873. godine u Selnici bio je učitelj, ranije u Čakovcu, 1879. godine već je obrazovao učitelje. Kasnije je postao učitelj pjevanja na Državnoj Učiteljskoj školi u Čakovcu, od 1890. godine već je ravnatelj ove škole.

1880. godine započeo je svoju propagandu protiv Hrvata: mađarizaciju Međimurja. Margitaj je izmislio ideju medjimurskog jezika, koji nije hrvatski jezik, nego odiljena jezična porodica. Margitaj je i poricao, da međimursko-kajkavsko narječje ima sličnost ili istovjetnost s kajkavštinom. Po Margitaju Međimurci su uvijek na međimurštini pisali, ovdje argumentira i na Mihajla Bučića, koji je u 16. stoljeću pisao knjige, koje su imale međimurske elemente, a Bučić je zvao svoj jezik hrvatskim. Margitajove tvrdnje nemaju jezične vjerodostojnosti, nego nacionalističku i šovinističku pozadinu. Margitaj je bio rođen među Slovencima, u ovom zavičaju su u 20. stoljeću također rabili lokalni prekomurskoslovenski jezik, koji je vrlo sličan kajkavskomu narječju i u prvom redu međimurskomu narječju.

Medjimurski kolendar iz 1884. godine bio je instrument propagande mađarizacije, čiji je urednik bio Margitaj

Margitaj je pisao mnoge knjige na međimurskom narječju i mađarskom jeziku. Svoj program o međimurskom književnom jeziku bio je neozbiljan, jer se ni trudio čuvati ili širiti narodni jezik. Ostvario je dvojezični mađarsko-međimurski časopis Megyimurje/Muraköz, koji je bio glavni kordinator mađaronske propagande. Osim toga imao je kalendar Megyimurszki kolendar. Margitaj na medjimurskom narječju pisao je samo pobožna ili mađaronska djela, u kojima je kritizirao Hrvate i Hrvatsku. Htio je da Međimurci mogu razumjeti, zašto im je potrebna mađarizacija. Ako uspoređujemo Margitajov međimurski jezik s prekomurskim jezikom, možemo vidjeti, da su se prekomurski autori trudili ostvariti gospodarsku i drugu terminologiju, te prekomursku beletristiku. Margitaj je slavio samo mađarsku kulturu i povijest te tvrdio, da Hrvati i Međimurci nemaju svoju povijest. Podupirao je postavljenje spomenika Nikoli Zrinskom u Čakovcu, za kojeg je tvrdio, da je bio Mađar.

Mađarskoj vladi je predložio

- odvojiti Međimurje od Zagrebačke nadbiskupije i priključiti biskupiji Veszprém
- Mađare naseliti u Međimurje
- Međimursku djecu i djelatnike poslati u Mađarsku, da mogu naučiti mađarski jezik
- progoniti pristaše hrvatske nacionalne ideje
- zabraniti knjige i časopise na hrvatskom jeziku

Margitaj se trudio uvjeriti strane osobe da svi Međimurci bez iznimke podupiru Mađare i mađarizaciju, te mrze hrvatske panslaviste. Zavaravao je ljude da papa Lav XIII. također istupa u obranu Mađarske i da je protiv Hrvatske. Po Margitaju, Međimurje bi se počelo razvijati, ako bi se Međimurci asimilirali.

Poslije Prvog svjetskog rata, Međimurci su iskoristili prigodu i uz pomoć hrvatskih vojnih postrojbi koje su 24. prosinca 1918. prešle rijeku Dravu, oslobodili se mađarske vlasti. Zbog svoje mađarske nacionalističke politike i svojih postupaka, Margitaj je morao pobjeći preko Mure u Mađarsku.

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Horvát nyelvtan (Hrvatska gramatika), 1881.1884.
  • Muraközi horvát olvasókönyv (Međimurska čitanka), 1882.1884.
  • A szombathelyi magyar póttanfolyamokról és még valami a magyarosításról (O sambotelskih pomoćnih tečajama i o mađarizaciji), 1882.
  • Magyar gyermekdalok a nem magyar ajkú iskolák számára (Mađarske dječje pevke za mađarske škole), 1884.
  • Muraközi magyar olvasókönyv (Međimursko-mađarska čitanka), 1884.
  • Dobre knjige/Jó könyvek a muraközi nép számára 1885.
  • Mali katekizmuš (Mali katekizam), 1885.
  • Veliki katekizmuš (Veliki katekizam), 1886.
  • Biblička poveztnica (Mali biblički naputak), 1886.
  • Rövid zsebszótár. Segédkönyv a horvát és magyar nyelv megtanulására (Kratak džepni rječnik. Pomoćna knjiga za učenje hrvatskog i mađarskog jezika), 1887.1889.
  • Vezérkönyv a magyar írás és olvasás tanításához a horvát és vendajkú iskolákban (Glavna knjiga za čitanje i pisanje u hrvatskih i vendskih/prekomurskih školama), 1896.
  • A csánytornyai m. kir. állami tanítóképző-intézet története és jelen állapotának ismertetése (Povijest deržavne učiteljske škole u Čakovcu i sadašnja stanja), 1896.
  • Magyar ABC és olvasókönyv a muraközi népiskolák számára (Mađarski abecedar i čitanka za međimurske osnovne škole), 1896.
  • Magyar ABC a vend népi iskolák számára (Mađarski abecedar za vendske/prekomurske škole), 1896.
  • Értekezések a tanügy köréből (Rasprava o nastavi), 1898.
  • Gyermekdalok a népiskolák számára (Dječje pevke za osnovne škole), 1898.

Vidite još:

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Vladimir Kalšan–Janko Kalšan: Međimurski biografski leksikon, Čakovec 2012. ISBN 978-953-98293-2-0
  • Megyimurszki-szlovenszki – Nevjerojatna sudbina "međimurskoga jezika" (1. dio), Kaj časopis za književnost, umjetnost, kulturu 1-2, Zagreb 2018. ISNN 0453-1116

Izvori

[uredi | uredi kôd]