Jasna Melvinger

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jasna Melvinger
Rođenje 6. svibnja 1940.
Zanimanje književnica

Jasna Melvinger (Petrovaradin, 6. svibnja 1940.) hrvatska je književnica, jezikoslovka, i sveučilišna profesorica.

Životopis[uredi VE | uredi]

Doktorirala je filološke znanosti na Zagrebačkom sveučilištu, rodom je iz Vojvodine, iz Novog Sada. Piše pjesme, eseje i romane na hrvatskom jeziku, ali i na srpskom jeziku.

U svojoj je struci radila na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu do 1971., kada je odande uklonjena, a zatim također u Novom Sadu, u kulturnoj djelatnosti. Jezikoslovlju se vraća 1976. prvo na Pedagoškoj akademiji, a zatim na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje je predavala u zvanju izvanredne, a potom redovne profesorice. Od 1964. tiska znanstvene radove iz područja lingvističke stilistike i poetike, te iz područja gramatike i leksikologije. Objavila je više udžbenika za srednje škole i nastavu na fakultetu.

Književni rad[uredi VE | uredi]

Kako navodi Milovan Miković: «Pjesništvo J. Melvinger nadasve je lirski intonirano, sklona je elegičnosti i introspekciji, a stihovi su joj profinjeno-sofisticirane intertekstualne tvorevine u koje, ponirući prema petrovaradinsko-srijemskoj jezičnoj zbilji – iz nje je izrasla – interpolira prošlo i sadašnje vrijeme, uspostavljajući pokidane niti između nepotrošene poetike srijemskohrvatskoga govornoga idioma i standardnoga hrvatskoga jezika. Stoga je, primjerice, Vaga s anđelima sretan susret pjesničkog i djela jezikoznalca, što će s knjigom pjesama Ta renesansa, ne još kao posljednja šansa, vjerojatno za dugo još, biti nenadmašiv primjer suvremene hrvatske stihostilistike. U njima nam daruje svoje ispitivačke, versifikacijske i artificijelne ritmometričke tvorbe, koje sa svakim novim čitanjem nude i otkrivaju, u ničim sputanoj igri, s pomjerenim i neočekivanim račvanjem, višesmjerne i mnogoznačne pjesničke slike svijeta. U Dunavskoj klepsidri, pak, rijeka zadobiva značaj neprikosnovene odrednice zavičajne ljubavi, a život u njezinu ozračju promatran iz davnašnjih i današnjih zbivanja melankolični i blagohumorni lirski fluid. Stihovi J. Melvinger ovjekovječuje drevnost, tišinu i spokoj petrovaradinskih ulica, objelodanjujući njeno neponištivo osjećanje svijeta Zastupljena je u više antologija i izbora, a pjesme su joj prevođene na albanski, engleski, francuski, mađarski, rumunjski, rusinski, slovački, slovenski, talijanski i turski. Za svoje je radove nagrađivana konkursnom nagradom Društva književnika Vojvodine, Oktobarskom nagradom Novog Sada, Poveljom DHK Visoka žuta žita, nagradom Goranovo proljeće i drugim visokim priznanjima. Živi i radi u Petrovaradinu».

Pišući o pjesništvu Jasne Melvinger Mile Stojić, među ostalim navodi: «U svome već polustoljetnom književnom životu, Jasna Melvinger objavila je cijelo jedno brdo knjiga. Prominentna književna znanstvenica, jezikoslovka, Literaturwissenschaftlerin, teoretičarka moderne, profesorica na sveučilišnim katedrama u Novom Sadu i Osijeku, najmanje je, izgleda, pisala pjesme – tiskala je jedanaest pjesničkih knjiga u razdoblju od 1958. godine do danas. Vjerujući da je poezija čisti ekstrakt jezika, što se drži u malim kristalnim posudama, ova je autorica ostvarila djelo upečatljivoga lirizma i refleksije, djelo kakvom nema slična u modernome hrvatskom pjesništvu. Skrasivši se u vlastitim tihim oazama, u školjkama intime, koje bruje nekom davnom i samo istančanom uhu dostupnom muzikom, Jasna Melvinger veličanstveno konstituira onu bachelardovsku poetiku prostora, u kome dozrijevaju noći, dozrijeva očaj».


Jasna Melvinger je svojim djelima zastupljena u antologiji hrvatskog pjesništva Skupljena baština, Zagreb, 1993., što ju je priredio prof. dr. sc. Stijepo Mijović Kočan, nadalje u antologiji Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, priredio ju je Milovan Miković, Osijek, 2008., te u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik, Smederevo, 2009. prireditelj Risto Vasilevski [1].

Prinos njezina «pisma» u prozi djelima vojvođanskih Hrvata, uz romane koje su napisale Mara Švel-Gamiršek, Mara Đorđević Malagurski i Marica Vujković. [2], razmatra u tekstu «Mi više ne postojimo?» književnik Milovan Miković, raščlanjujući roman «Bezdan» (2006.) Željke Zelić.

Članica je Društva hrvatskih književnika i Društva književnika Vojvodine. Dobila je prvu nagradu Ilija Okrugić Srijemac za priređivanje, obradu i objelodanjivanje četiri djela Ilije Okrugića Srijemca ("Lirika", "Tri povijesne drame, Miroslava ili borba ljubavi pri opsadi otoka Kandije", "Šaljive poeme" i "Hunjkava komedija").[3]

Djela[uredi VE | uredi]

  • romani
  • Pet sestara - 1972.
  • zbirke pjesama
  • Vodeni cvet - 1958.
  • Sve što diše - 1963.
  • Tako umiru starice - 1967.
  • Svet i svetlost - 1971.
  • Visoke strane ležaja - 1979.
  • Avans za danas - 1985.
  • Ljubavni soneti - 1989.
  • Ta renesansa, ne još kao posljednja šansa - 2002.
  • Vozelnica, izabrane i nove pjesme - 2004.
  • Vaga s anđelima - 2005.
  • Dunavska klepsidra - 2006. (za kojeg je dobila Goranov vijenac)
  • književni ogledi i rasprave
  • Moderna i njena mimikrija u postmoderni - 2003.


Jezikoslovni rad[uredi VE | uredi]

Pisala je radove iz stilistike, leksikologije i gramatike hrvatskog jezika.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata I hrvatski pjesnici iz Vojvodine u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji
  2. Hrvatska riječ Ukazivanje na kršćanske vrednote (Željka Zelić o svom romanu)
  3. (srp.) Jasni Melvinger prva Nagrada "Ilija Okrugić Srijemac" Preuzeto 3. srpnja 2011.
  4. Narodne novine 121/2009. Odluka o odlikovanju Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u očuvanju kulture hrvatskog naroda u Republici Srbiji (pristupljeno 8. svibnja 2017.)

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]