Josip Turčinović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Josip Turčinović (Sveti Petar u Šumi, 30. rujna 1933. - Zagreb, 3. listopada 1990.), hrvatski je teolog i filolog.

Životopis[uredi VE | uredi]

Školovanje[uredi VE | uredi]

Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu. Gimnaziju je započeo u sjemeništu Tršćansko-koparske biskupije u Kopru, a završio 1952. na Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Pazinu. Od 1952. do 1960. studira na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1960. položio licenci­jat iz teologije. Za svećenika je zaređen 22. lipnja 1958. godine. Od 1958. do 1962. godine studirao je slavistiku i komparativnu po­vijest književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Rad na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu[uredi VE | uredi]

Od godine 1962. do 1964., kroz tri je semestra predavao razne teološke dis­cipline na Visokoj bogoslovnoj školi u Pazinu. ­1964. godine izabran je za asi­stenta pri Katedri istočnog bogoslovlja Katoličkog bogoslovnog fa­kulteta u Zagrebu. 1966. je dokto­rirao tezom Odnosi Istočne i Zapadne Crkve kod Krste Pejkića, prilog povije­sti teološke kontroverzije u prvoj polo­vici 18. stoljeća, a 1970. habilitirao studijom Teologija Antuna Vramca (1538­-1587), nakon čega je izabran za docenta i pročelnika Katedre eku­menske teologije, koju je vodio do smrti. Predavao je i staroslavenski, odnosno starohrvatski jezik i književnost, a od godine 1967. također i traktat Misterij Trojedinog Boga. U okviru fakulteta povjerene su mu razne dužnosti. 1966-1969. bio je tajnik Pastoralno-teoloških tje­dana što ih priređuje fakultet. Istovremeno je radio i u Bogoslovskoj smotri, vodio ekumenske delegacije fakulteta ili u njima sudjelovao (Beo­grad, Ljubljana), te sudjelovao na broj­nim međunarodnim i svjetskim susre­tima i kongresima (Chevetogne, Niede­raltaich, Rim, Luzern, Metz). Sudjelovao je i u prijevodu većih koncilskih dokumenata, te svih liturgijskih izdanja obnovljene liturgije. Uređivao je časopise Poslušni Duhu, Kana, Svesci i Volu­mina theologica.

Institut za teološku kulturu laika[uredi VE | uredi]

Godine 1968. fakultetsko vi­jeće imenovalo ga je predstojnikom Instituta za teološku kulturu laika pri Katoličkom bogoslovnom fa­kultetu u Zagrebu, sa zadatkom da ga uspostavi, nađe suradnike i prostorije, te izradi pri­vremeni statut i program rada. To je uspješno ostvario, a institut dje­luje i danas. Kao predstojnik instituta pomogao je u osnivanju istoimenog instituta u Rijeci i pripremama za njegovo osnivanje u Splitu.

Kršćanska sadašnjost[uredi VE | uredi]

Josip Turčinović je veliki dio svoga života i rada uložio u Kršćansku sadašnjost. Taj pothvat nadahnut Dru­gim vatikanskim koncilom započeo je potkraj godine 1966., kada zajedno s Tomislavom J. Šagi-Bunićem i Vjekoslavom Bajsi­ćem priprema časopis Svesci Kršćan­ska sadašnjost. Prvi broj se pojavljuje u sije­čnju 1967. Iz rada na tom časo­pisu uskoro se oblikuje Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije, Kršćanska sadašnjost koji je okupio mnoge djelatnike zauzete za koncilsku obnovu u Hrvatskoj. Centar je crkveno-pravno osnovao zagrebački nadbiskup Fra­njo Šeper, 22. veljače 1968. Od tada pa do kraja života Turčinović je ravnatelj te ustanove, pokretač svih pothvata, urednik časopisa i biblioteka i kreator cjelokupne, osobito izdavačke djelatnosti. U daljnjem razvoju nastalo je Teološko društvo Kršćanska sadašnjost sa svojim razgranatim djelovanjem, kojemu je Josip Turčinović tajnikom i direktorom istoimene njegove izdavačke kuće sve do smrti. U tom poslu ostvario je najširu suradnju i osobne kontakte s brojnim domaćim i inozemnim izdavačima i planirao više značajnih suizdanja. Među monumentalna izdanja spada prvo hrvatsko svečano izdanje Rimskog Misala, Časoslova naroda Božjega, Evanđe­listara. Svojom pronicljivošću vratio je među crkvena izdanja Bibliju Stvarnosti, koja postaje Biblijom Kršćanske sadašnjosti, sa svojih deset izdanja. Istom pronicljivošću i poduzetnošću među izdanja Kršćanske sadašnjosti uvrstio je i prijevod Ilustrirane Biblije mladih, i to ne samo na hrvatskom, već i na polj­skom, češkom, slovačkom, ukrajinskom, ruskom, slovenskom, srpskom, makedonskom, albanskom i mađarskom jeziku. Bio je izvanredno senzibilan za važnost i vrijednost sredstava društvenog priopćavanja. Ostvario je informativnu agenciju AKSA (Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti), te pionirska izdanja ploča i kazeta s crkvenom tematikom. Pred kraj života nastojao je ustrojiti televizijski studio Kršćanske sadašnjosti. Turčinović je imao izoštren osjećaj za povijest spasenja i čovjekovu suodgovornost za svijet. O tome svjedoči osobito njegov film Katolička Crkva u Hrvata i skazanje Trinaest stoljeća kršćanstva izvedeno u Zagrebačkoj katedrali prigodom Nacionalnog euharistijskog kongresa 1984. godine. U duhu koncilske konstitucije Gaudium et spes, trudio se da, kraj svih teškoća, katolička Crkva u Hrvatskoj ostvari što življu i svestraniju dijalošku prisutnost u svim segmentima društvenog života. U svom radu uvijek je imao u vidu i hrvatsko iseljeništvo.

Pastoralni rad[uredi VE | uredi]

Svoju svećeničku službu dugo godina Josip Turčinović je vršio u kapeli Ranjenog Isusa na Trgu bana Jelačića (tadašnjem Trgu Republike). Iz njegovih homilija potekle su liturgijske ideje i vjerski poticaji među sveučilištarcima, a potom i knjige, prevedene i na talijanski jezik. Kao vrsni predavač sudjelovao je na mnogim vjerničkim, osobito svećeničkim skupovima, u vrijeme kad je druga izdavačka djelatnost bila nemoguća.

Umro je u Zagrebu 3. listopada 1990. Pokopan je u rodnom mjestu.

Djela[uredi VE | uredi]

Knjige[uredi VE | uredi]

Zvučni zapisi[uredi VE | uredi]

  • Josip Turčinović: Propovijedi (CD)

Film i kazalište[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: Josip Turčinović
Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Josip Turčinović