Josip Turčinović
Josip Turčinović (Sveti Petar u Šumi, 30. rujna 1933. – Zagreb, 3. listopada 1990.), hrvatski je teolog i filolog.
Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu. Gimnaziju je započeo u sjemeništu Tršćansko-koparske biskupije u Kopru, a završio 1952. na Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Pazinu. Od 1952. do 1960. studira na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1960. položio licencijat iz teologije. Za svećenika je zaređen 22. lipnja 1958. godine. Od 1958. do 1962. godine studirao je slavistiku i komparativnu povijest književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Od godine 1962. do 1964., kroz tri je semestra predavao razne teološke discipline na Visokoj bogoslovnoj školi u Pazinu. 1964. godine izabran je za asistenta pri Katedri istočnog bogoslovlja Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. 1966. je doktorirao tezom Odnosi Istočne i Zapadne Crkve kod Krste Pejkića, prilog povijesti teološke kontroverzije u prvoj polovici 18. stoljeća, a 1970. habilitirao studijom Teologija Antuna Vramca (1538-1587), nakon čega je izabran za docenta i pročelnika Katedre ekumenske teologije, koju je vodio do smrti. Predavao je i staroslavenski, odnosno starohrvatski jezik i književnost, a od godine 1967. također i traktat Misterij Trojedinog Boga. U okviru fakulteta povjerene su mu razne dužnosti. 1966-1969. bio je tajnik Pastoralno-teoloških tjedana što ih priređuje fakultet. Istovremeno je radio i u Bogoslovskoj smotri, vodio ekumenske delegacije fakulteta ili u njima sudjelovao (Beograd, Ljubljana), te sudjelovao na brojnim međunarodnim i svjetskim susretima i kongresima (Chevetogne, Niederaltaich, Rim, Luzern, Metz). Sudjelovao je i u prijevodu većih koncilskih dokumenata, te svih liturgijskih izdanja obnovljene liturgije. Uređivao je časopise Poslušni Duhu, Kana, Svesci i Volumina theologica.
Godine 1968. fakultetsko vijeće imenovalo ga je predstojnikom Instituta za teološku kulturu laika pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, sa zadatkom da ga uspostavi, nađe suradnike i prostorije, te izradi privremeni statut i program rada. To je uspješno ostvario, a institut djeluje i danas. Kao predstojnik instituta pomogao je u osnivanju istoimenog instituta u Rijeci i pripremama za njegovo osnivanje u Splitu.
Josip Turčinović je veliki dio svoga života i rada uložio u Kršćansku sadašnjost. Taj pothvat nadahnut Drugim vatikanskim koncilom započeo je potkraj godine 1966., kada zajedno s Tomislavom J. Šagi-Bunićem i Vjekoslavom Bajsićem priprema časopis Svesci Kršćanska sadašnjost. Prvi broj se pojavljuje u siječnju 1967. Iz rada na tom časopisu uskoro se oblikuje Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije, Kršćanska sadašnjost koji je okupio mnoge djelatnike zauzete za koncilsku obnovu u Hrvatskoj. Centar je crkveno-pravno osnovao zagrebački nadbiskup Franjo Šeper, 22. veljače 1968. Od tada pa do kraja života Turčinović je ravnatelj te ustanove, pokretač svih pothvata, urednik časopisa i biblioteka i kreator cjelokupne, osobito izdavačke djelatnosti. U daljnjem razvoju nastalo je Teološko društvo Kršćanska sadašnjost sa svojim razgranatim djelovanjem, kojemu je Josip Turčinović tajnikom i direktorom istoimene njegove izdavačke kuće sve do smrti. U tom poslu ostvario je najširu suradnju i osobne kontakte s brojnim domaćim i inozemnim izdavačima i planirao više značajnih suizdanja. Među monumentalna izdanja spada prvo hrvatsko svečano izdanje Rimskog Misala, Časoslova naroda Božjega, Evanđelistara. Svojom pronicljivošću vratio je među crkvena izdanja Bibliju Stvarnosti, koja postaje Biblijom Kršćanske sadašnjosti, sa svojih deset izdanja. Istom pronicljivošću i poduzetnošću među izdanja Kršćanske sadašnjosti uvrstio je i prijevod Ilustrirane Biblije mladih, i to ne samo na hrvatskom, već i na poljskom, češkom, slovačkom, ukrajinskom, ruskom, slovenskom, srpskom, makedonskom, albanskom i mađarskom jeziku. Bio je izvanredno senzibilan za važnost i vrijednost sredstava društvenog priopćavanja. Ostvario je informativnu agenciju AKSA (Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti), te pionirska izdanja ploča i kazeta s crkvenom tematikom. Pred kraj života nastojao je ustrojiti televizijski studio Kršćanske sadašnjosti. Turčinović je imao izoštren osjećaj za povijest spasenja i čovjekovu suodgovornost za svijet. O tome svjedoči osobito njegov film Katolička Crkva u Hrvata i skazanje Trinaest stoljeća kršćanstva izvedeno u Zagrebačkoj katedrali prigodom Nacionalnog euharistijskog kongresa 1984. godine. U duhu koncilske konstitucije Gaudium et spes, trudio se da, kraj svih teškoća, katolička Crkva u Hrvatskoj ostvari što življu i svestraniju dijalošku prisutnost u svim segmentima društvenog života. U svom radu uvijek je imao u vidu i hrvatsko iseljeništvo.
Svoju svećeničku službu dugo godina Josip Turčinović je vršio u kapeli Ranjenog Isusa na Trgu bana Jelačića (tadašnjem Trgu Republike). Iz njegovih homilija potekle su liturgijske ideje i vjerski poticaji među sveučilištarcima, a potom i knjige, prevedene i na talijanski jezik. Kao vrsni predavač sudjelovao je na mnogim vjerničkim, osobito svećeničkim skupovima, u vrijeme kad je druga izdavačka djelatnost bila nemoguća.
Umro je u Zagrebu 3. listopada 1990. Pokopan je u rodnom mjestu.
- Misionar Podunavlja Bugarin Krsto Pejkić (1665-1731). Njegovo doba i njegove rasprave o islamu i pravoslavlju
- Katolička Crkva u južnoslavenskim zemljama
- Antun Vramec. Sporni hrvatski teolog (1995)
- Glas iz Ranjenog: uvođenje u Kristovo otajstvo (I. sv.) (1997)
- Glas iz Ranjenog: vrijeme Duha - vrijeme Crkve (II. sv.) (1998)
- Glas iz Ranjenog: u Očevoj kući (III. sv.) (1999)
- Misao vjere. Izabrani spisi 1 (2011)
- Josip Turčinović: Propovijedi (CD)
- film Katolička Crkva u Hrvata
- skazanje Trinaest stoljeća kršćanstva
- In memoriam (PDF)
- Kršćanska sadašnjost Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. lipnja 2007. (Wayback Machine)
- Istrapedija
