Jovan Divjak

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jovan Divjak
Jovan Divjak (2006.)
Jovan Divjak (2006.)
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 11. ožujka 1937.
Mjesto rođenja Beograd, Srbija
Nacionalnost Srbin
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi do 1995.
Čin general
Ratovi Rat u Bosni i Hercegovini
Vojska Flag of SFR Yugoslavia.svg JNA (do 1992.)
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg Armija RBiH (1992. - 1995.)

Jovan Divjak (11. ožujka 1937. Beograd), general Armije RBiH i JNA. Divjak je sudjelovao u ratu u BiH od 1991. do 1995., međutim, iako general, nije imao stvarnih ovlasti u vojsci već je iskorišten u prikazivanje višenacionalnog karatkera Armije RBiH.

Vojna karijera i rat u BiH[uredi VE | uredi]

Rođen je u Beogradu, gdje mu je otac, porijeklom iz Bosanske krajine, radio kao učitelj. Završio je 12. klasu Vojne akademije u Beogradu, kurs za zapovjednika bojne, Zapovjedno-stožernu akademiju i Ratnu školu. Kasnije je također završio Stožernu školu francuske vojske. Predavao je na vojnoj školi u Sarajevu. Divjak je 32 godine služio u JNA a bio je i član Titovih osobnih tjelohranitelja.[1]

Rat u BiH zatekao je kao časnik TO RBiH. Vojni sud ga je 1991. osudio na 9 mjeseci zatvora zbog neovlaštenog izdavanja oružja TO, odnosno prodaje oružja za osobnu korist u Kiseljaku. Kaznu je izbegao tako što je dezertirao iz JNA[2] i pridružio se Armiji RBiH. U ratu je postao brigadni general Armije RBiH i pomoćnik načelnika Glavnog stožera armije. Međutim, muslimanski časnici izgurali su ga iz procesa donošenja odluka. Po Divjakovom iskazu, Armiji je služio kao "ikebana" da bi se lažno prikazao višenacionalni karakter Armije RBiH.[3]

Oštro se suprostavljao islamizaciji armije i zločinima nad Srbima i u tom cilju je u dva pisma (jedno od svibnja 1992. i drugo od svibnja 1993.) molio Aliju Izetbegovića da zaštiti Srbe. Pokušao je spriječiti napad na kolonu JNA u Sarajevu.[4] Kasnije je taj napad okarakterizirao kao ratni zločin.[5]

Umirovljenje[uredi VE | uredi]

U Parizu je na francuskom jeziku objavljena knjiga njegovih razgovora pod naslovom "Sarajevo mon amour" (Sarajevo moja ljubavi). Divjak je bio jedan od osumnjičenih od strane MUP-a Republike Srpske za napad 3. ožujka na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici. Osnovao je i ugradio sebe u fondaciju "Obrazovanje gradi BiH". Nakon rata, trajno prebivalište postalo mu je Sarajevo.

Srpska i hrvatska optužnica protiv Divjaka[uredi VE | uredi]

Divjak je 3. ožujka 2011. zadržan na bečkom aerodromu zbog interpolove tjeralice koju je 2008. podiglo srpsko Tužiteljstvo za ratne zločine zbog njegove navodne odgovornosti u napadu na JNA vojnike u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu u svibnju 1992.[6] Taj je potez uzrokovao prosvjede u BiH, dijelom i zbog toga jer se 2010. odigrao sličan slučaj kada je Ejup Ganić zadržan u Britaniji zbog istog slučaja, no Ujedinjeno Kraljevstvo odbilo ga je izručiti Srbiji.[7]

U roku od jednog dana, 60-ak je nevladinih organizacija izdalo zahtjev za trenutno puštanje Divjaka na slobodu, među njima i Žene u crnom, Helsinški odbor, Civil Right Defenders i Židovska udruga u Sarajevu.[8] Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić također je dao snažnu podršku Divjaku[9] a Glavni odbor Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH (SABNOR) osudio je uhićenje.[10]

U kolovozu 2011., nakon pet mjeseci preispitivanja slučaja, austrijske vlasti su zaključile da nema dovoljno dokaza za nastavak suđenja i ukinuli optužnicu te se tako Divjak vratio u Sarajevo.

Hrvatsko državno odvjetništvo podiglo je u ožujku 2017. optužnicu protiv Divjaka i nekoliko drugih časnika Armije RBiH zbog ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima tijekom rata u BiH.[11]

Vidi također[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. John F. Burns (1992-07-12). THE WORLD; A Serb, Fighting Serbs, Defends Sarajevo. New York Times. pristupljeno 2010-11-10
  2. СИМОВИЋ: ДИВЈАК БИО ОСУЂЕН ЗБОГ ШВЕРЦА НАОРУЖАЊА. Radiotelevizija Republike Srpske, 3. ožujka 2011. Pristupljeno 14. ožujka 2017.
  3. Excerpts from an interview with General Jovan Divjak, the top Serb officer in the Bosnian Army: (Un)suitable son of the people. Oslobođenje, 2. kolovoza 1996. Pristupljeno 14. ožujka 2017.
  4. Trifunović, Đorđe: Ganić naredio i vodio napad. Nova srpska politička misao, 6. ožujka 2010. Pristupljeno 14. ožujka 2017.
  5. ДИВЈАК: У ДОБРОВОЉАЧКОЈ ПОЧИЊЕН ЗЛОЧИН. Radiotelevizija Republike Srpske, 25. travnja 2010. Pristupljeno 14. ožujka 2017.
  6. Uhapšen general Jovan Divjak. B92 (3. ožujka 2011). pristupljeno 4. ožujka 2011
  7. Ejup Ganic Returns Home to Hero's Welcome. Balkan Insight (28. srpnja 2010). pristupljeno 4. ožujka 2011
  8. Tilman Zülch (4. ožujka 2011). Schande für Europa! Österreich muss Retter von Sarajevo sofort freilassen!. Gesellschaft für bedrohte Völker. pristupljeno 5. ožujka 2011
  9. Boris Pavelić (4. ožujka 2011). Mesić: Srbija pljuje pravdi u lice. Novi list. pristupljeno 5. ožujka 2011
  10. Bečka štampa: Hapšenje Divjaka "diplomatska je bomba", a general važi za heroja Sarajeva. Denvni avaz (5. ožujka 2011). pristupljeno 5. ožujka 2011
  11. Hrvatska diže optužnice protiv Atifa Dudakovića, Halilovića i drugih časnika Armije BiH! Narod.hr, 13. ožujka 2017. Pristupljeno 14. ožujka 2017.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]