Julius Plücker

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Julius Plücker
Julius Plücker.jpg
Rođenje 16. kolovoza 1801.
Mjesto rođenja Elberfeld, Njemačka
Smrt 22. svibnja 1868.
Bonn, Njemačka
Državljanstvo Nijemac
Polje Fizika, matematika
Institucija Sveučilište u Bonnu
Sveučilište u Berlinu
Sveučilište u Halleu
Alma mater Sveučilište u Bonnu
Sveučilište u Heidelbergu
Sveučilište u Parizu
Poznat po Geisslerova cijev
Plückerove formule
Plückerove koordinate

Julius Plücker (Elberfeld, 16. kolovoza 1801. – Bonn, 22. svibnja 1868.), njemački matematičar i fizičar. Sveučilišni profesor u Bonnu (1828.), Berlinu (1832.) i Halleu (1834.). U svojim djelima Sistem analitičke geometrije (njem. System der analytischen Geometrie, 1835.) i Nova geometrija prostora (njem. Neue Geometrie des Raumes, I–II, 1869.) uveo je u geometriju homogene i pravčaste koordinate (Plückerove koordinate). Začetnik je promatranja prostora ne samo kao skupa točaka nego i kao skupa pravaca, odnosno skupa ravnina. Došao je do značajnih rezultata u teoriji algebarskih krivulja (Plückerove formule). U fizici su značajna njegova istraživanja električnog izboja u plinovima i katodnog zračenja. [1]

Geisslerova cijev[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Geisslerova cijev

Suvremena izrada Geisslerove cijevi.

Geisslerova cijev je staklena cijev s utaljenim elektrodama, u kojima se pod sniženim tlakom nalazi neki plin (na primjer neon ili helij) ili smjesa plinova. Nazvane su prema njemačkom staklopuhaču Heinrichu Geissleru (1814. – 1879), koji ih je izrađivao po narudžbi njemačkoga fizičara Juliusa Plückera (zato su se katkad nazivale i Plückerovim cijevima). Pri visokom naponu nastaje između elektroda u cijevi električno izbijanje, a zbog ionizacije plina nastaju i svjetlosne pojave. Cijevi namijenjene istraživanju svjetlosnoga spektra u sredini su stanjene u kapilaru. Od Geisslerovih cijevi razvile su se svijetleće cijevi, koje služe za rasvjetu i danas se, oblikovane u slova, znakove ili likove, vrlo mnogo upotrebljavaju za izradbu svijetlećih natpisa, reklama i slično. Boja svjetlosti ovisi o vrsti i tlaku plina u cijevi te o vrsti i boji stakla, a postiže se i dodatkom para nekih metala, pa tako cijevi punjene neonom svijetle crveno, one punjene argonom i živinim parama plavo, a natrijevim parama žuto itd. [2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Plücker, Julius, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  2. Geisslerove cijevi, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.