Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta kršćanstvo. Kliknite ovdje za više informacija.

Katoličke poslanice

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ilustracija stranice Biblije
Novi zavjet
Evanđelja
Poslanice apostola Pavla
Katoličke poslanice
Stari zavjet
Portal: Kršćanstvo
VRU

Katoličke poslanice su knjige u Novom zavjetu u obliku pisama. Poslanice koje se pripisuju sv. Pavlu nisu uključene, nego su posebno pod imenom „Poslanice apostola Pavla”. Dok su Pavlove poslanice nazvane po crkvenoj zajednici ili osobi kojoj se obraća, katoličke poslanice nazvane su po autoru. Većina katoličkih poslanica napisana je svim kršćanima. Druga Ivanova poslanica možda je napisana neimenovanoj dami, a Treća Ivanova poslanica njegovom prijatelju Gaju. Nalaze se u Novom zavjetu iza Poslanica apostola Pavla, a ispred Otkrivenja, koja je posljednja knjige Biblije.

Pregled[uredi | uredi kôd]

Popis poslanica[uredi | uredi kôd]

Slijedeće poslanice smatraju se Katoličkim poslanicam:

Br. Poslanica Kratica Tradicionalno pripisivanje autorstva Moderno pripisivanje autorstva
1. Jakovljeva poslanica Jak Sveti Jakov Pravedni Nepoznati Jakov
2. Prva Petrova poslanica 1 Pt Sveti Petar možda Sveti Petar
3. Druga Petrova poslanica 2 Pt Sveti Petar nije Sveti Petar
4. Prva Ivanova poslanica 1 Iv Sveti Ivan Evanđelist Nepoznat
5. Druga Ivanova poslanica 2 Iv Sveti Ivan Evanđelist Nepoznat
6. Treća Ivanova poslanica 3 Iv Sveti Ivan Evanđelist Nepoznat
7. Judina poslanica Jd Juda, Isusov brat Nepoznati Juda

Naziv[uredi | uredi kôd]

Riječ „katolički” u izrazu katoličke poslanice konvencija je koja datira iz 4. stoljeća. U to je vrijeme ta riječ jednostavno značila "opće" i nije bila posebno vezana za bilo koju denominaciju, na primjer ono što će kasnije postati poznato kao Katolička Crkva. Ipak, kako bi se izbjegao dojam da su ova pisma prepoznata samo u katoličanstvu, koriste se alternativni izrazi poput "Opće poslanice" ili "Opće misijske poslanice". U povijesnom kontekstu riječ katolik vjerojatno je označavala da su pisma upućena općoj Crkvi, a ne određenim, odvojenim kongregacijama ili osobama, kao u Pavlovim poslanicama. Neki povjesničari misle da se oznaka „katoličke” prvotno primjenjivala samo na Prvu Ivanovu poslanicu, a kasnije proširila na sve ostale ne-Pavlove poslanice. [1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Encarta-encyclopedie Winkler Prins (1993–2002) s.v. "katholieke brieven". Microsoft Corporation/Het Spectrum.