Klapa Zadranke
| Klapa Zadranke | |
|---|---|
| Osnivanje | 1976. |
| Mjesto | Zadar, Hrvatska |
| Žanr/ovi | klapsko pjevanje |
| Djelatno razdoblje | 1976. - 25. prosinca 1997. |
| Angažman | Voditelji: Zvonko Keran (osnivač) Mirjana Šimunđa Marinko Rušev Ivo Brkić[1] Ivo Nižić Tatjana Masnov Zorić Mario Petani Suradnje: Ljubo Stipišić Dinko Fio |
| Bivši članovi (članice) | |
| Posljednja postava:[2] Vjeka Švorinić Bakić Greis Pačariz Duić Vanja Pleslić Bajlo Sonja Matunić Majda Švorinić Hrboka Elizabeta Carić Gordana Šarić Peša Postava (FDK Omiš, 1984.):[2] Vjeka Švorinić (prvi sopran) Rozana Maršan (drugi sopran) Vanja Pleslić (drugi sopran) Irena Duka (prvi alt) Darija Kraljević (drugi alt) Sonja Matunić (drugi alt) Postava (FDK Omiš, 1986.):[2] Vjeka Švorinić (prvi sopran) Rozana Maršan-Kovačević (drugi sopran) Vanja Pleslić (drugi sopran) Hajdi Meštrović (prvi alt) Majda Švorinić (prvi alt) Marija Grandov (drugi alt) Sonja Matunić (drugi alt) | |
Klapa Zadranke, bila je hrvatska ženska klapa iz Zadra, prva isključivo ženska klapa, osnovana 1976.[2] Njezin osnutak i djelovanje označili su prekretnicu i početak ženskoga izvođenja klapske glazbe. Dvostruke su pobjednice Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, natječući se zajedno s muškim klapama. Djelovale su do 1997. godine.
U svome drugonastupu na Omiškomu festivalu 1977. izborile su završnu večer i osvojile treću nagradu stručnoga žirija. God. 1983. osvajaju drugu nagradu stručnoga žirija i drugu nagradu publike. Sljedeće godine postaju apsolutnim pobjednicama Festivala, izvodeći Bukovicu voditelja Ivana Brkića i Kod Lepanta Ljube Stipišića.[1] God. 1985. osvajaju treću nagradu stručnoga žirija, a 1986. drugi put postaju apsolutne pobjednice Festivala, osvajajući Zlatni štit i Zlatni leut. Na Festivalu u Omišu 1990. primaju skulpturu Vaska Lipovca, posebnu nagradu Slobodne Dalmacije za poseban doprinos očuvanju dalmatinske klapske pjesme, u čijem je obrazloženju navedeno kako su „Zadranke pokazale da je moguće stvoriti posebnu varijantu u klapskom pjevanju, izjednačivši se u vrsnosti nastupa s najboljim muškim klapama. Zadranke su utvrdile izvođački standard u ženskom klapskom pjevanju koji je bio i ostao uzorom za niz ženskih skupina koje su se iz godine u godinu pojavljivale na FDK u Omišu.”[3]
Nastupale su i na smotrama dalmatinskih klapa u Zadru, Skradinu, Bibinjama, Solinu, Korčuli, Splitu i Zagrebu te više puta gostovale u inozemstvu. Snimile su dvije LP ploče, u suradnji s FDK Omiš i Splitskim festivalom.[2]
Tijekom Domovinskoga rata održale su niz humanitarnih koncerata diljem Hrvatske i Italije, samo od kolovoza 1992. do srpnja 1993. petnaest koncerata.[2]
Osnivač, prvi i zadnji voditelj klape bio je Zvonko Keran. Klapa je zadnji nastup održala na Božić 1997.[2]
Omiški festival[uredi | uredi kôd]
- Nastupi
Klapa je na Omiškomu festivalu dalmatinskih klapa nastupila ukupno petanest puta, od čega samo dva puta u ženskoj konkurenciji.[2]
- Završne večeri klapa: 1976., 1977., 1978., 1979., 1980., 1981., 1983., 1984., 1985., 1096.
- Završne večeri ženskih klapa: 1991. i 1993.
- Večer novih skladbi: 1984., 1985., 1987., 1988.
- Gosti festivala: 1990.
- Nagrade
Zadranke su osvojile osam natjecateljskih nagrada[2] i posebnu nagradu za doprinos razvoju dalmatinske klapske glazbe.[3]
- I. nagrada žirija: 1984., 1986.
- II. nagrada žirija: 1983.
- III. nagrada žirija: 1977., 1985.
- I. nagrada publike: 1984., 1986.
- II. nagrada publike: 1983.
- Nagrada autorima nove skladbe: 1985.
- Apsolutni pobjednici: 1984., 1986.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Nevešćanin, Ivica: „Nema instrumenta kojeg Zadranin Ivo Brkić ne svira: "Svaki ton ili zvuk koji netko ispjeva ili odsvira, mogu u notama zapisati" zadarski.slobodnadalmacija.hr. Zadarski list. Objavljeno 31. listopada 2020. Pristupljeno 21. studenoga 2022.
- ↑ a b c d e f g h i Zadranke fdk.hr. Festival dalmatinskih klapa Omiš. Pristupljeno 22. studenoga 2022.
- ↑ a b I.B.: „Objavljena prva knjiga o ženskom klapskom pjevanju, promocija u Gradskoj loži!” zadarski.slobodnadalmacija.hr. Zadarski list. Objavljeno 22. ožujka 2017. Pristupljeno 21. studenoga 2022.