Klapsko pjevanje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Klapsko pjevanje iz Dalmacije
UNESCO logo.svg UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Klapsko pjevanje iz Dalmacije
Flag of Croatia.svg Hrvatska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2012.
ID: 00746
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Klapsko pjevanje tradicionalna je hrvatska vokalna glazba podrijetlom iz Dalmacije, najviše iz primorskih i otočkih krajeva. Izvodi se i u urbanim i u ruralnim sredinama. Klapa je skupina od pet do osam pjevača koji pjevaju a capella, bez pratnje glazbala. U svojim počecima klapske su pjesme izvodili muškarci, a poslije se javljaju ženske i mješovite klape.

U prosincu 2012. godine UNESCO je uvrstio klapsko pjevanje na popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.[1]

Odlike[uredi | uredi kôd]

Ženska klapa Maslina iz Dubrovnika

Pjeva se višeglasno, bez pratnje glazbalima. Izvorno se pjeva na uho, što znači da nema voditelja a ni notnog zapisa. Pjesmu povede najviši glas, a zatim se uključuju i ostali pjevači, pjevajući istovremeno s vodećim glasom. Bitno je naglasiti "najviši glas", jer su se prijatelji udružili, formirali klapu zato što su prijatelji, što su se povezali u društvo kao skladne naravi, a ne zato što su tražili ljude po njihovim glasovnim sposobnostima.

Izvodi je skupina pjevača kojih je obično od 5 do 8, veličine jedne klape (družine), skupa prijateljā. Uobičajeni sastav muške klape jest prvi tenor, drugi tenor, bariton, prvi bas, drugi bas.

Kasnije se uvelo i ženske klape i mješovite klape. Seobama Hrvata iz krajeva gdje je izvorište klapske pjesme u druge krajeve Hrvatske (Zagreb) i svijeta (hrvatska dijaspora) te upoznavanjem inozemnih turista s ovom hrvatskom autohtnom glazbom, rodbinskim i prijateljskim svezama s inim Hrvatima i s inozemcima, popularizirala se i klapska pjesma. Vremenom je klapska pjesma stekla popularnost i među Hrvatima koji nisu rodom iz klapskih krajeva, kako u Hrvatskoj i susjednim državama s autohtonom hrvatskom zajednicom, tako i u iseljenoj Hrvatskoj. Razlog je taj što je klapska pjesma jednim od najprepoznatljivih autohtonih hrvatskih glazbenih izričaja, pa se tako klapska pjesma njeguje i u tim sredinama.

Natjecateljskim klapskim pjevanjem se uvelo i voditelje te još neke glazbene egzibicije koje izvorno klapsko pjevanje ne poznaje, nagrđujući izvornost klapske pjesme. To je osobito došlo do izražaja uvođenjem glazbala i izvođenjem na neizvornim narječjima radi komercijalizacije, pa se danas događa da se izvode pjesme koje uopće nisu na čakavštini niti na autohtonim hrvatskim štokavskim narječjima.[vlastito istraživanje]

Klapsko pjevanje je iznimno medijski popularizirao omiški klapski festival. Kasnije se broj klapskih festivala i susreta povećao, tako da danas imamo susrete klapa u Zadru, Buzetu, Dubravi, Kaštelima, Murteru, Splitu, Strožancu, Srinjinama, Poličniku, Senju, Stobreču, Vinjercu, Voloskom, Zagrebu, Skradinu, Mariji Bistrici, Sisku, Svetoj Nedelji itd.

Klape danas izvode tradicionalne i nove skladbe.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Klapa multipart singing of Dalmatia, southern Croatia (engl.) Preuzeto 6. prosinca 2012.
  • Hrvatski leksikon, A-K, str. 597

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]