Kobaltna ljubičasta
Kobaltna ljubičasta | |||
---|---|---|---|
![]() | |||
IUPAC nomenklatura | Kobalt(II) fosfat | ||
Ostala imena | Kobaltna ljubičasta Ljubičasti pigment 14 | ||
Identifikacijski brojevi | |||
CAS broj | 13455-36-2 <abbr style="color:red;" title="Podatak je različit od Wikipodataka (lokalni navodi (tetrahidrat: 10294-50-5) 13455-36-2 (tetrahidrat: 10294-50-5))>X | ||
EC broj | 236-655-6 ✓ | ||
PubChem broj | 61615 ✓ | ||
Osnovna svojstva | |||
Molarna masa | 366,74231 g·mol−1 | ||
Izgled | Ljubičasta krutina | ||
Gustoća |
3,81 g/cm3 | ||
Talište | 1 160 °C | ||
Topljivost u vodi |
Netopljiv | ||
Struktura | |||
Sigurnosne upute | |||
| |||
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||
Portal:Kemija |
Kobaltna ljubičasta, kobaltni ljubičasti pigment ili kobalt(II) fosfat je pigment koji se počeo koristiti tek u drugoj polovini 19. stoljeća. Proizvodi se u obliku dva različita oblika. Svjetliji pigment (kobaltov arsenat) je otrovan jer sadrži arsen. Koristi se u svim slikarskim tehnikama osim u pastelu. Za slikanje fresaka pokazao se veoma otpornim. Uljena boja se priprema s manjom količinom veziva, proziran je i slabo pokriva dok je premaz krt. Tamniji pigment (kobaltov fosfat) nije otrovan pa se češće koristi. Proziran je i slabije moći bojenja, takođe u ulju daje krt premaz. Ne koristi se za slikanje fresaka.[1]
Anorganski obojeni pigmenti[uredi | uredi kôd]
Do danas je poznato više stotina različitih anorganskih obojenih pigmenata koji se međusobno razlikuju prema boji i drugim svojstvima. Prema kemijskom sastavu, kako se obično pigmenti opisuju, razlikuju se četiri glavne grupe pigmenata: oksidni pigmenti, sulfidni i selenidni pigmenti, kromatni pigmenti i cijanidni pigmenti. S obzirom na boju anorganski se pigmenti, izuzevši bijele i crne, mogu ubrojiti u crvene, smeđe, narančaste, žute, zelene i plave pigmente. Boja i kemijski sastav nisu izravno povezani. Tako na primjer, crvenu boju daju, između ostalih, željezni oksid i kadmijev sulfoselenid, dok različiti oksidi, čak istog metala, željeza, mogu biti crveni, smeđi, narančasti, žuti ili crni, uključujući i prijelazne tonove među tim bojama.[2]
Slike[uredi | uredi kôd]
|