Kobaltna ljubičasta

Izvor: Wikipedija
Kobaltna ljubičasta
EntryWithCollCode38260.png
Cobalt(II) phosphate.JPG
IUPAC nomenklatura Kobalt(II) fosfat
Ostala imena Kobaltna ljubičasta
Ljubičasti pigment 14
Identifikacijski brojevi
CAS broj 13455-36-2 <abbr style="color:red;" title="Podatak je različit od Wikipodataka (lokalni navodi (tetrahidrat: 10294-50-5)
13455-36-2
(tetrahidrat: 10294-50-5))>X
EC broj 236-655-6
PubChem broj 61615
Osnovna svojstva
Molarna masa 366,74231 g·mol−1
Izgled Ljubičasta krutina
Gustoća

3,81 g/cm3

Talište 1 160 °C
Topljivost u vodi

Netopljiv

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Nije otrovan

Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Kobaltna ljubičasta, kobaltni ljubičasti pigment ili kobalt(II) fosfat je pigment koji se počeo koristiti tek u drugoj polovini 19. stoljeća. Proizvodi se u obliku dva različita oblika. Svjetliji pigment (kobaltov arsenat) je otrovan jer sadrži arsen. Koristi se u svim slikarskim tehnikama osim u pastelu. Za slikanje fresaka pokazao se veoma otpornim. Uljena boja se priprema s manjom količinom veziva, proziran je i slabo pokriva dok je premaz krt. Tamniji pigment (kobaltov fosfat) nije otrovan pa se češće koristi. Proziran je i slabije moći bojenja, takođe u ulju daje krt premaz. Ne koristi se za slikanje fresaka.[1]

Anorganski obojeni pigmenti[uredi | uredi kôd]

Do danas je poznato više stotina različitih anorganskih obojenih pigmenata koji se međusobno razlikuju prema boji i drugim svojstvima. Prema kemijskom sastavu, kako se obično pigmenti opisuju, razlikuju se četiri glavne grupe pigmenata: oksidni pigmenti, sulfidni i selenidni pigmenti, kromatni pigmenti i cijanidni pigmenti. S obzirom na boju anorganski se pigmenti, izuzevši bijele i crne, mogu ubrojiti u crvene, smeđe, narančaste, žute, zelene i plave pigmente. Boja i kemijski sastav nisu izravno povezani. Tako na primjer, crvenu boju daju, između ostalih, željezni oksid i kadmijev sulfoselenid, dok različiti oksidi, čak istog metala, željeza, mogu biti crveni, smeđi, narančasti, žuti ili crni, uključujući i prijelazne tonove među tim bojama.[2]

Slike[uredi | uredi kôd]

Claude Monet 044.jpg Claude Monet, Irises.jpg Cobalt violet 1.png
Monetova "Nirvana" sadrži kobaltni ljubičasti pigment. Perunike u kobaltno ljubičastoj boji. Kobaltna ljubičasta kao staklena uljna glazura na cinkovom bijelilu (lijevo) i masnom tonu (desno).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [1], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.
  2. "Tehnička enciklopedija" (Boje i lakovi), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.