Kobaltna ljubičasta

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Kobaltna ljubičasta
EntryWithCollCode38260.png
Cobalt(II) phosphate.JPG
IUPAC nomenklatura Kobalt(II) fosfat
Ostala imena Kobaltna ljubičasta
Ljubičasti pigment 14
Identifikacijski brojevi
CAS broj 13455-36-2 <abbr style="color:red;" title="Podatak je različit od Wikidate (lokalni navodi (tetrahidrat: 10294-50-5)
13455-36-2
(tetrahidrat: 10294-50-5))>X
EC broj 236-655-6
PubChem broj 61615
Osnovna svojstva
Molarna masa 366,74231 g·mol−1
Izgled Ljubičasta krutina
Gustoća

3,81 g/cm3

Talište 1 160 °C
Topljivost u vodi

Netopljiv

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Nije otrovan

SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Kobaltna ljubičasta, kobaltni ljubičasti pigment ili kobalt(II) fosfat je pigment koji se počeo koristiti tek u drugoj polovini 19. stoljeća. Proizvodi se u obliku dva različita oblika. Svjetliji pigment (kobaltov arsenat) je otrovan jer sadrži arsen. Koristi se u svim slikarskim tehnikama osim u pastelu. Za slikanje fresaka pokazao se veoma otpornim. Uljena boja se priprema s manjom količinom veziva, proziran je i slabo pokriva dok je premaz krt. Tamniji pigment (kobaltov fosfat) nije otrovan pa se češće koristi. Proziran je i slabije moći bojenja, takođe u ulju daje krt premaz. Ne koristi se za slikanje fresaka. [1]

Anorganski obojeni pigmenti[uredi | uredi kôd]

Do danas je poznato više stotina različitih anorganskih obojenih pigmenata koji se međusobno razlikuju prema boji i drugim svojstvima. Prema kemijskom sastavu, kako se obično pigmenti opisuju, razlikuju se četiri glavne grupe pigmenata: oksidni pigmenti, sulfidni i selenidni pigmenti, kromatni pigmenti i cijanidni pigmenti. S obzirom na boju anorganski se pigmenti, izuzevši bijele i crne, mogu ubrojiti u crvene, smeđe, narančaste, žute, zelene i plave pigmente. Boja i kemijski sastav nisu izravno povezani. Tako na primjer, crvenu boju daju, između ostalih, željezni oksid i kadmijev sulfoselenid, dok različiti oksidi, čak istog metala, željeza, mogu biti crveni, smeđi, narančasti, žuti ili crni, uključujući i prijelazne tonove među tim bojama. [2]

Slike[uredi | uredi kôd]

Claude Monet 044.jpg Claude Monet, Irises.jpg Cobalt violet 1.png
Monetova "Nirvana" sadrži kobaltni ljubičasti pigment. Perunike u kobaltno ljubičastoj boji. Kobaltna ljubičasta kao staklena uljna glazura na cinkovom bijelilu (lijevo) i masnom tonu (desno).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [1], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.
  2. "Tehnička enciklopedija" (Boje i lakovi), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.